Stari grad Kotor – Tvrđava Sveti Ivan– Špiljari – Praćište (zaravan Praćište 620 mnv) – Krstac (prevoj Krstac 937mnv) – Lovćen – Njegošev Mauzolej (Jezerski vrh –m 1649 metara nadmorske visine) – Njeguši – Krstac – Žanjev do – Praćište – Špiljari – Tvrđava Sveti Ivan – Stari grad Kotor.
Možete li zamisliti da ovu turu od 31 km pređete pješke u jednom danu?
Milica i Marija Čović, Ilija Jovanović, Viktor Petković, Miljan Jakić i Rade Milojković ekipa je koja je ovaj podvig prošlog vikenda učinila mogućim!
Milica, kao jedna od dvije djevojke koja je predvodila ovu sjajnu avanturu, za Share Montenegro prenosi utiske i daje motiv da se svi upustimo u podvig koji se i njima, u prvom momentu, činio nemogućim.
Međutim, Milica i njene prijatelje najviše ispunjavaju dani provedeni u prirodi.
Ovog oktobarskog vikenda izazov im je bio uspon na Lovćen.
Pješačka tura je krenula iz Starog grada Kotor u 7 sati.
Kako Milica kaže, ovu maršrutu krasi podatak da sa obale – oko 2mnv, stiže do 1649m nadmorske visine (Jezerski vrh – Lovćen).
“Odmah na početku ljepotom su nas oduševili Kotorski bedemi i tvrđava Sv. Ivan – značajni kulturno istorijski spomenik, odakle se pruža najljepši pogled na drevni grad. Sa bedema smo se spustili u selo Špiljare i turu nastavili preko stjenovitog kotorskog zaleđa, kanicama sve do zaravni Praćište (620mnv)”, priča nam Milica.
Nakon kratke pauze pješačenje su nastavili kroz šumoviti predio sve do prevoja Krstac (937mnv).
“Tu smo se sreli i upoznali čika Rada, koji je aktivni planinar sa kojim smo nastavili put do Mauzoleja – naše krajnje tačke. Čika Rade nam je tokom cijelog uspona govorio o njegovim prethodnim iskustvima iz kojih smo mi izvukli poučne savjete, kako planinarske, tako i životne. Ovom prilikom mu se i zahvaljujemo, jer smo sa njim podijelili smijeh, slatkiše, voće i krajnji uspjeh”, kaže naša sagovornica.
Kruna ove ture je Lovćen čija veličina i ljepota oduzima dah i daje motivaciju da stignete do krajnje tačke Jezerskog vrha (1649mnv), na kome se i nalazi mauzolej čuvenom i nadaleko poznatom našem crnogorskom vladici Petru II Petroviću Njegošu.
“Planina Lovćen, sa jedne strane pruža pogled na Bokokotorski zaliv, a sa druge strane na prijestonicu Cetinje. Legenda kaže, da se sa Lovćena vidi cijela Crna Gora, a kada nema magle, pogled može doprijeti čak i do obala Italije”, kaže Milica.
Nakon pauze i fotografisanja, kao i kratkih razgovora sa ostalim posjetiocima Mauzoleja, krenuli su nazad, kako kaže Milica, voljenom i najljepšem Kotoru.
“Spustili smo se niz lovćenske padine do Njeguša, zatim nastavili do prevoja Krstac. Čika Rade nam je predložio da rutu malo promijenimo, da ne bi bili uskraćeni za stazu i ljepote prirode koju nam pruža Žanjev do. Dolaskom na Praćište i spuštanjem kanicama sve vrijeme naš pogled krasila je naša mila Boka. Istim putem kroz selo Špiljari i kotorske bedeme spuštanjem u stari grad završila se naša prelijepa avantura”, navodi Milica.
Za kraj ima poruku koju zaista, što prije, treba svi da usvojimo.
“Ukoliko želite da svoje slobodno vrijeme provedete na najbolji mogući način preporučujemo definitivno boravak u prirodi. Jer spoj prirode i dobrog društva stvoriće doživljaje koje ćete dugo prepričavati”, zaključuje Milica.
A mi čekamo još priča ove ekipe koja motiviše! 🙂
Pridružite se diskusiji