Iza projekta “Speranza” stoji udruženje troje studenata iz Podgorice-Blanka Alivodić, Jovana Radulović i Mladen Vojvodić.
Njih troje druže se od malih nogu. Oduvijek su bili kreativan tim, pa su projekat pokrenuli spontano, a realizacija, kažu, nije bila problem.
A evo šta ih je zapravo okupilo.
“Naša misija je da pomažemo onima kojima je pomoć najpotrebnija, borimo se za one koji ne znaju kakva prava imaju niti kako da dođu do ostvarivanja. Za sada smo fokusirani na porodice sa djecom jer smatramo da je zdravo i normalno djetinjstvo osnov svega daljeg dobrog u životu”, kažu naši sagovornici.
Zasad su imali pet uspješnih akcija.
“U razgovoru sa porodicom vidimo šta im je to što im je najpotrebnije i to im i obezbjeđujemo. Prvu porodicu smo pronašli sami, dok su ostalih pet našle same put do nas. Drago nam je da smo do sada sa svima održali kontakt i tu smo za svaki vid pomoći, podrške i dogovora. Za sada naše donacije ogledaju se u vidu odjeće, obuće, hrane i slično. Nadamo se kada budemo finansijski podržani da ćemo biti u prilici da porodicama kupujemo i stvari kao što su frižideri, šporeti, osnove normalnog funkcionisanja svake porodice, a što mnogi nemaju i traže od nas”, navode ovi mladi ljudi.
Kako pričaju, svaka porodica ih je dočekala raširenih ruku.
“Spremni da i ono jedino što im je preostalo od sokova i kafe podijele sa nama. Te zagrljaje i razgovore nam ne može nadomjestiti ni jedna druga stvar, niti osjećaj”, kažu oni.
Kako navode, broj porodica koje čekaju pomoć je velika.
“To je problem koji možemo sresti na svakom ćošku, na samo 5 minuta od samog centra grada. Te porodice ne apeluju za pomoć i o njima se ćuti. I nikad ne dobiju ono najpotrebnije i najosnovnije, često ni ono što ih sljeduje. Ali isto tako znamo da ćemo se truditi da motivišemo građane širom Crne Gore da izađu iz svojih domova i da nam pomognu kako bi se taj broj smanjio”, navode naši sagovornici.
Pomoć, kažu, pristiže i mimo pojedinaca.
“Pomoć dobijamo i od velikih firmi, kao i od manjih preduzeća, ali i od institucija. U planu imamo velike saradnje, sa restoranima, školama itd, da bi ljudi svih uzrasta mogli da daju svoj doprinos. Drago nam je da ljudi podržavaju naš rad, što je upravo ono što nam daje snagu da i kada je teško ne odustajemo”, kažu ovi studenti.
Ističu da imaju podršku od svojih vršnjaka.
“Svi su oduševljeni, i jako ponosni na nas što smo se odlučili na ovako odvažan korak. Bilo da su to naše kolege sa fakulteta, komšije, ljudi koji nas sretnu na ulici, riječi hvale su neizostavne. Svako ko želi da nam se pridruži moze nas kontaktirati putem naše stranice @projekatsperanza”, poručuju ovi mladi ljudi.
Teško im je da izdvoje neki od momenata koji pamte, jer je svaki poseban na svoj način.
“Svaka porodica priča svoju priču, i svaka je na nas ostavila poseban trag i lični pecat koji nosimo u našim srcima. Vjerujemo da ovakvi projekti zaista izvlače ono najbolje iz našeg naroda, koji je oduvijek važio za human i darežljiv, u to smo i mi lično imali priliku da se uvjerimo. Građani naši, probudite se, priključite nam se, ne zatvarajte oči. Naše malo nekome zaista znači mnogo. Širimo ljubav i budimo humani!”, zaključuju naši sagovornici
Join the discussion