Planinarka Jelena Čvorović odlučila je da 2019. dočeka u društvu najboljih prijatelja na Prokletijama.
Za portal Share Montenegro priča kako su krenuli u planinarsku avanturu, na planinu koja je za mnoge, iskusne, planinare uvijek pravi podvig.
Posebno usred velike zime.
“Novu godinu odlučujemo da dočekamo na Prokletijama, u prelijepoj Dolini Grebaje. Naš smjestaj će, kao i uvijek, bio planinarski dom Branko Kotlajić, u vlasništvu PK Radnički iz Beograda, sagrađen 1964. U subotu popodne, nas devetoro, 29.12., sa planinarskom opremom pakujemo i dobro raspoloženje. Usput se snabdijevamo dovoljnom količinom hrane i pića i krećemo sa dva džipa prema Gusinju. Vrijeme je lijepo, put čist, a već od Kolašina je temperatura konstantno u minusu i komentarišemo kako ćemo se smrznuti, ako ne budemo uspjeli doći do doma autom. Oko 20 sati stižemo u Gusinje. Tu srećemo i ekipu od pet planinara iz Beograda, koji će takođe Novu godinu dočekati u Grebaji”, počinje Jelena priču.
Nekih sedam kilometara seoskog i neočisćenog puta-stigli su do doma gdje polako počinju sa raspakivanjem.
Naložili su vatru i spremili se za spavanje.
Objekat raspolaže sa 18 ležaja u spavaoni. U prizemlju se nalaze trpezarija i kuhinja. U toku 2018. je uvedena i struja u kompletan dom.
Ujutru kreće avantura.
“Ujutro, poslije doručka, cijela ekipa krenula je na uspon na Volusnicu 1879mnv. Pola staze vodi kroz šumu. Snijega ima dosta i bez krplji se propada skoro do koljena. Poslije tri sata gaženja kroz snijeg, stižemo na vrh, odakle se pruža možda i najljepši pogled na surove, prokletijske vrhove ( Karanfili, Ocnjak, Forca..). Jak vjetar ne dozvoljava da se puno zadržavamo na vrhu, pa odlučujemo da krenemo, ali ne istim putem, već malo izazovnijim i dužim. Pošto sam u pratnji, jednih od boljih planinara i alpinista Crne Gore, onda nema straha za bezbjednost”, kaže Jelena.
Sve vrijeme su se kretali grebenom.
“Udari vjetra na momente olujnog karaktera, ali nam to ne predstavlja problem, jer imamo fantastičan pogled gdje god da se okrenemo. Aparati i telefoni su pri ruci, jer treba zabiljeziti jedinstvene panorame moćnih Prokletija.
Ovom rutom, osvajamo ujedno i vrhove Popadija 2057 mnv i Talijanka 2056 mnv. Kako ja volim da kažem, tura 3u1 :)”, kaže Jelena.
Pred noć, pomalo iscrpljeni, ali srećni, stižu u topli dom.
“U ponedjeljak, zbog lošijeg vremena, samo trojica planinara odlučuju da opet idu u planinu. Ovog puta cilj je vrh Karaula. Mi ostajemo u domu da spremamo novogodišnju večeru i pripremamo se za doček. U dobrom raspoloženju, uz muziku, dobro vino, a bogami i rakiju, uz vatru ispred doma i zaleđenog drugara Jocka, smo dočekali 2019”, priča Jelena.
Kako nam je rekla, Prokletije ili crnogorski Alpi su izazov za sve planinare.
“Zimi se neki vrhovi mogu peti samo alpinistički, dok su ljeti svi vrhovi dostupni, ali uz potrebnu tehničku opremu. Od prokletijskih vrhova koje sam popela, izdvojila bih Očnjak, čije ime, a i izgled unose dozu straha”, kaže Jelena.
Iako planinari nekih pet godina otprilike, tek od prošle godine je počela sa malo ozbiljnijom pričom.
“Dosta me privlači alpinizam, kao grana planinarenja. U alpinizmu nema takmičenja, osim ličnog zadovoljstva postizanja uspona, borbe sa samim sobom i savlađivanja strahova”, iskrena je naša sagovornica.
Pored Prokletija, popela se na vrhove Durmitora, Komova, Sinjajevine, Hajle, Bjelasice, Kučkih i Moračkih planina, Rumije, Lovćena…
“Upoznala sam se sa mnogo jezera, za koje nisam ni znala da postoje, kanjona, rijeka… Toliko je ljepote i neistraženih predjela na tako malom prostoru naše Crne Gore”, smatra Jelena.
Prošlog ljeta je sa još troje prijatelja, osvojila najviši vrh Slovenije, Triglav 2864 mnv.
“Za ovu godinu planiram isto neku ekspediciju po Alpima. Uz dobru organizaciju i društvo sve se može postići. Posebno bih izdvojila jedan od najvisih i najopsanijih vrhova Alpa, Matterhorn 4478mnv. To je cilj u bliskoj budućnosti :)”, najavljuje Jelena.
Kaže da je planinarenje bijeg od umora.
“U planinu se trudim da odem kad god imam slobodnog vremena, to je skoro svaki vikend, da resetujem misli, odmorim mozak. Tamo ‘bježimo’ od svih tema, koje nas opterećuju. Nisu uvijek idealni uslovi za boravak u planini. Ispećete se na vrh samo ako vam planina dozvoli. Morate poštovati njenu moć, a ona će vam to sigurno uzvratiti. Svakim novim usponom, planina je iznova ljepša i izazovnija i zbog toga joj se vraćamo nebrojeno puta. Pomjeranje limita i sopstvenih mogućnosti je nešto što dobijamo od svakog uspona”, poručuje Jelena.
Za kraj nam šalje stihove iz pjesme koja je nastala na nekih 6800 mnv, na Himalajima, njenog druga visokogorca Milana 🙂
Razgonim sablasnu tminu,
fenjerom božanske dobrote,
I kad sva sjećanja minu,
ostaće ljubav i nebeske note.
Sanjam susret na visini,
Sa sobom, u vječnoj slobodi,
Krvlju prkosim lednoj tišini
I prtim stazu koja nebu vodi.
Join the discussion