Dok gledamo lijepe slike sa kolašinskih skijališta i trga, gdje je ove zime snijeg donio pravu idilu, zapitali smo se – kako je nekada izgledala zima u Crnoj Gori? Kada je otvoreno prvo skijalište, ko nas je naučio skijanju?
Spremni za sniježni vremeplov?
Surovost i izolacija
Danas snijeg donosi radost, a nekada je značio surovost i izolaciju. Zime su trajale mjesecima i ličile na početak novog ledenog doba.
Čuvena zima 1929. godine paralisala je Evropu, pa probajmo da zamislimo kako je to izgledalo u skromnim crnogorskim uslovima. Pod težinom sniježnog nameta, urušavale su se kuće, a komunikacija sa Prijestonicom Cetinje bila je u potpunosti blokirana.
Pamti se i 1962, kada je sjever zemlje bio mjesecima odsječen. Arhivski snimak prikazuje mještane sela Lukovo kraj Nikšića koji su, prteći snijeg, krenuli na pijačni dan. Jedan od njih, na pitanje kakav ih put očekuje, odgovara: “Na Krnovu? Tamo se, sinko, đavoli žene”. Dalje narator kaže: “Po telefonskim žicama se vidi da je snijeg dubok pet metara”, a snimak jasno prikazuje surovost zime.
Zapravo, zima je ogoljavala ionako težak život u planinskim selima. Ljudi su probijali tunele kroz snijeg, od kuće do štale. Nerijetko je nedostajalo hrane i ljekova, koje bi dopremali helikopterom u sela. Putevi su se čistili ručno, ponekad uz pomoć vojske koja je stvarala specifične sniježne kanjone.
Čuveni sniježni kanjon pokraj sela Mala Crna Gora kroz objektiv Milana Pešića, majstora foto – žurnalistike, svjedoče o tom vremenu.
Foto: Milan Pešić
Prve skije i škola skijanja u Crnoj Gori
U Crnu Goru je 1893. došao kapetan Henrik Angell sa plemenitom misijom – da nauči Crnogorce skijanju, kako bi život u zavijanim područjima postao malo lakši. Kao vojni oficir, bio je zadivljen crnogorskom borbom za slobodu, a kao Norvežanin razumio je težinu svakodnevice pod snijegom. Vidjevši ljude koji pješače kroz sniježne smetove, ne koristeći skije, Angell u dogovoru sa knjazom Nikolom pokreće prvu školu skijanja na Balkanu.
“Cetinjsko skijaško društvo” brojalo je 100 skija na kojima je Angell obučavao Cetinjane, uključujući i vojsku. Nije prošlo puno i na skijama su se mogli vidjeti knjaz i njegova porodica, ministri, članovi vlade, a vremenom i lokalno stanovništvo. I dok su sa dvora naručivali svoje prve “štice” iz Beča, u Nikšiću ih je mjesni stolar već napravio sam. Bile su to prve crnogorske skije.
Na Durmitoru su ih pravili od bukovih dasaka, te su i tako improvizovane bacile u zasjenak krplje.
Angell bilježi da je 1914. skoro svaka kuća u Crnoj Gori imala skije. Misija je bila uspješna, a on je u međuvremenu iskreno zavolio Crnu Goru i Crnogorce. Napisao je knjigu “Kroz Crnu Goru na skijama” koja je bila veoma popularna u Norveškoj. Primjerak ove knjige čuva se u biblioteci na Cetinju, a postoje i novija izdanja koja je moguće kupiti.
Svoju posebnu emociju prema Crnoj Gori iskazao je u još dvije knjige: “Sinovi crnih planina” i “Herojski narod-priče iz Crne Gore”.
Počeci skijanja u Kolašinu. Izvor fotografije Boban Jim Brković: PSK Bjelasica 1938.
Izvor fotografije Boban Jim Brković: Opštinsko takmičenje u Kolašinu, 1952.
Prvo klizalište u Crnoj Gori
Da je Crna Gora imala razvijenu kulturu zimskih sportova još u 19. vijeku, svjedoči podatak da je prije 137 godina na Cetinju postojalo klizalište.
