Danas nas naša Peraštanka vodi u đir glavnom stradom ovog gradića – Veljom ulicom.
Velja ulica počinje na pjaci Sv. Nikola, lijevo od visokog zvonika, i sa svojih 250 stepenika je najduža peraška ulica.
Velja- velika- vodi od mora pa sve do gornje magistrale. Dok nije bio izgrađen gornji put iznad Perasta, Velja ulica je vodila tačno do jedne stare kuće, koja više ne postoji, a u kojoj je kažu živjela Katica – poznatija kao peraška Julija, koju je granatom sa ostrva Sv. Đorđe usmrtio Ante Slović, Katicin Romeo. Kažu da je baš na dnu ove ulice, ubijen vlasnik jedne od najljepših palata u Boki, konte Vicko Bujović, u zasjedi koju je organizovala grupa Peraštana.
Visoko iznad dna ulice se uzdiže 55 metara visok barokni zvonik, na čijem satu su kazaljke stale na 3 sata, 1979. kada je Boku pogodio katastrofalni zemljotres.
Zvonik je izgrađen 1691. od kamena sa ostrva Korčula, koji su Peraštani donosili svojim brodovima. Pobjeda u Lepanskom boju, u kojem je učestvovalo 15 Peraštana, od kojih je 7 izgubilo život, je bila povod da Perast dobije najviši zvonik na crnogorskom primorju. U Perastu od davnina postoji priča da su se kameni blokovi od kojih je izgrađen zvonik spajali smjesom koja je napravljena od živog kreča i jaja.
Legende postoje da u njih ili vjerujemo ili ne, ali nikada nećemo znati zasigurno da li su istinite, iako njihovi svjedoci postoje, u ovom slučaju to je vjekovima star, visoki kameni zvonik, koji redovno zvoni tačno u 12 sati popodne. Do vrha zvonika vodi 60 uskih stepenica, odakle se pruža pogled koji oduzima dah. Na cijeli grad, na peraške krovove, luku, ostrva…
Nakon pređenih 15-ak stepenika, lijevo se pruža slijepa uličica koja vodi do jedne kuće, čije je dvorište opasano bedemima i gdje hladovinu pravi veranda preko koje raste stara vinova loza. Baš u toj zabačenoj maloj kući je živio barokni slikar Tripo Kokolja. Na vratima postoji uklesana spomen ploča, kao smjernica koja pokazuje peraški dom u kom je živio čovjek koji je oslikao vanvremenski svod crkve Gospa od Škrpjela i mnoga druga djela koja su krasila peraške palate.
Nastavak Velje ulice je strm, nekada težak za popeti se, pa se često mogu vidjeti lokalci ili turisti kako odmaraju na stepenicama. Sa obje strane ulice se uzdižu visoki bedemi, koji odvajaju dvorišta od ostatka svijeta. Kako izgleda nečije dvorište, ko tu provodi svoje vrijeme, kakav je taj stari Peraštanin koji tu živi, možemo zaključiti po drvenim zaključanim vratima, koja su ili lijepo ofarbana u bijelu ili kafenu boju, ili su stara i toliko trošna da ih je vrijeme zaboravilo. Iznad nekih vrata se mogu primijetiti ostaci malog porodičnog grba, pa tako znamo da je tu živio neki plemić, admiral, kapetan…ko zna ko.
Do samog se vrha ulice zaista vrijedi popeti i posmatrati Perast iz skroz drugačije perspektive. Dok život pored mora u Perastu vri, u ulici je mirno, pusto i prijatno tiho. Sa vrha ulice, pogled na more dijelom zaklanja zvonik, koji se tek tada zaista vidi u pravoj veličini i svoj svojoj ljepoti. A na tom vrhu, nalazi se jedno od najpopularnijih mjesta za fotografisanje, koje je razlog zašto toliko turista užurbano prolazi Veljom ulicom. Mali zid, veranda sa vinovom lozom, zvonik u prvom planu, plavo more i Perast pod nogama. Savršena uspomena.
Svoje mjesto na vrhu ulice često zauzme neki ulični slikar, koji je možda preletio okean da bi stvorio svoje malo remek djelo na licu mjesta.
Iz Velje ulice, posjetioci odlaze toliko srećni, jer su “osvojili “ najvišu perašku ulicu, koju su toliko tražili.
Zadovoljni fotografijom, shvataju da Perast zaista vrijedi istražiti na “svoju ruku” i možda se malo izgubiti njegovim sakrivenim uličicama, napuštenim kućama, đardinima punim cvijeća, iz kojih po neka lijepa njegovana ruža često nestane. Peraške ruže ili kamelije su jedinstveni mirisni suvenir, koji se ne može kupiti u nijednoj prodavnici.
Samo treba otići u Perast, piti vino na terasi sa pogledom na ostrva, a onda trčeći niz strme stepenice i skidajući se usput u kupaći, sa parapeta uletjeti pravo u more.
Samo treba otići u Perast, izgubiti se njegovim starim strmim ulicama, uživati u mirisima peraških cvijetnih đardina ili mirisu jutarnje kafe, koji dolazi iz peraškog sakrivenog dvorišta.
Samo treba otići u Perast, i posmatrati kako se u gradu sa jedva 200 stanovnika, život odvija laganim primorskim tempom.
Ako i postoji ljepši gradić na moru, ti ga Perastom nazovi.
O autoru kolumne “Iz ugla jedne Peraštanke”
Marijana Niković je Peraštanka koja radi kao turistički vodič. Njene priče su drugačije, neispričane, pune zanimljivih detalja o čuvenim bokeškim porodicama, pomorcima i mještanima, zato je turisti posebno vole. Na Instagram stranici Visit_Perast možete pratiti fotografije, a na #ShareMontenegro portalu priče o najromantičnijem mjestu Crne Gore.
Naslovna fotografija: Anastasia Dobrova
Join the discussion