Prođite hercegnovski vremeplov: Kule, skrivena mjesta, bitke, izvori…(I)

Herceg Novi – grad koji vam, ako ga jednom doživite, uvijek nedostaje. Grad na ulazu u Boku kojem se uvijek vraćate. Njegova istorija je toliko bogata, da vas pri svakom novom susretu iznenadi još jednom pričom, još jednom ulicom, još jednom anegdotom…

O Novom najbolje znaju mještani, ali i lokalni vodiči. Zato vas predlažemo da se prvom prilikom pridružite organizovanoj šetačkoj turi kroz istoriju zaleđa ovog grada i da doživite “Hercegnovski vremeplov” uz Agenciju za razvoj i zaštitu Orjena.

Od samog Starog grada i njegovih tvrđava, Kanli kule i Španjole, oni vas vode drevnom pješačkom komunikacijom u blisko zaleđe, upoznajući vas sa skrivenim mjestima i žestokim bitkama, starim mostovima i zaboravljenim izvorima, dočaravajući vam ne samo istorijske događaje, već i nekadašnji svakodnevni život ljudi ovog čarobnog kraja nastalog na spoju pitome Boke i planinskog krša Orjena.

Šta ćete sve vidjeti?

Tura počinje posjetom popularne Sat-kule, simbolom Herceg Novog. Onda se dalje ide na dominantna utvrđenja nad gradom, Kanli kulu i Španjolu, podsjetnike kako na dugotrajnu tursku, tako i na kratkotrajnu špansku vlast.

Šetnjom kroz istoriju pratimo trasu glavnog pješačkog puta koji je vjekovima povezivao Herceg Novi sa planinskom unutrašnjošću i u toj ulozi opstajao sve do zadnje četvrtine 20.vijeka, do kada su mještani okolnih sela znali silaziti na pijacu sa tovarnom stokom, punom proizvoda za pijacu.

U vremenima intenzivne upotrebe, duž danas uspavanog pješačkog puta, su zbog toga postojali brojni ugostiteljski objekti, kakva je recimo bila krčma Avramovića, koju je rado posjećivao čak i princ Aleksandar Karađorđević pri svojim šetnjama u hercegnovsko zaleđe.

Prešavši Matkovića most (skladno kameno zdanje) ulazimo dublje u zaleđe, u prostor Kotobiljske bitke, presudnog događaja za oslobođenje hercegnovskog kraja od turske vlasti.

Danas je to mjesto u prijatnom okruženju guste šume primorskog bora i čempresa, sa više uređenih odmorišta za šetače.

U nastavku teksta predstavićemo vam najzanimljvije fakte koje ćete čuti tokom ove ture.

Sat-kula, gradska Tora

Simbol grada i nosilac njegovog vizuelne prepoznatljivosti je Sat kula, među Novljanima poznata i kao Tora (od ital. naziva za kulu) sagrađena 1667. po naredbi Sultana Mahmuda.

Tora je predstavljala najznačajniji ulaz u Stari Herceg Novi, jer ga je povezivala sa nekadašnjim podgrađem. U prolazu kroz nju se nalazi i drvena skulptura „Crne Bogorodice“ izrađena kao zavjetni dar Peraštana koji su učestvovali u oslobađanju Herceg Novog od turske vlasti 1687. a koji su pravim čudom preživjeli udar turskog topovskog đuleta zahvaljujući debelom stablu masline koje ih je zaštitilo. Stablo je tom prilikom uništeno, ali je od njegovog dijela napravljena skulptura Nebeske zaštitnice.

Da bismo dočarali nekadašnji izgled ovog mjesta, treba zamisliti velike murve koje su krasile trg i davale prijatnu hladovinu gradskoj pijaci pod krošnjama. Pristup Tori je ranije bio presječen rovom kroz koji je žuborio potok, a prolaz u Stari grad je omogućavao drveni most koji se uvlačio u slučaju opasnosti.

I lijevo i desno od Tore širili su se masivni gradski bedemi koji doduše i danas postoje, ali su malim dijelom prepoznatljivi, budući da su uz i preko njega, po gubljenju vojnog značaja bedema, građeni stambeni objekti. Kroz Sat kulu vodiči će vas povesti do centralnog trga unutar Starog grada.

Belavista

Od Tore stiže se do trga sa nezvaničnim, ali opšte prihvaćenim starim imenom „Belavista“, što na italijanskom znači vidikovac, mada, danas, nakon gradnje brojnih objekata, to i nije slučaj.

Glavni objekat na trgu, pravoslavna crkva Sv. Arhangela Mihajla, novije je zdanje, staro tek jedan vijek, ali odlično uklopljeno u staro jezgro, zajedno sa ovom česmom, koja je ovovjekovna.

Foto: Milos Samardžić

Ona nastavlja tradiciju nekadašnjih gradskih česmi, osnovi preživljavanja grada u uslovima opsade. Stari grad ih je nekada imao pet.

Magareća vrata

Slijedi dio ture ka naviše, stepenicama i kroz jednu od karakterističnih uskih vijugavih ulica – ka takozvanim Magarećim vratima. Odakle taj neobični naziv?

