Najbolje čuvana tajna: Ko je odolio crnogorskim sirevima?

Jedan od aduta turističke ponude sjevera Crne Gore svakako je hrana.

Zbog svježeg i nezagađenog vazduha ona ovdje poprima drugačiji ukus, a posebnu draž daje činjenica da je sve pripremljeno od sastojaka koje možete naći u blizini. Da, i mirisi su jači i ljepši nego što smo navikli kupujući povrće, voće i meso u velikim marketima.

Foto: Meanderburg

Tako danas postaje luksuz popiti čaj od svježe ubranih biljaka ili pojesti domaću pitu iz šporeta na drva. Još veći luksuz postaje rasterećeno uživanje u obroku, na miru i u tišini, kao nekada. Sve to pruža sjever naše zemlje.

Poseban specijalitet ovog kraja su sirevi. Turisti se brzo naviknu na ritual posluženja sira uz doručak, ručak i večeru.  Pljevaljski, Kolašinski, Njeguški, mladi, stari, lisnati, tvrdi, u ulju, začinjen ljekovitim travama, itd. Izbora je mnogo, a koji vam je omiljeni?

Pljevaljski sir

Riječ je o drugom crnogorskom zaštićenom proizvodu, koji je oznaku kvaliteta dobio 2017. i može se proizvoditi samo u regiji Pljevalja. Pripada grupi bijelih salamurnih sireva, polutvrdih ili mekih, sa ili bez zrenja.

Foto: Taste Atlas

Proizvodi se od mlijeka koje nije prokuvano. Ovaj masni puni sir, sa prosječnim sadržajem masti od oko 25%, u kace se stavlja cio, bez sječenja u kriške.

Njeguški sir

Prema nekim izvorima još u 17. vijeku ušao je u antologiju svjetskih sireva. Sir se nakon sirenja čuva na hladnom i prozračnom mjestu i do tri mjeseca prije konzumacije.

Foto: Flickr

Spada u grupu masnih do punomasnih, polutvrdih do tvrdih sireva. Suv i bogat mliječnim mastima – jednostavno izvrstan.

Lisnati sir

Listana, kako ga još zovu u narodu, proizvodi se na teritoriji opština Kolašin i Mojkovac, kombinacijom obranog i neobranog mlijeka, a prepoznatljiv je po neobičnom obliku kriški koje su tanke poput lista.

Foto: Meanderbug

Prljo

Posni „tvrdi“ ili vareni sir. Priprema se od obranog mlijeka. Slaže se u kace ili mješine, gdje ostaje da zri do
devedeset dana.

Skorup (kajmak)

Ovčji, kravlji i miješani, proizvodi se na sjeveru Crne Gore u Pivi, Kučima, na Durmitoru, Sinjajevini i Bjelasici. Osnova ovog proizvoda su mlijeko i so, a nakon kuvanja mlijeka, masnoća koja odstoji, odvoji se, kupi i slaže u ovčje mješine.

Sazrijeva najmanje dva mjeseca. Koristi se i kao glavno jelo, uz krompir, a omiljeno je predjelo u domaćinstvima i restoranima.

Sir u ulju

Da bi se pripremio sir u ulju, potrebno je prosušeni sir isjeći na komade, staviti u teglu, preliti mješavinom maslinovog i suncokretovog ulja, poklopiti i držati na hladnom mjestu šezdeset dana da sazri.

Foto: Gorski sir

Specijaliteti sa mliječnim proizvodima i brašnom

Ako i vi spadate u grupu onih koji vjeruju da je najukusnija hrana i najjednostavnija, na sjeveru naše zemlje ćete pronaći pravi mali gastro raj. Prosta crnogorska jela rađena su po receptu naših predaka koji bi možda rado koristili kompleksnije namirnice da su ih imali. Ovako, od brašna, mlijeka, jaja i krompira nije mogla nastati neka sofisticirana kuhinja. Krupnim gorštacima kakvi su Crnogorci, apetit je mogla utoliti samo jaka hrana.

Danas smo postali probirljiviji, ali kad odemo na selo, uvijek se rado vratimo kačamaku il cicvari.

Smočani kačamak – jelo koje se sastoji od kuvanog krompira i pšeničnog ili kukuruznog brašna. Skuvanom krompiru doda se brašno i smjesa se nastavi kuvati. Brašno se tucanjem ili kačamašem probije na sredini i ostavi se da se krčka oko pola sata. Kada se skuva, odlije se višak vode i kačamašem se tuca i miješa, uz povremeno vraćanje na ognjište, sve dok se sav krompir ne pretvori u tijesto bez ijedne grudvice.

Gotov kačamak se stavi u posudu i prelije kajmakom i izdrobljenim sirom. Odlično ide uz kiselo mlijeko.

Cicvara – izuzetno kalorično jelo za čiju se pripremu koristi masni sir, kajmak i kukuruzno brašno. Uz neprestano miješanje sir se kuva na visokoj temperaturi. Kada provri, dodaje se kajmak i miješa se desetak minuta, nakon čega se dodaje kukuruzno brašno.

Foto: Stvar ukusa

Na sjeveru Crne Gore se prilikom serviranja dodaje i med.

Pite – ono što je pica za Italiju, to su pite za kontinentalnu Crnu Goru. Osnovni sastojak je tijesto u koje se dodaje sir, meso, špinat, kopriva …

Interesantno je da strancima naviklim na laganiju hranu ne smeta kaloričnost crnogorskih jela zato što su organska, a oni to znaju da cijene. A možda i zbog čistog vazduha, pregršt staza za šetnju, planinarenja, raftinga i drugih aktivnosti. A možda samo zato što su ukusna 🙂

Share Montenegro, Radmilo Tadić (Brošura NTO “Arome i ukusi Crne Gore”)