Ono što je nekada bila omiljena dječija igra i spontani ljetnji bijeg na rijeku, danas u samom centru Podgorice prerasta u autentičnu turističku atrakciju. Spuštanje na gumama niz Moraču, takozvani tubing, novi je doživljaj glavnog grada koji stranim turistima otkriva skrivene ljepote našeg kanjona, dok Podgoričanima budi najljepše uspomene na odrastanje.
Iza ove ideje stoji Nikola Milović, licencirani turistički vodič i osnivač projekta Discover Podgorica. Želeći da promijeni percepciju o Podgorici kao gradskoj sredini kroz koju se samo prolazi, kreirao je potpunu green & outdoor avanturu. Kroz spoj sigurnog spuštanja rijekom, e-bike i pješačkih tura, Nikola dokazuje da Podgorica ima prirodu i rijeku koje zaslužuju čistu peticu.
Za portal Share Montenegro, Nikola otkriva kako izgleda ova dvočasovna vožnja od Duklje do Moskovskog mosta, zašto turisti iz Tivta i Kotora dolaze u Podgoricu baš zbog Morače i na koji način naše rijeke mogu postati vodeći turistički brend grada.
Kako je zapravo potekla ideja da se dječja igra spuštanja na gumama transformiše u modernu i bezbjednu „tubing“ avanturu u samom srcu Podgorice?
Sigurno ste nekad čuli pitanje – što bi voljeli da budete kad porastete? Tubing je jedan od odgovora na to pitanje postavljeno meni, doduše mnogo godina nakon djetinjstva. Uz odgovarajuću opremu, pravila i organizaciju, dječja igra može da postane vrlo jednostavno, bezbjedno i autentično turističko iskustvo.
Tubing je, zapravo, nastao iz jedne moje lične transformacije i promjene pogleda na život i na grad u kojem sam odrastao. Kao licencirani turistički vodič, koji je veliki dio djetinjstva proveo upravo na Morači, a dosta kasnije i par godina života radeći u inostranstvu, sve više sam osjećao potrebu i želju da pokušam da promijenim prilično nepravednu turističku sliku Podgorice.
Pomalo i iz revolta. Teško mi je da prihvatim da grad koji ima Moraču, kanjon kroz sam grad, toliko prirode i ogroman potencijal, mnogim turistima i dalje ostaje u glavi kao „dosadan i ružan“. Ne želim da upiram prstom ni u institucije ni u pojedince, iako svakako postoje oni koji bi zbog toga trebalo više da se zapitaju. Dok sam razmišljao o svemu tome, često mi je kroz glavu prolazila ona stvar od Randoma „Sjedi, ja ću“…
Morača je u tom kontekstu za mene bila prirodan izbor. Kad god prolazim njenim kanjonom, i dalje me iskreno oduševi prizor koji imamo praktično u centru grada. Tubing je samo jedan od načina da taj dio Podgorice pokažemo turistima.
Kojom rutom se učesnici tačno kreću od Duklje do Moskovskog mosta i kakav je spoj adrenalina i opuštanja koji ih očekuje tokom te dvočasovne vožnje?
Ruta počinje u blizini Duklje i prati Moraču nizvodno, od ušća Zete u nju pa sve do Galeb plaže, ispred plažnog bara, gdje se najčešće zadržimo i na piću. Cijelo iskustvo traje oko dva sata. Ima nekoliko laganih brzaka, ali ovo nije ekstremni rafting niti je to cilj, naprotiv. Veći dio vremena provodi se plutajući niz rijeku, uživajući u pejzažu, stijenama, kanjonu i prirodi. Upravo je taj spoj možda i najzanimljiviji: imate osjećaj kao da ste negdje daleko od grada, a onda se sve završava svega nekoliko minuta od samog centra Podgorice.
Pored tubinga, projekat Discover Podgorica nudi i e-bike i pješačke ture. Kako ove aktivnosti pomažu turistima da grad dožive iz potpuno drugačije, green & outdoor perspektive?
Postoji jedna velika istina kad su u pitanju turisti i Podgorica, a to je: ovo je grad koji im se mora ispričati, ako želimo da stvorimo preduslove za dobru recenziju na kraju.
