U par riječi bi se misija ovog teksta mogla izreći kao “demistifikacija odlaska u prirodu” sa ciljem da pokaže kako su dobra volja i solidna fizička kondicija u većini slučajeva sve što vam treba da se otisnete “tamo negdje”.
Nestvarna mjesta koje sam posjetio u proteklih par godina su mahom planinski vrhovi, otvoreni prostori, mora i jezera i prostrani vidikovci.
U dubini planinskih masiva međutim, krije se još dosta toga nestvarnog. Pećine, kanjoni, skriveni teško pristupačni zatvoreni prostori nude gotovo ekskluzivne prizore koje je komplikovano i nebezbjedno obilaziti u ličnoj režiji i bez dovoljno iskustva.
Dobrodošli na prvu pravu priču o kanjoningu.
Kanjoning bi se mogao definisati kao „planinarenje“ kroz riječno korito kanjona planinske rijeke koje podrazumijeva savladavanje raznih prepreka hodanjem, preskakanjem i plivanjem.
Ekstremni kanjoning uz sve to znači i obaveznu dodatnu upotrebu alpinističkih sredstava po eksponiranom terenu.
Predrag Vučković – Extreme Canyoning dugi niz godina unazad organizuje kanjoning ekspedicije po regiji. Peđa, osim što je renomirani profesionalni fotograf, je opsesivan zaljubljenik u kanjone. Evo i zbog čega:
“Tirkizno zelena voda, nevjerovatni vodopadi, uski hodnici, vertikalne litice, različiti oblici kamenih figura i skulptura zidova koje je oblikovala voda godinama, raznolikost biljnog, a i životinjskog svijeta predstavljaju pravi estetski doživljaj što ovaj sport čini jedinstvenim, atraktivnim i zabavnim.”
Gdje se nalazi Škurda?
Škurda je rijeka preko koje ste vjerovatno i prošli a da to toga niste ni bili svjesni. To je rijeka ponornica koja izvire na Lovćenu a uliva se u Kotorski zaliv razdvajući stari i novi dio grada Kotora.
Na svom kratkom i strmom toku, Škurda je usjekla planinsko riječno korito sa sa mnogim slapovima, izvajanim zidovima i prelijepim vodopadima kroz lovćenski kras, čineći ga idealnim za kanjoning aktivnosti.
Dok se u većini slučajeva kanjoni nalaze na veoma udaljenim i izolovanim mjestima u unutrašnjosti dinarskog područja, kanjon Škurde je uslovno govoreći na dohvat civilizacije – svega nekoliko stotina metara od Starog grada u Kotoru.
Hod do tačke ulaska u kanjon podjednako je zanimljiv jer se krećemo serpentinama legendarnog karavanskog puta Kotor – Njeguši.
U tehničkom smislu Škurda je ekstremna, gotovo u svakom pogledu. Veliki broj vertikala i neprestano korišćenje užadi čine ovaj kanjon veoma zahtjevnim i ne baš najpogodnijim za nas početnike. Izazovi su brojni kako u pogledu prolaska i savladavanja prepreka tako i u pogledu fotografisanja u ovakvim uslovima.
Maj mjesec je, vodopadi u punoj snazi – žive boje mahovine i kamena djeluju čarobno, ali itekako otežavaju spuštanje i kretanje.
Interesantno kako kanjoni, koliko god bili nepristupačna mjesta koja se rijetko pohode, mahom već imaju pripremljena “sidrišta” – to su klinovi koji su prethodno već fiksirani u kamenu – od strane neke iskusne kanjoning družine.
Kroz sidrišta se provlače užad i zatim “abseil” tehnikom otpenjava litica kanjona. Potrebno je puno strpljenja ali čini mi se i vježbe i iskustva prilikom spuštanja uz nebrojene vertikale koje se nižu jedna za drugom.
Prizori su naravno više nego nestvarni. Ambijent netaknute prirode potpuno van domašaja svakog ljudskog uticaja i djelovanja. Vodopadi, kadice, kuloari.
Vajarsko djelo majke prirode.
Danima sam bio pod utiskom boravka u kanjonu. Zakoračio sam u jedan novi mikrosvijet. Surov, ekstreman ali izazovan u svakom pogledu. Zahvalan sam svom prijatelju Aleksandru Bzdušoku koji me je posebno motivisao da uđem u ovu priču.
Škurdu zbog peha sa fotoaparatom nisam uspio da osjetim i zabilježim do kraja.
Hvala Nenadu Lekoviću i Brani Panteliću na ustupljenim fotografijama!
Hvala Nestvarna blog na priči i fotografijama
Nebojša Atanacković, autor bloga “Nestvarna mesta” je zaljubljenik u prirodu, planinu i fotografiju. Bijeg u prirodu za njega je bijeg od “ringišpila gradske svakodnevnice”, ona ljekovita doza prirodnog i neiskvarenog, potrebna svima nama.
Join the discussion