Uspjeh zaštite prirode u 21. vijeku ne zavisi samo od kvalitetnih studija i zakonskih okvira, već prije svega od kvalitetne komunikacije, povjerenja i partnerstva između države i lokalnih zajednica.
Ovo je ključna poruka panela održanog u okviru stručnog događaja „Zaštićena područja i lokalne zajednice: Izazovi i mogućnosti saradnje“, koji su u Podgorici organizovali Parkovi Dinarida – Mreža zaštićenih područja Dinarida.
U okviru rasprave o unapređenju sistema zaštite prirode u Crnoj Gori, diskusija “Lokalne zajednice i zaštićena područja: Od inicijative do dobrog upravljanja”, okupila je predstavnike institucija, upravljača zaštićenih područja i lokalnih zajednica, sa ciljem otvaranja dijaloga o ključnim izazovima i mogućnostima koje donosi proces proglašenja i upravljanja zaštićenim područjima.
Različite perspektive tokom rasprave ukazale su na potrebu za dubljim razumijevanjem lokalnog konteksta, bolju komunikaciju i aktivnije uključivanje zajednica od samog početka procesa proglašenja zaštićenih područja. Dok lokalni predstavnici, poput Dragana Šćepanovića iz Rovaca, izražavaju zabrinutost zbog izostanka informisanja i mogućih ograničenja za razvoj zajednice, predstavnici institucija poput Javnog preduzeća za nacionalne parkove i Agencije za zaštitu životne sredine naglašavaju značaj zaštite biodiverziteta i potencijal koji zaštićena područja mogu imati za lokalni ekonomski razvoj – pod uslovom da se proces vodi inkluzivno i transparentno.
Prema riječima Zorana Mrdaka, predsjednika Parkova Dinarida – Mreža zaštićenih područja Dinarida, u cijelom procesu važno je iskomunicirati da parkovi prirode nijesu ograničenja, već suživot prirode i čovjeka.
“Parkovi Dinarida su, ne samo u Crnoj Gori nego i u regiji, glas zaštićenih područja. Mi pažljivo slušamo šta su izazovi zaštićenih područja i pokušavamo da pokrenemo procese koji će doprinijeti boljem upravljanju. Ali bez uključivanja lokalne zajednice i njihove participacije u planiranju i radu zaštićenih područja, teško da u 21. vijeku možemo da razvijamo parkove. Teorija je pokazala da broj problema u nekom zaštićenom području eksponencijalno raste sa brojem stanovnika koji tu žive i imaju interese“, naveo je Mrdak, dodajući da bez uključivanja lokalne zajednice i njihovog razumijevanja uloge parka nema stabilnog sistema upravljanja.
Na važnost upravo te komunikacije i potrebe za stvaranjem prostora za razmjenu informacija i očekivanja, ukazao je i Milan Gazdić, direktor Agencije za zaštitu životne sredine. On je istakao da nerazumijevanje suštine zaštite prirode često dovodi do otpora, te da je nužno približiti koristi koje zaštita može donijeti zajednici.
“Predložio bih da neka institucija ili NVO organizacija napravi jedan projekat. Da se uradi analiza nekog uspješnog zaštićenog područja – na primjer Parka prirode Piva. Da vidimo šta je to donijelo zajednici. Možemo mi pisati u studiji šta god hoćete, kad jednostavno nailazite na zid i kad ljudi ne razumiju da zaštita nekog područja ne znači da neće moći da izgrade put, kuću... Da ne znači da neće moći da dovedu struju u svoje selo”, poručuje Gazdić, dodajući da zaštita ne podrazumijeva nužno i zabranu, te da su dezinformacije i manjak direktne komunikacije česta prepreka prihvatanju ovakvih procesa.
U tom pravcu govorila je i Hajdana Ilić Božović, šefica službe za zaštitu prirodne i kulturne baštine i održivi razvoj u Javnom preduzeću za nacionalne parkove Crne Gore, koja je dodatno akcentovala potrebu da razvoj lokalnih zajednica ide paralelno sa zaštitom prirode.
“Kao što moramo da očuvamo i unaprijedimo biodiverzitet, mi tako moramo da zaštitimo i očuvamo lokalnu zajednicu. Moramo da očuvamo njihove zanate, vještine, znanja, tradiciju… Mi imamo socio-ekonomske forume. Imamo sastanke. Lokalno stanovništvo dolazi direktno kod nas i pita što može, šta ne može, je li to u našoj nadležnosti, kome da se obrati itd. Ali ta komunikacija sa lokalnim stanovništvom još uvijek nije dovoljno dobra. Mi još uvijek moramo da jačamo u kapacitetima i potrebne su nam edukacije, i vještine komunikacije i aktivnog slušanja, vještine asertivnosti, da bismo mogli da razumijemo sve što oni žele i koje su njihove potrebe”, kazala je Ilić Božović.
Dodala je da se trenutno radi i na planovima upravljanja za svih pet nacionalnih parkova, te da je već održan sastanak sa zajednicama u okviru NP Biogradska gora, kako bi se na vrijeme uključile u izradu ključnih dokumenata.
Dragan Šćepanović, predstavnik lokalne zajednice Rovca, istakao je da je lokalno stanovništvo za planove o proglašenju pojedinih zaštićenih područja, saznalo prekasno i to kako navodi, “putem poziva za javnu raspravu”.
„Nije normalno da se o ovako važnim odlukama saznaje tek kada su dokumenti već pripremljeni. Da su Rovca imala koristi, da nas je to trebalo pozlatiti – i tad bih bio protiv, jer je način pogrešan“, poručio je Šćepanović, naglašavajući da zajednica nije apriori protiv zaštite, ali da traži jasnu svrhu, dobrobit i transparentnu i blagovremenu komunikaciju.
Na panelu je zaključeno da bez ranog i stvarnog učešća lokalnog stanovništva, nijedna odluka o zaštiti neće imati dugoročnu legitimnost, niti stvarni učinak na očuvanje prirode. S druge strane, ako se prirodna i kulturna vrijednost područja prepozna kroz održive razvojne modele i ako zajednice budu sukreatori, a ne pasivni posmatrači, tada zaštićena područja mogu postati resurs a ne prepreka.
Podsjetimo, događaj je organizovan u okviru projekta: “Osnaživanje lokalnih zajednica za održivo upravljanje zaštićenim područjima u Crnoj Gori”, podržanog u okviru programa Podržani=Osnaženi, koji realizuje Fond za aktivno građanstvo (fAKT) u partnerstvu sa Zakladom za razvoj lokalne zajednice „Slagalica“ iz Hrvatske. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Pridružite se diskusiji