Budvu volite zbog lijepih plaža, a da li ste nekada poželjeli da je upoznate iz drugačije perspektive?
Šetnja po zidinama Starog grada je prava prilika za to. Ulaznica košta 2 eura, a u cijenu je uračunata brošura o istorijatu bedema koju možete dobiti na engleskom, ruskom i našem jeziku. Radno vrijeme Bedema grada Budve je od 09 do 19 časova.
Foto: Rupert Monkhouse
Ukoliko ovog vikenda idete na more, evo pet zanimljivosti koje će vas dodatno podstaći da obiđete starogradske bedeme Budve.
Da li ste znali? ?
1.Stari grad Budva podignut je na ostrvcu koje je pješčanom prevlakom bilo spojeno sa kopnom i vremenom preraslo u poluostrvo. Ovakva poluostrva su prava rijetkost i nazivaju se tombolo. Među najpoznatijim tombolima je Sveti Stefan, dok se za Budvu i zaboravilo da je to bila.
2. Prvobitno naselje na ovom mjestu formirano je još prije grčke kolonizacije Jadrana. Bio je to ilirski grad pod imenom Butua ili Budua.
3. Budva predstavlja jedan od najstarijih urbanih centara na Jadranu, star preko 2.500 godina.
4. Čitav Stari grad je opasan bedemima sa kulama, kapijama i tvrđavom. Zidine najvećim dijelom potiču iz perioda Mletačke vladavine.
5. Uzanim prolazima povezane su sa nekada glavnim gradskim uporištem – Citadelom i odbrambenim kulama Gradenigo i Repeno. Na kuli Gradenigo nalazi se krilati lav – simbol Venecije, koja je vladala Budvom od 15. do kraja 18. vijeka.
Foto: Justin
A da je Budva mnogo više od grada koji je najpoznatiji kao turistička prijestonica Crne Gore i epicentar provoda, najljepše je čini nam se objasnila Budvanka Dragana Pribilović, poznatija kao “Dragana, cvijet iz kamena”.
Ona je stihovima objasnila šta to Budvu čini tako posebnom i zašto volimo sva njena lica.
Sigurni smo da će naredni redovi biti presudni da ovog vikenda otkrijete malo drugačiju Budvu!
“Ustanem ujutru u pola sedam ili što bi mi ođe rekli šest ipo…Ili ti devet zora..To bude taman na vrijeme da uhvatim Budvu za nadlanicu i osjetim njen puls.
U laganom je snu…Skoro pa je budna.
Okitila je stabla ranih breskvi u beharu.
I kao da odnekud dopire miris bijele kafe..
Skoro pa kao da čujem kako šećer u prahu pada preko vrućih ruštula, a kapi limuna padaju u šolje pune čaja. Diše. Punin plućima.
Ispred mene raštkane glavice djevojčica sa šarenim šnalicama u kosi zamiču ka školi.
I dječaci sa rukama punim sličica.
Neko će danas dobiti slabu, a neko najbolju ocjenu, Nebo kao saldoled sa prelivom od jagode…Bijelo sa rozim tragovima…
Razmišljam koliko volim ovaj grad…
I koliko nije strašno po ure hoda od Maina do stare kotorske raskrsnice i kako sam mogla do sada živjeti bez te rute svako jutro, pješke odozgo pa do na pjenu od mora?
A koga sve sretnem usput…Ih…
Komunalci…Odmah na izlasku iz kuće poremete mi tišinu…Nerijetko i dobace “ćao lijepa”…
Nikada se neće promijeniti.
U prodavnici na ćošku istovaraju hljeb.
Vruć, miriše kao duša što bi baba rekla, prosto mi žao što nemam kockicu putera kod sebe da je odma rastopim na jednu krišku.
Volim da prođem zelenom p’jacom ujutru.
Sa svake strane čuješ da neko nudi baš najbolji od istih proizvoda koji se prodaju.
Kozji sir. Zelen. Rasadi. Riba se posebno osjeća ako je petak.
Ostaviće mi i da pokupim poslije posla samo da rečem što ću.
I ja bih stvarno uzela malo kozijeg sira i kilo girica poslije. Možda i koju rotkvicu…I nije bitno šta ću kupiti, koliko je važno i lijepo tuda proći…
Boje…Priče…Glasovi…Pjaca je kao vremenska kapsula…Ostatak stare Budve u sred nove Budve.
I svi ti sitni razgovori sa mojim mještanima: ” Dobro jutro kako ste? “
” Dobra ti sreća, a ka’ i ovo vrijeme..”
Ili ” Kako su ti doma? Pozdravi ih! ” To nema cijenu. Volim tu ušuškanost malog grada u poznata lica i nasmijane pozdrave.
A tek sjeđenje na klupu na rivu dok preko puta mene stariji čovjek u ribarskim čizmama raspetljava mrežu i žali se kako nema ribe, i kako već drugi put za 15 dana mijenja isti dio na barku, a ni u motor uzdanja nema!
” Mora da je što si ti śela tu! Ada pegula je žena ba barku! To je vazda bilo. ” Kroz smijeh će.
Ja nijesam na barku, no preko puta, branim se!
” Ma isto je to…Jesi li nogom ili očima na nju svejedno je! Barke žene ne vole! “
A ribari?
“Ihh! ” Odgovara.
” I ajde prolazi…Mora da je do tebe…Ne znam što drugo može bit’ žene sve pomute! ” Smije se dok mu mašem.
Pluća su mi puna mora…Imam osjećaj da sam ga udahnula na nos do zadnje kapi.
Kao da mi sijaju kristalisana zrna soli u kosi, zaostala od ko zna kojeg ljeta…
Ja sam primorka…Ne mogu izbaciti more iz sebe sve i da oću.
Pune mi ga oči ..Puna mi ga kosa…Pune nozdrve…Kroz vene mi protiče Jadran…
Ja sam primorka…Prvi put kad se skvasih u to plavetnilo osta mi koža slana zauvijek…
I u mojim ušnim školjkama može se čuti šum talasa…Ja sam primorka…Ovo je moj grad…
I svi vi koji ne volite Budvu, griješite.
Vi je samo nijeste dobro upoznali”.
Share Montenegro, Visit Budva
Naslovna fotografija: Alexeyslay
Join the discussion