Smaragdna Piva je zapadna sastavnica rijeke Drine. Za razliku od svoje divlje posestrine Tare, Piva je prije nekoliko decenija na silu ukroćena, pregrađena, i većim dijelom pretvorena u jezero.
Tom prilikom je potopljeno i glavno naselje na Pivi – gradić Plužine. Na novoj, višoj koti uz samo akumulaciono jezero, izgrađen je nov administrativni centar istoimene opštine. Otuda je urbanistički plan minijaturnih Plužina za balkanske pojmove čudesno uređen i pravilan.
Potopljene “sablasne građevine” ponovo izranjaju pri niskom vodostaju Pivskog jezera
Istorijski posmatrano ovo je “starohercegovački kraj” pripojen Crnoj Gori tek na Berlinskom kongresu 1878. Ta činjenica se ogleda i u velikom broju bogumilskih nekropola (stećaka) koje su do danas sačuvane u Pivi.
Piva međutim nije samo rijeka, a nije ni jezero. Piva je u isto vrijeme i planina, geografski precizno krštena kao: Pivska oblast visokih planina i površi.
Ovaj visoki plato je zapravo most između Durmitorskog i Biočkog planinskog masiva.
Surovi Bioč se iznad Pive neprimjetno dalje naslanja na planine Volujak i Maglić u današnjoj Hercegovini, i sa kojima čini nedjeljivu prirodnu cjelinu.
Bez jasne geografske odrednice koja bi jednim imenom obuhvatila taj čitav prostor, posljednjih godina se u planinarskim krugovima odomaćila skraćenica “BMV” (Bioč Maglić Volujak).
Tačno u centru ovog prostora se nalazi nestvarno Trnovačko jezero.
Raštrkane prirodne ljepote ovog sjeverozapadnog Crne Gore su objedinjene u Park Prirode Piva.
Kako im prići?
Najljepši put vodi svakako od Durmitora. Nakon, po pravilu intenzivnog planinarskog programa u najposjećenijem crnogorskom masivu, isplati se produžiti ka zapadu, sada već legendarnim krivinama panoramskog puta Žabljak – Trsa – Plužine.
Prevoj Sedlo u svitanje
Put kroz tri ledničke udoline (Katin do, Dobri do i Todorov do) prolazi ispod nestvarnih kontura Prutaša, simbola zapadnog Durmitora, a koji katastarski već pripada Plužinama.
Todorov Do. Na horizontu je Bioč, iznad kanjona Komarnice i Pive
Idući dalje ka zapadu, otvoriće se donji dio kanjona Komarnice, inače poznatog po mikro-lokaciji Nevidio u svom početnom, šavničkom dijelu kanjona.
Od Trse je moguće nastaviti još dalje ka sjeveru trasom durmitorskog prstena ka selu Nedajno iznad kanjona Sušice i potom se preko Crkvičkog polja spustiti u kanjon Tare i na Šćepan polje.
Cio prostor je dakle ispresjecan sa četiri impozantna kanjona: Piva, Tara, Sušica i Komarnica.
Od Trse mi pratimo put dalje ka zapadu, a koji postepeno silazi u Plužine.
U nekom trenutku će se pojaviti neugledno skretanje za sljedeće mjesto od interesa – Unač. U njegovoj donjoj ispostavi se naime nalazi impresivan vidikovac nad Pivom.
Isplati se međutim “zalutati”, i greškom najprije skrenuti u Gornji Unač…
Gornji Unač je, ispostaviće se, skriveno mjesto iz bajke u kome je vrijeme odavno prestalo da teče.
Nekoliko kilometara dalje nalazi se i zaseok Donji Unač. Pivska planina ovdje strmo odsjeca nad kanjonom, dok se sa suprotne strane uzdižu Bioč a nešto sjevernije Maglić.
Na vidikovcu smo zaokružili foto-obilazak istočne strane Parka Prirode Piva.
Planinarsko istraživanje ovog prostora smo nastavili sa druge strane Pivskog jezera – u jugozapadnom kutku Pive, ispod visokih pašnjaka Bioča i Volujka, a gdje se u dubini planine vješto kriju dva, ne previše poznata, planinska jezera.
To su Stabanska jezera ( Veliko i Malo) u blizini istoimenog sela (Stabna). Veliko Stabansko jezero leži na 1325 m, a Malo jezero na 1194 m nadmorske visine.
Malo Stabansko jezero
Veliko Stabansko jezero
Markirana staza vodi kroz šumu, a potom i preko livada napuštenog katuna Jezera.
Veliko Stabansko jezero odiše prostorom netaknute divljine daleko od svijeta. Uklješteno duboko u planini pod visokim prostranstvima Bioča, predstavlja savršeno mjesto za pristupni kamp za neki budući uspon na Veliki Vitao i okolne vrhove.
Boravak u Pivi je bio taj čuveni “treći dan pred povratak kući” nakon dva dana intenzivnog planinarskog programa na sjeveru Crne Gore (Durmitor i Moračke planine – Lola). Od 5 do 14 časova smo udenuli, na umorne noge, šta smo i koliko smo mogli na potezu od Žabljaka do Plužina i srećom uhvatili taj čaroban trenutak jeseni u Stabni i Gornjem Unaču. Ovo je ionako samo bila izvidnica za buduće osvajanje vrhova Bioča uz obavezan obilazak stećaka u Pivskom kraju!
Hvala Nestvarna blog na priči i fotografijama
Nebojša Atanacković, autor bloga “Nestvarna mesta” je zaljubljenik u prirodu, planinu i fotografiju. Bijeg u prirodu za njega je bijeg od “ringišpila gradske svakodnevnice”, ona ljekovita doza prirodnog i neiskvarenog, potrebna svima nama.
Join the discussion