Iako mala i po broju stanovništva, u Crnoj Gori postoji veliki broj pravih zaljubljenika u ljepote ove zemlje. Oni su odlučili da svoju ljubav pokažu fotografijom i ponekad se zapitamo da li bismo i bili svjesni koliko lijepih predjela postoji u našoj blizini da nije bilo ove ekipe pravih umjetnika.
Jedan od njih je Gavrilo Knežević poznatiji kao Gavrilok. Share Montenegro već je fotografijama i pričom otkrio nevjerovatan dar ovog momka.
Jedno od njemu omiljenih predjela za fotografisanje je Kapetanovo jezero. Gavrilok je odlučio da nam i ove godine pokaže da je ovo jezero najmagičnije kada padne snijeg.
Kako da dođete do jezera?
Kapetanovo jezero nalazi se na planini Lukavici, koja pripada Moračkim planinama.
Do Kapetanovog jezera, koje se nalazi na 1.678 metara nadmorske visine, iz pravca Nikšića stiže se autom preko rudnika “Zagrad”, Luka Bojovića, Bara Bojovića i Nikšinog kiljana.
Vožnja traje oko sat i petnaest minuta. Put je asfaltiran do Luka Bojovića, a odatle do jezera je makadamski. Uz pažljivu vožnju na jezero stižu i putnički automobili. Drugi pravaca ka jezeru, iz Veljeg Dubokog, rezervisan je samo za najsnažnije “terence”.
Legende koje jezero čine još mističnijim
Prema legendi, nikšićki kapetan Mušović, imao je na mjestu današnjeg jezera katun. Iznad njegovog katuna, u planinskim stijenama, nalazio se izvor u čijim su se vodama kupale planinske vile. Svaku noć bi se na izvoru vile skupljale, puštale izvorske vode i skrivene od očiju ljudi, kupale se i pile bistru izvorsku vodu. Pred zoru bi zatvarale izvor do sledećeg okupljanja. Jedne noći, vila koja je posljednja odlazila sa izvora, zaboravi da zatvori izvor, pa voda poplavi katun kapetana Mušovića i okolne dolove. Tada vile pomjeriše izvor niže i njegove vode nastaviše da napajaju jezero.
Tako nastade jezero i naziv Kapetanovo jezero. Mirna, modro plava voda jezera tokom toplijih dana privlači pecaroše, plivače, ali i one, koji samo žele da uživaju u pogledu na njegovu svjetlucavu površinu.
Oko jezera raštrkane su kolibice sa krovovima svih boja i vrijednim planinkama, koje plodove svoga rada, sir i kajmak prodaju, a nerijetko i poklanjaju, turistima.
Na ovom mjestu svi pronađu svoj mir, a ako porane – ugrabe i predivno svitanje nad Lukavicom.
Fotografije: Gavrilo Knežević
Join the discussion