Parkovi Dinarida – Mreža zaštićenih područja Dinarida u saradnji sa Agencijom Defacto sproveli su kvalitativno istraživanje o mehanizmima i modalitetima saradnje između upravljača zaštićenih područja i lokalnih zajednica. Cilj ove analize jeste identifikacija ključnih izazova u radu participativnih tijela u okviru Nacionalnih parkova i mogućnosti za njihovo unapređenje.
Istraživanje je sprovedeno kroz dubinske polu-struktuirane intervjue sa direktorima Nacionalnih parkova i parka prirode Piva, kao i sa 14 članova foruma iz pet nacionalnih parkova.
Naime, postojeći modeli uključivanja lokalne zajednice u zaštićenim područjima Crne Gore sprovode se preko participativnih tijela, tzv. Socio-ekonomskih foruma u Nacionalnim parkovima, dok Parkovi prirode još uvijek nemaju ovakva tijela.
Uloga ovakvih tijela u zaštićenim područjima sastoji se u tome da se okupe, saslušaju i pomire interesi stanovništva, organizacija, institucija i preduzeća koji žive i rade u zaštićenim područjima ili u njihovoj neposrednoj okolini. Oni djeluju kao platforma za razmjenu mišljenja, izražavanje potreba i formulisanje prijedloga u vezi sa upravljanjem prirodnim resursima i razvojnim prioritetima lokalne zajednice.
Stoga, analiza prepoznaje pozitivnu praksu Nacionalnih parkova Crne Gore u uspostavljanju participativnih tijela poput Socio-ekonomskih foruma, što predstavlja primjer dobre upravljačke prakse. Ovakav model participacije lokalnih aktera posebno se izdvaja u poređenju sa pojedinim razvijenim zemljama Evropske unije, poput Italije, gdje participativni pristup u upravljanju zaštićenim područjima još uvijek u značajnoj mjeri izostaje. Ipak, prepoznaju se napori i namjera da se takav pristup postepeno razvija i unapređuje.
S druge strane, analiza ukazuje i na postojanje prostora za unapređenje kvaliteta učešća lokalnih zajednica u upravljanju zaštićenim područjima, posebno kroz dalje osnaživanje i efikasnije funkcionisanje samih participativnih tijela odnosno Socio-ekonomskih foruma.
Iako je sveukupan utisak odnosa nacionalnih parkova i lokalne zajednica više pozitivan nego što je negativan, prepoznaje se odsustvo stvarne i kontinuirane participacije tih zajednica u odlučivanju i donošenju odluka u vezi sa nacionalnim parkovima, odnosno parkovima prirode.
Uočena je i potreba da lokalne zajednice budu više uključene u procese odlučivanja. S tim u vezi, neophodno je temeljnije definisanje uloge socio-ekonomskih foruma kroz upravljačke planove i interne akte zaštićenih područja. Forumima treba jasno definisati uloge i odgovornosti, uključujući redovno izvještavanje o sprovođenju aktivnosti i realizaciji zaključaka. Ova formalizacija bi omogućila institucionalizaciju njihovog doprinosa i povećala transparentnost u procesu donošenja odluka. Takođe, potrebno je precizno definisati kriterijume za izbor članova socio-ekonomskih foruma, uz dodjelu formalnog mandata za učešće u procesu donošenja odluka. Članovi foruma bi trebalo da imaju mogućnost da predlažu i oblikuju politike parka, a upravljači parkova bi trebalo da budu u obavezi da razmatraju i implementiraju usvojene zaključke.
Istraživanje je takođe pokazalo da je nedovoljna informisanost i edukacija lokalnih zajednica o zaštićenom području izazov, te često dolazi do nesuglasica i nerazumijevannja među akterima. Zbog nedovoljnog razumijevanja institucionalnih nadležnosti, građani nerijetko percepiraju upravu nacionalnog parka kao glavnog krivca za neispunjenje dogovorenog, iako parkovi objektivno nemaju ovlašćenja da riješe ta pitanja. Ovakva situacija dodatno produbljuje nepovjerenje, stvara osjećaj frustracije, te otežava bilo kakvu buduću saradnju koja je neophodna za efikasno upravljanje i održivo korišćenje zaštićenih područja. Stoga se preporučuje kontinuirana edukacija lokalnog stanovništva o ekološkim, kulturnim i ekonomskim vrijednostima zaštićenih područja, kako bi se izgradilo međusobno povjerenje i razumijevanje uloge parkova. Zaštićena područja treba da rade na tome da ne budu percipirani kao prepreka, već kao partneri u razvoju.
Nepovjerenje lokalnih zajednica u institucije je takođe jedan od izazova u radu upravljača zaštićenog područja i lokalnih zajednica. Razlozi za ovo nepovjerenje uključuju: neadekvatnu i neblagovremenu komunikaciju, odsustvo konkretnih rezultata nakon sastanaka i foruma, spor institucionalni odgovor na potrebe i zahtjeve stanovništva. Ukoliko se povjerenje dodatno uruši, postoji rizik da lokalne zajednice u potpunosti odustanu od institucionalne saradnje, što može ozbiljno ugroziti ciljeve zaštite prirode.
Bez aktivnog učešća zajednica, sprovođenje mjera zaštite postaje otežano, a često dolazi i do pasivnog otpora, ignorisanja pravila ili čak otvorenog konflikta sa upravljačima parkova. Potrebno je dodatno osnažiti organizacione i ljudske kapacitete upravljača parkova, posebno u oblastima rada sa zajednicama, edukacije i komunikacije. Uključivanje stručnih saradnika i kontinuirana obuka osoblja doprinijela bi boljoj realizaciji participativnih modela upravljanja.
Kompletno istraživanje dostupno je na linku.
Podsjećamo, izrada Kvalitativnog istraživanja: „Analiza mehanizama i načini saradnje upravljača zaštićenih područja sa lokalnim zajednicama”, podržana je kroz program “Podržani=Osnaženi“, koji realizuje Fond za aktivno građanstvo (fAKT) u partnerstvu sa Zakladom za razvoj lokalne zajednice „Slagalica“ iz Hrvatske. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Pridružite se diskusiji