E-bike i pješačke ture nastale su kao potpuno besplatni sadržaji za strane goste. Napravio sam ih upravo zato što sam shvatio da, ako turistu ostavimo da sam prošeta gradom bez konteksta i priče, postoji velika šansa da ode sa potpuno pogrešnim utiskom – odnosno, najvjerovatnije će ostaviti lošu recenziju ne zato što je Podgorica loš grad, već zato što nije uspio da otkrije ono što je u njoj zanimljivo.
Zato kroz te ture povezujemo različite djelove grada i različite slojeve njegove istorije. Jednom pričamo o savremenoj Podgorici i novijim naseljima, zatim o Titogradu, socijalističkoj arhitekturi i načinu života, a kroz druge ture ulazimo u priču o Kraljevini Crnoj Gori, Kraljevini Jugoslaviji, Osmanskom i rimskom periodu.
E-bike nam omogućava da za kratko vrijeme povežemo udaljene djelove grada, dok pješačka tura daje više prostora za priču i detalje. Tubing, sa druge strane, daje potpuno novu, riječnu perspektivu. Zajedničko svemu tome je želja da turistima pokažemo ono što već imamo u stvarnosti, ali nažalost još uvijek ne i u većini turističkih brošura o Podgorici.
A činjenica da sve ove aktivnosti imaju taj green & outdoor karakter me posebno raduje. To mi samo po sebi nije bio cilj, već je to moj način života i rada u turizmu.
Kakve su prve reakcije stranih gostiju koji se spuste niz Moraču i zbog čega ih često iznenađuje činjenica da u samom centru grada imamo tako čistu i pristupačnu rijeku?
Reakcije su sjajne, najiskrenije. Da ste mi prije početka ove aktivnosti rekli da će turisti iz Velike Britanije ili Francuske, koji borave na odmoru u Tivtu i Kotoru, dolaziti u Podgoricu samo zbog tubinga na Morači i na kraju ostavljati recenzije sa pet zvjezdica, rekao bih vam da ste previše optimistični. A upravo to mi se dešava.
Još zanimljivije mi je što su reakcije lokalnih ljudi takođe veoma pozitivne. Iskreno, ja sam u početku mislio da mi ovdje već dobro poznajemo Moraču i da nema mnogo toga novog da se pokaže. Ispostavilo se da sam bio u zabludi – mnogi lokalci ne znaju šta imamo.
Mislim da je problem upravo u tome što ono što imamo svakodnevno ispred sebe često prestanemo da primjećujemo. Da otputujemo negdje daleko i vidimo rijeku, kanjon i prirodu kakvu ovdje imamo na deset minuta od centra, vjerovatno bismo rekli: „WOW!“ A ovdje često samo prođemo pored toga.
Šta je sve potrebno uraditi da rijeke Podgorice (Morača, Zeta, Cijevna) postanu prepoznatljiv turistički brend i dobiju infrastrukturu kakvu zaslužuju?
Mislim da je dobro što ne moramo da izmišljamo neku novu atrakciju. Ali prije svega moramo da promijenimo način na koji posmatramo rijeke, kao i naš odnos prema njima.
Ako želimo da izgradimo drugačiji turistički identitet Podgorice, Moraču treba da počnemo da posmatramo kao centar turističkog života grada – odnosno kao prostor oko kojeg treba da razvijamo ponudu. To znači da bi trebalo mnogo više pažnje posvetiti uređenju njenih obala, šetališta i plaža, pristupima rijeci, prostorima za odmor, rekreaciju i sport, kao i aktivnostima na vodi. Generalno – posvetiti se boljem povezivanju rijeke sa gradom.
Ako želimo pozitivne ocjene turista i želimo da Podgorica bude grad koji će ljudi pamtiti po nečemu više od tranzita, onda moramo da iskoristimo ono što već imamo. Morača je oduvijek bila dio naše DNK. Samo treba da taj dio DNK probudimo.
Da sve ne bi bilo samo prazna priča – ja sam krenuo sa tubingom.
Pridružite se diskusiji