Provjerili smo da li se na vrhu planine Orjen, iznad Herceg Novog, priča o virusu korona…Informacija stiže iz prve ruke – NE!
Donosi nam je sjajni fotograf Miloš Samardžić, koji nam već dugo svojim aparatom, ali i primjerom zdravog načina života pomaže da o Crnoj Gori pričamo na najljepši način.
Miloš nam sa vrha Orjena donosi i fotografije, ali i “razgovor” sa planinom koji je dogodio tokom mountainbike ture.
“Planina priča nekim drugim jezikom, koji, nažalost, kod nas, razumije samo mali broj ljudi. Ali za one koji ga ne razumiju, prevešću jednu poruku koju mi je planina Orjen uputila prije par dana… “Uvijek mi je drago dočekati ljude poput tvojih drugova i tebe. Lijepo je vidjeti vas opet, kako pažljivo koračate mojim stazama. Čuo sam da dolje vlada neka nesvakidašnja situacija. A to sam načuo od nekih novih ljudi, koji, malo niže, dolaze asfaltnim putem. Parkiraju se, zapale vatru, te pričaju priče iz grada, dok jedu i piju. Sve bi to moglo biti lijepo, da svoj plastični trag ne ostavljaju kao podsjetnik na sebe same. Nerijetko ostave i neugašene vatre, koje se lako pretvaraju u ožiljke koji teško zarastaju. Dok ovdje visoko, srećom takvih tragova nema. Ali se osjeća nešto drugo…proljeće. Po prvi put poslje mnogo godina osjećam ono pravo proljeće. Sunce, vjetar, oblaci, kiša…smjenjuju se baš onako savršeno. Šuma se konačno obnavlja, živi.”
“Izuzetno ni je drago sto to čujem”, odgovorih u sebi, ne bi li ekipa pomislila da sam poludio! 🙂
Miloš na Orjen odlazi često.
Ovoga puta, čim se moglo do vrhova, krenuo je na mountainbike turu do Orjen sedla, na 1600 mnv.
“Ovog puta, drugove sam poveo na izuzetno atraktivan vrh, Odijevo, koji se strmo uzdiže iznad sela Kameno, u zaleđu Herceg Novog. Zbog ljepote i prijatnosti, koje pruža gusta bukova šuma, odlučio sam se za nešto dužu stazu, a početna tačka je bila selo Vrbanj. Ukupna dužina pješačke/hajking ture je bila 17km. Vremenske prilike maltene savršene. Temperatura oko 16 stepeni, smjenjivali su se oblaci i Sunce, te povremeno i blagi, proljećni vjetrić. Nakon neka 3h, stižemo na vrh 1571 mnv. Ne mogu pronaći adekvatne riječi da opišem prizor koji gore zatičemo. Sa južne strane direktan pogled na ulaz jednog od najljepših zaliva svijeta. Istokom ponosno dominira Lovćen, sa svojim vrhovima. Iza se vide čak Prokletije i Komovi, čini ni se i Albanija. Sjeverno se ističe najviši vrh Orjena, Veliki Kabao 1894 mnv kao i nešto niža, ali izuzetno atraktivna Subra. Zapadno hrvatska obala sa svojim ostrvima…”, priča nam Miloš.
Prizor, još jednom ponavlja, ostavlja bez daha.
“Što bi moji saputnici rekli, dah su već izgubili, dok su se popeli gore, ali vrijedilo je. Svi su na kraju dijelili isto mišljenje, da je iskustvo neprocjenjivo i prava nagrada za trud je ipak čekala na samom vrhu. Mogao bih ovako da pišem još mnogo, ali kako prenijeti tako važnu poruku, ljudima koji ne žele da je čuju, niti razumiju. Glas planine, glas prirode, koji nas moli za primirje. Poštujmo prirodu, ona će znati to da cijeni i vratiće nam višestruko”, smatra Miloš.
Kako zaključuje, u ovih par mjeseci izolacije, kada je čitav svijet malo usporio, imamo priliku da razmislimo i zapitamo se koliko će još izdržati grana na kojoj sjedimo, a koju uporno pokušavamo da prerežemo.
Join the discussion