Magareća vrata su bila glavni ulaz iz pravca zaleđa u grad, pa su na ovom platou vjekovima vezivani konji i magarci koji su bili jedino sredstvo transporta. Zanimljivo je da je tovarna stoka ovdje ostavljana sve do početka osamdesetih godina 20-og vijeka, jer su je sve do tada tu i tamo koristili seljaci iz zaleđa za prevoz hrane za pijacu.

Kanli kula

Uz, za brojne turiste pomalo naporne stepenice, stiže se do zasluženog veličanstvenog pogleda na Boku Kotorsku, sa Kanli kule.

Kanli kula, u prevodu sa turskog “Krvava kula”, najveća je fortifikacija Starog grada.

Današnji izgled dobila je za vrijeme turske vladavine nad Herceg Novim, a u 20. vijeku je njena unutrašnjost iskorišćena za pozornicu pod otvorenim nebom, gdje se ljeti organizuju brojna dešavanja.

Kanli kula je jedan od najboljih hercegnovskih vidikovaca, što je i za očekivati od ovako značajnog odbrambenog utvrđenja. U zapadnom dijelu tvrđave nalazila se bistjerna za vodu, neophodnu u vremenima opsade grada. Ipak, budući da se izvor nalazi u neposrednoj blizini, objekat je dosta rano pretvoren u zatvor, a svjedočanstvo tog ne baš lijepog razdoblja su brojni crteži različitih tipova galija, predstava riba, grbovi, krstovi, imena i datumi.

Svi crteži su urezani u malter i njih su izvjesno crtali sami zatvorenici. Voda kod Kanli kule je njena velika prednost, ali i pritajena opasnost. Djelovi tvrđave polako tonu zbog rada podzemnih voda, tako da predstoje radovi na njenom stabilizovanju i novoj sanaciji. Zadnja velika sanacija je rađena nakon katastrofalnog zemljotresa koji je potresao Crnogorsko primorje 1979. izazvaši veliku štetu u svim starim jezgrima primorskih gradova.

Španjola

Nakon obilaska dijela Starog Herceg Novog, doći ćete do Gornjeg grada, kako se tvrđava Španjola zvanično nazivala. Ka tvrđavi djelimično se koristi stari pješački put ka zaleđu, danas pretvoren u veoma usku saobraćajnicu, kao i krivudave strme uličice nekadašnjeg ruralnog pojasa.

Iako nosi naziv koji upućuje na kratkotrajnu špansku vladavinu, tvrđava Španjola je daleko dužeg trajanja, vjerovatno ubrzo nakon 1382. kad je bosanski kralj Tvrtko I osnovao Herceg Novi.

Današnji izgled u najvećoj mjeri je stekla nakon Španaca, u nastavku turske vlasti nad gradom, ali na njenom dodatnom utvrđivanju radili su i Mlečani i Austrijanci, a korišćena je i kroz Prvi i Drugi svjetski rat. Austougarska joj je dodala izdvojeni istočni dio, prilagođen zaštiti od tad već puno razornije artiljerije.

Zanimljivo je da se između ostalih ruševina u starom dijelu Španjole nalaze i ostaci džamije, podsjetnik na dva vijeka muslimanske uprave nad Herceg Novim.

Nakon obilaska, ponovo se silazi na trasu nekadašnjeg pješačkog puta za zaleđe.

Prodavnica hladnih jela

Na prvom metru po izlasku na nekadašnji pješački put vidi se podsjetnik na vremena kada je ova komunikacija bila od daleko većeg značaja, tako da je duž puta postojalo niz prodavnica i krčmi. Ovdje se vidi sačuvan rukom pisani tekst kojim su se nudile usluge prehrane gotovim jelima, slično kao u današnjim ekspres-restoranima.

U sljedećem tekstu Share Montenegro vas vodi kroz drugi dio ture Hercegnovski vremeplov…Čeka vas jednako zanimljiva istorija.

A ako vas je i ovaj dio ture zaintrigirao pa ste odlučili da je oprobate evo i svih korisnih informacija.

Šta treba imati sa sobom i koja je cijena ture?

Ponesite dekvatnu obuću (ne sandale i japanke!), mali ruksak sa vodom i hranom, rezervnom robom, zaštitnim kremama (sunce i komarci), zaštitom za slučaj kiše, mobilnim telefonom i po mogućnosti-ličnim priborom za prvu pomoć.

Pješačka tura je prilagođena prosječnom posjetiocu i zahtijeva minimalnu fizičku kondiciju (budući da se savladava oko 350 m visinske razlike u penjanju).

Potrebno je najaviti se minimum 48h ranije. Sa razledanjem i odmorima tura traje 4 do 5 sati, od čega na sami hod otpada oko 3h.

Cijena po osobi je 20 eura. U cijenu je uključeno vođenje i ulaznica za obilazak tvrđave Kanli kula. Prijavite se na broj 067 933 993.

Naslovna fotografija: Vikulya