Nekada je za veliku promjenu dovoljno da u pravom trenutku neko kaže „vrijedi”. Malim organizacijama često ne nedostaju ideje, kreativnost ili motivacija, već prvi podsticaj koji će im pomoći da zamisao sa papira pretvore u stvarnost. Za NVO „Savez za djecu i mlade – Kuća“ taj podsticaj stigao je upravo kroz program „De facto za mlade“, koji realizuje Fond za aktivno građanstvo uz podršku Evropske unije i Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama. Tako je, u okviru projekta „Mladi su na sceni“, nastala omladinska predstava „Jesen u mom kraju“ – priča o talentu, samopouzdanju i tome šta sve može da zaživi kada mladima pružite priliku.
Za Pavića Radovića, izvršnog direktora Saveza za djecu i mlade – Kuća, ta podrška bila je potvrda da je neko prepoznao potencijal ideje koja ne ide utabanim stazama i pružio joj priliku da zaživi. Za malu organizaciju, kaže, takvo povjerenje često je prvi prostor da pokaže šta može.
„Kada dobijete podršku, dobijate mnogo više od novca. Dobijate mogućnost da svoju ideju realizujete, odmjerite, predstavite drugima, ali i stičete iskustvo koje kasnije kontinuirano nadograđujete i razvijate. Za jednu malu organizaciju i njene ljude to je veoma važno, jer je pokazatelj da ideja ima potencijal i da vrijedi ulagati dalje u nju“, ističe Radović.
Od školskog sastava do društvenog ogledala
Inspiraciju za predstavu autorski tim je pronašao u naizgled jednostavnom naslovu školskog pismenog zadatka koji nosi dublju simboliku.
Ipak, umjesto bezazlenog sastava, nastala je oštra, ali duhovita društvena kritika. Kroz žanr komedije, farse i karikature, mladi autori su hrabro progovorili o temama koje čine njihovu svakodnevicu: od zastarjelog školskog sistema, porodičnih kriza i političkog
zapošljavanja, pa sve do ozbiljnih društvenih izazova. Tako je od nečega što generacije učenika doživljavaju kao običnu školsku nastala priča koja mlade poziva da svoj kraj pogledaju drugim očima i progovore o svijetu u kojem odrastaju.
Milo Bešović, autor predstave, kaže da je želja bila da se kroz humor i ironiju otvore ozbiljna pitanja, ali i da se publika podstakne da drugačije pogleda svakodnevicu koju često uzima zdravo za gotovo.
„Predstava nastaje iz onog ‘malog’ zadatka i postavlja pitanje: „Da li zaista obraćamo pažnju na ono što se dešava oko nas?” Kroz humor i ironiju, publika se lakše prepoznaje u onome što prikazujemo. Za nas ‘Jesen’ nije samo godišnje doba. Ona simbolizuje promjene, sazrijevanje, ali i opadanje vrijednosti kada zaboravimo da je naš kraj slika naših vlastitih postupaka“, objašnjava Bešović.
I dok su na sceni govorili o temama koje su u posljednje vrijeme obilježile crnogorsko društvo, iza scene se tiho odvijala još jedna priča, ona o mladima koji su rasli zajedno sa predstavom. Za neke je to bio prvi izlazak pred publiku, a za druge prilika da prevaziđu tremu, otkriju talenat ili steknu samopouzdanje. Probe zato nijesu bile samo priprema za scenu, već i prostor za učenje, povezivanje i lični rast.
Za Pavića Radovića, jedna od najvećih vrijednosti projekta leži u tome što mladi nijesu ostali samo publika, već su pronašli svoje mjesto u stvaranju kulture.
„Najljepše je to što smo mladima dali prostor da se izraze, da budu kreativni i da shvate da i njihov glas, iskustvo i pogled na svijet mogu biti dio kulturnog stvaralaštva. Ako smo makar nekome od njih pomogli da otkrije neki talenat, stekne više samopouzdanja, upozna nove ljude ili shvati da može nešto da stvori i predstavi drugima – onda je projekat već ostvario mnogo više od prvobitno zamišljenog cilja,“ kazao je Radović.
Kada prvi korak preraste u nešto veće
Da se priča nije završila samo tu, pokazao je dalji život predstave. „Jesen u mom kraju“ igrana je na 68. Majskim igrama u Bečeju, Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju i Festivalu alternativnog teatra „Korifej“ u Kolašinu, a dobila je i poziv za gostovanje na Festivalu dramskih amatera u Kočanima u Sjevernoj Makedoniji.
Sa gostovanjima su stigla i brojna priznanja: Srebrni paž za drugu najbolju predstavu i prva nagrada za najbolju mušku ulogu na Majskim igrama, te druga nagrada za najbolju predstavu u cjelini, kao i prva nagrada za najboljeg mladog glumca i nagrada za glumačku bravuru „Fuad Zaimović – Strela“ na Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju.
Ipak, važnije od samih nagrada bilo je upravo ono što se ne može staviti na policu, a to je iskustvo mladih koji su vidjeli da njihov rad može izaći iz prostora u kom je nastao i biti prepoznat pred mnogo širom publikom.
Tu priča o jednoj predstavi postaje priča o tome šta podrška može da pokrene. „Jesen u mom kraju“ nije završila sa projektom. Nastavila je da se igra, okuplja mlade i doprinosi kulturnom životu, dok je njen uspjeh za NVO Kuća bio dodatni podsticaj za još veće korake. Jedan od njih je inicijativa za formiranje omladinskog teatra u Podgorici – prostora u kojem bi i nove generacije mladih dobile ono što je ova predstava pružila svojim učesnicima: priliku da stvaraju, razvijaju svoj talenat i slobodno se izraze.
Tako je podrška jednom projektu nastavila da živi mnogo duže od samog projekta. Jedna ideja dobila je scenu, mladi prostor da pokažu šta mogu, a jedna mala organizacija potvrdu da vrijedi nastaviti i razmišljati još veće.
Možda najvažniji trag predstave „Jesen u mom kraju“ ipak nijesu samo nagrade, odigrane predstave niti aplauzi, već ono što ostaje kada se svjetla na sceni ugase – organizacija spremna za nove korake i jedna ideja koja je nastavila da raste jer je neko, u pravom trenutku, u nju povjerovao. Ostaju mladi koji su naučili da više vjeruju u sebe: Petra Radenović, Lena Šebek, Una Stanković, Petar Šćepanović, Simeun Barašin, Janja Ćetković i Petar Jovović.
Pridružite se diskusiji