Kada krenu jesenje kiše, pa ne prestaju svi mislimo da je baš naš grad najkišovitiji.
Ipak, tu titulu već dugo nose Crkvice u zaleđu Boke – koje su i svjetski poznate kao mjesto sa najviše padavina u Evropi.
Prije nekoliko godina Ilija Perić napravio je video spot za potrebe promocije skrivenih ljepota Crne Gore u okviru projekta “Eko i kulturni turizam južnih Dinarida”.
On nam je, kroz sjajne kadrove mjesta koje ne posjećujemo često, približio ovo podneblje.
Mi ćemo vam danas, motivisani stalnim padavinama, dati nekoliko važnih informacija o ovom lokalitetu.
Crkvice nisu isto što i Crkvine – a to često miješamo. Crkvice je mjesto u selu Krivošije i nalazi se na Orjenu, u zaleđu Herceg Novog odnosno Boke. Crkvine su mjesto u Kolašinu.
Crkvice su bile posljednje uporište Austrougarske monarhije koja se upravo tu graničila sa Otomanskom imperijom i pripadale su fortifikaciji od čak 70 tvrđava povezanih u cjelinu poznatu kao „Primorska tvrđava Boka“.
Danas se u Crkvicama nalaze dvije tvrđave: Kom i Stražnik, kao i temelji nekadašnjih objekata kojih je bilo i do 150, a koji su građeni u periodu između četvrte decenije 19. vijeka do početka Prvog svjetskog rata.
Ova vojna baza bila je druga po važnosti nakon one u Puli u Hrvatskoj i služila je kao vojno naselje za 10.000 stanovnika, mahom porodica austrougarskih vojnika.
Po kazivanjima, Crkvice su tada imale sve što je imao i Beč, osim balskih haljina.
Crkvice su tada posjedovale kasarne, hotele, prodavnice, školu, vježbališta, strelište, konjušnice, magacine, stanove za oficire i njihove porodice, pozorište, bioskop, poštu, tenisko igralište, skijašku stazu, kuglanu, kapelu, groblje, fudbalsko igralište sa prilagođenim tribinama za oko 1.000 gledalaca.
Najzanimljivija građevina u koju i sada možete ući je pekara, tada druga po veličini u Evropi i najveća na Balkanu, koja je snabdijevala Boku sa nevjerovatnih 24 tone hljeba dnevno.
Ova pekara, čije opremanje je završeno 1907. godine, imala je automatizovanu proizvodnju, na drugom spratu imala je i salu za bioskop.
Donedavno, ako biste kojim slučajem i prošli pored ovih tvrđava i vegetacijom obraslih zidina, ne biste znali tajne koje krije najkišovitije mjesto u Evropi.
Mjesto u kojem istovremeno nema vode jer kraško tlo poput sita propušta sve padavine, pridružujući ih podzemnim vodama, koje dalje stižu čak i do podmorskih izvora Jadranskog mora.
Crkvice pripadaju Orjenu, koji geomorfološki predstavlja tipičan primjer Dinarida sa pregrštom jama i pećina u čijim vodama se pretpostavlja da živi i čovječija ribica.
Naime, nedavnim genetskim istraživanjem izvorišta na Grahovu potvrđeno je prisustvo, ovog kako nazivaju malog zmaja, odnosno živog fosila, tj. vrste koja se nije mjenjala evolucijom milionima godina.
Čovječija ribica za svoj dom bira isključivo čistu i hladnu vodu, te je stoga izvanredan indikator kvaliteta vode i očuvanosti prirode. Zato smatramo da Crkvice i jesu zagrljene prirodom, prirodom koja skriva tajne ali i otkriva čuda.
Crkvice su mjesto koje vam povećava šanse da u samoj šetnji naiđete na srnu, vepra, zeca, koji je čest gost nekadašnje pekare, ali i surog orla simbola našeg grba i države.
Pored divljih vrsta ne treba zaboraviti ni one domaće koje su se odmetnule poput jednog jarca, koji se često viđa na Orjenu, a koji se po pretpostavci odvojio iz svog stada i odlučio da živi u samoći ove čudesne planine.
Izvor: Autorski rad Ilije Perića i Jovane Janjušević
Join the discussion
Iskreno neznam šta i kako da napišem a da nije smešno, bar ću biti iskren, nikada nisam čuo do prošle godine za crkvice, niti čuo niti sam imao bilo kakvu dodirnu tačku ne samo sa mestom već i sa samom crnom gorom, počev od video snimaka, tv,..ponavljam nikada čuo, prošle godine sam imao san da sam došao u mesto crkvice i da sam trebao da odem do tvrdjave do koje su inače vodila 2 puta, jedan nov a drugi stari i razrušen, u snu sam izlazio starim i razrušenim, tada sam se i probudio, odmah sam kucnuo na netu mesto “crkvice” skroz sam se zbunio kada sam video da zaista postoji a da pri tome zaista postoji i tvrdjava, svi mi kažu da trebam da posetim to mesto, nažalost nisam u fin. mogoćnosti ali ako ikada budem mogao doćiću tamo mada neznam šta da očekujem