Često nam ponestane adekvatnih riječi da opišemo svu ljepotu i čaroliju Bokotorskog zaliva.
I dok tražimo riječi i posmatramo svu veličanstvenu ljepotu planina i mora sa nekih od ponti, pogled doseže do okolnih brda i tek ponekih starih kuća koje nenametljivo prkose vremenu.
Baš takve, nenametljive, ali oku prijatne kamene kuće i crkva čuvaju Donji Stoliv, jedno od najljepših mjesta zaliva.
U pitanju je Gornji Stoliv, seosko naselje iz XIV vijeka na 240mnv u kojem je nekada davno sve brujalo od života.
Do njega smo se uputili kroz šumu, poznatu po koštanjima početkom jeseni. I donosimo vam priču.
Vjerujete li u legende?
Prije svega, sigurno vas interesuje otkud ime za ova dva mjesta? Davno su nestale generacije koje bi nam potvrdile autentičnost legendi koje se vežu za Stoliv. Zato postoje tri i svaka je priča za sebe.
Prema prvoj, nekada davno svaki mladoženja kao uslov za ženidbu trebalo je da posadi sto maslina ili oliva u ovom dijelu Boke. Kada krenete da se penjete iz Donjeg ka Gornjem Stolivu vidjećete određeni broj maslina.
Prema drugoj legendi u ovim krajevima postojalo je oko stotinu slivova u vidu potoka. Danas ih je mnogo manje, ali na brojnim mjestima u Boki voda je hladnija baš zbog potoka.
Prema trećoj legendi, graditelji koji su gradili Gornji Stoliv kuće su rasporedili da budu u obliku stola. Kuća je sada tek nekoliko, ali…legenda je ostala.
Uostalom, svaka priča o Gornjem Stolivu. bila istinita ili ne, zanimljiva je i povod da ga posjetite.
Kako se popeti?
Kada dođete do Donjeg Stoliva, na jednoj od kuća vidjećete znak i pravac koji vodi kroz “šumu kestenova”.
Spremite se za 40 minuta penjanja jer je cijelim šumskim putem uspon koji, onima koji nisu u kondiciji, može biti pomalo i naporan. Uz manje pauze, do vrha se može stići za nekih sat.
Tokom uspona prolazite kroz prijatnu šumu sa puno hlada, popločanu starim putem koji se nalazi u vrlo dobrom stanju. Novac za njega dao je, prije više od 150 godina, pomorac Gašpar Ivanović.
Ukoliko se odlučite na ovu avanturu tokom jeseni, spremite se i za skupljanje kestenja, po kojima je ova šuma dobila i ime.
Cijeli put obilježen je planinarskim smjernicama, tako da zalutati ne možete. A usput ćete sresti i konja, ali i druge domaće životinje koje vlasnici okolnih sela dovode na ispašu.
Znak da ste blizu Gornjeg Stoliva biće vam crkva Svetog Ilije.
Zasad ne zna kad je tačno sagrađena, ali je, prema natpisu na samom ulazu, dograđena 1556, dok je zvonik podignut 1833. I dalje se čuju zvona sa nje, a posebno je vrijedna zbog tri oltarske slike Josipa Tominca koje se nalaze u njoj.
Predah kod familije Roganović
Sigurno ćete se, na usponu do crkve, zapitati živi li ko u kućama ispod nje?
Prema istorijskim podacima, u Gornjem Stolivu nekada je bilo čak 1.200 stanovnika. Imali su četiri prodavnice, dva mlina za ulje i četiri pekare.
Danas, očekivano, slika drugačija. Kamene kuće i tek nekoliko stanovnika. Da život ovdje ipak postoji ukazaće vam znak “Eat here” i kuće familije Roganović koje odolijevaju vremenu i zaboravu.
Baš kod njih morate svratiti na čašu preukusnog soka od šipka, oval domaće hrane i na šolju kafe. Sve to uz zanimljiv razgovor sa rijetkim mještanima, i veličanstveni pogled na Boku, Perast i ostrva.
Iznad kuće Roganovića pogled je možda još i ljepši, ako je to moguće. Tu se nalazi malena crkva Sv. Ane i kamena terasa, idealno mjesto za fantastične fotografije i predah.
A iz Gornjeg Stoliva možete dalje da otkrivate zaleđe Boke – tvrđavu Vrmac, Gornju Lastvu…
Svako od ovih mjesta čuva autentičnu bokešku dušu. I podsjećaju nas da se, kad god imamo priliku, popnemo i sa visine posmatramo ljepotu koja nam je na dohvat ruke.
Join the discussion