Dokumenti iz tog perioda opisuju pravu idilu koja bi u večernjim satima vladala u blizini dvora – uvijek puno klizalište, uz prijatno osvjetljenje i muziku. Ambijent je privlačio mlade dvorane, predstavnike ambasada i drugi “najotmeni svijet” – kako piše “Cetinjski vjesnik” 1911.
“…tako lijepi, prekrasno odijeveni – nigdje ne postoje” – pisao je pomenuti Henrik Angell o klizalištu, ističući vještine “mladog kneza Mirka” na ledu, kao i “princa Karađorđevića i njegove ćerkice”, austriskog poručnika von Kohlenberga i drugih.
“Sve te prekrasne boje, ti lijepi ljudi, sve fantastično, kao u bajci, tako poetično, tako neobično, to je Crna Gora” – opisivao je klizalište Norvežanin u svojim knjigama.
Baronesa Kun de Kunenfeld na klizalištu, izvor: Montenegrina.net
Ski skakaonice na Durmitoru
Prostranstvo durmitorskih padina inspirisalo je skijaše da pokrenu razna takmičenja na snijegu – ko će brže skijati, ko će više skočiti… Durmitorci su brzo shvatili da skije ne služe samo za transport, već i za zabavu. Zato možda i nije čudno što su na Žabljaku 1960-tih godina napravljene dvije ski skakaonice.
Mala skakaonica bila je smještena u gradu, a velika kod hotela “Durmitor”. Njihova izgradnja podstakla je organizaciju ozbiljnih takmičenja, poput Prvenstva Jugoslavije u nordijskim disciplinama 1962. i 1965.
Postoji interesantna anegdota sa jednog od takmičenja, koja svjedoči o velikom entuzijazmu Žabljačana tog vremena. Naime, problem nedostatka snijega riješen je na neobičan način – mještani su organizovali veliku akciju prikupljanja snijega kojeg su, potom, u vrećama nosili do vrha skakaonice, kako bi se na vrijeme pričvrstio za podlogu i kako bi takmičenje bilo bezbijedno održano.
Akciju je pomogla vojska, ali ostaće upamćeno da su joj se odazvali mladi Žabljačani, sportski entuzijasti pa i sami takmičari. Žabljak je u to vrijeme zaista “živio i disao” zimske sportove. Skakaonice su podstakle ljude da se uključe u takmičenja, pa su mnogi od njih ostvarivali značajne rezultate. Bile su mjesto okupljanja, doprinoseći lokalnoj kulturi i kvalitetu života na pravi način.
Nažalost, magija je kratko trajala. Ostaju sjećanja i stare fotografije koje podsjećaju na veliki turistički potencijal Žabljaka.
Izvor fotografije Boban Jim Brković: Velika ski skakaonica na Žabljaku 1962.
Izvor fotografije Boban Jim Brković: (Smučar Vuk Šibalić, Mala skakonica, Žabljak 1963.)
Izvor fotografije Boban Jim Brković: Prvenstvo Crne Gore u skijanju 1962.
Izvor fotografije Boban Jim Brković:Sa otvaranja prvenstva Crne Gore u skijanju, Žabljak
A danas?
Grad koji je iznjedrio generacije skijaša i gdje se prije 60 godina skakalo na skijama, danas nema skijalište koje je u potpunosti funkcionalno. Nasuprot tome, region Bjelasice, sa skijalištima Kolašin 1450 i Kolašin 1600, prednjači modernom infrastrukturom i sadržajima.
Zahvaljujući tim ulaganjima, Crna Gora je i dalje poželjna zimska destinacija. Po cijeni ski-pasa, spada i u najpristupačnije, a gosti Kolašina godinama svjedoče o zaista visokom kvalitetu usluge. Međutim, zimska sezona u Crnoj Gori nije prilagođena promjenljivim klimatskim promjenama i dugo se priča o vještačkom osnježavanju kao rješenju. Za sada ništa nije učinjeno.
Naslovna fotografija i arhivske fotografije su preuzete sa Facebook stranice “Kolašinski sportski vremeplov”, uz odobrenje administartora Bobana Brkovića
Pridružite se diskusiji