Selo Žlijebi – bokeška čipka od pločastog kamena, Vjetreni mlin, Vilino guvno i Mirište prije tri godine postali su četiri čuda Crne Gore, a svi iz Herceg Novog.
Orjen, foto: Dinarsko gorje
Uvršteni su u publikaciju “Sva čuda Crne Gore” Ministarstva održivog razvoja i turizma Crne Gore. Dva čuda predložila je Agencija za razvoj i zaštitu Orjena Opštine Herceg Novi, a dva Turistička organizacija Herceg Novi.
Danas vas Share Montenegro vodi pričom do ova četiri mjesta, koja morate što prije posjetiti.
Selo Žlijebi – bokeška čipka od pločastog kamena
Selo Žlijebi (17. vijek) ističe se autentičnom arhitekturom, po kojoj je jedinstveno u Crnoj Gori – kuće su građene od kamenih ploča, ručno vađenih u seoskim majdanima, do te mjere prirodno ravnih, da u tradicionalnoj gradnji nije korišten vezivni materijal. Krovovi su takođe rađeni od kamenih ploča, kao i međe.
Foto: Montenegrina.net
Selo se intenzivnije razvilo dvadesetih godina XX vijeka, kada su mnoge muške glave zaražene „zlatnom groznicom“ krenule trbuhom za kruhom u Ameriku i Kanadu. Od novca izdvajanog iz zarade dvadesetak Žlijebljana, još 1933. finansirana je izgradnja vodovoda u selu. Oni koji su ostajali u selu bili su okrenuti zemljoradnji, stočarstvu, svojim majdanima, vađenju i klesanju kamena, radu u krečani… A naveče, kada motike, klinovi i mace utihnu, ovo bi se malo, kameno selo, pretvorilo u pozornice – svirao je orkestar sedmoro žlijebske braće, a imali su čak i mali pozorišnu grupu.
Prvo crkveno zdanje na ovom mjestu, sa koga se pruža čaroban pogled na Boku, sagrađeno je još 1550. godine.
Ovo je samo djelić istorije sela Žlijebi…Share Montenegro ranije je objavio priču o ovom autentičnom mjestu nadomak Herceg Novog.
Vjetreni mlin
Vjetreni mlin je jedina poznata bokeška i crnogorska vjetrenjača koja je izgrađena u jadranskom zaleđu.
Objekat u narodu poznat kao „turski vjetreni mlin“, smješten je u zaleđu Herceg Novog, u selu Kruševice, blizu tromeđe Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Mlinovi sa jedrima, na jadranskoj obali su građeni između 16. i 19. vijeka. Pretpostavlja se da je vjetreni mlin na Kruševicama građen za vrijeme turske vladavine ovim krajevima, i to negdje u periodu mletačko-turskog razgraničenja u Boki, 1700-1701.
Građevina je kružne osnove, prečnika oko 5 m, izgrađena je od ujednačenih, pažljivo složenih kamenih blokova povezanih krečnim malterom (slično tvrđavi Kanli kula u Herceg-Novom). Visoka je oko šest metara i ima dva otvora za vrata.
Sagrađen je na brdu Dobrogled, na kome se ukrštaju hladni orjenski i topli južni vjetrovi, pa se može pretpostaviti da su upravo zbog te ruže vjetrova i povoljnih vazdušnih strujanja graditelji odabrali ovu lokaciju za izgradnju, za to doba, vrlo robusnog objekta – vjetrenjače. Gradnja neke slične, nije zabilježena ni u bližoj, ni u daljoj okolini.
Vilino guvno
Orjen je oduvijek privlačio pažnju okolnog stanovništva svojom surovošću, ali uprkos negostoljubivosti, ljudi su među njegovim vrhovima znali provoditi vrijeme. U mirnim vremenima bi gore napasali stada, obrađivali skrivene doce i bavili se lovom.
U ratu bi Orjen predstavljao prirodnu tvrđavu u kojoj je teže bilo opstati zbog prirodnih uslova, nego stradati od neprijatelja, koji bi u njegove vrleti teško zalazio, a još teže izlazio.
Takvo okruženje moralo je ostaviti traga u narodnim pričama i legendama.
Najpoznatija je legenda vezana za lokalitet Vilino guvnu, smješten u južnim padinama Subre (1579 m), na najizolovanijem kraju surovih kamenitih platoa, prepunih jama i pukotina.
Vilino gumno je zasebni elipsasti plato, odvojen usjekom od ostalog dijela, sačinjen od kompaktnog krečnjaka i okružen liticama. Priča kazuje da prekoputa, visoko u sjevernoj padini Dobroštice, žive vile.
Nastanjuju pećinu koja se upravo po njima zove Vilina pećina. Budući da su vile krilata noćna bića, pošto noć padne na Orjen, znaju časkom doletjeti na Vilino gumno kako bi tamo kolo igrale.
Poznato je da sa vilama nema šale, pa se ovog magičnog mjesta ljudi klone jer ako bi se neki muškarac usudio da krene prenoćiti na Vilinom guvnu, u svoje bi ga kolo uvukle, odakle mu više povratka nije bilo i više ga niko nikada ne bi vidio!
Mirište
Legende se vežu i za Mirište, omiljeno mjesto Novljana za kupanje.
U legendi o tome kako je Mirište dobilo ime, a koju je na papir stavila novinarka Vitka Vujnović, stoji da su u pradavna vremena, kada su zemljom hodali bogovi, postojala na našem području mnoga, malobrojna plemena koja su bila u stalnom sukobu.
Foto: Rezerviši.me
Boginja Dafina morska nimfa, zaštitnica zaliva, podigla je oluju na moru, i muško stanoviništvo svih plemena primorala da se sklone u modro zelenu uvalu kraj Herceg Novog.
Oluja nije prestala sve dok se svi nisu izmirili i krenuli kućama. Od tada živi vjerovanje – ko se u Mirištu pomiri, nikad se više ne sukobi.
Join the discussion