Na festivalu Wild beauty art je prošle godine pokrenut landart program u okviru kojeg je na više lokacija urađeno 5 piktograma u travi koji su izazvali interesovanje javnosti. Tu su, osim ostalog, bili prikazani krilati konj Jabučilo, runolist i piktogram „Ljudi sunca“ sa motivom preuzetim sa stećaka iz Žugića Bara. Ove godine se otišlo korak dalje, kako programski, tako i po dimenzijama.
Land art ili Umjetnost zemlje je umjetnički pokret koji se bavi vizuelnim intervencijama u prirodi od materijala iz samog tog okruženja. U blizini Vražjeg jezera urađen je najveći piktogram na travi u svijetu. Taj piktogram, na kom je prikazan crtež sa stećka koji je pod zaštitom UNESCO-a, je veličine 400 metara i može se vidjeti sa više panoramskih stanica u okolini. Riječ je o drevnom crtežu lovca koji je luk i strijelu uperio u divokozu. Jedno od mogućih tumačenja ovog artefakta je da lovac sa zracima na glavi predstavlja Sunce koje Mjesecom (lukom) budi prirodu koja je obično predstavljana kao jelen ili divokoza. Ovaj poduhvat izveo je tim umjetnika iz Novog Sada potpomognut lokalnom zajednicom. Na njegovoj izradi su učestvovali profesor sa Novosadske akademije umjetnosti Miloš Vujanović, doktorand na ovoj Akademiji Milena Cvetković, novinar i pisac Vuko Martinović i mladi Aleksandar Šarović, koji je jedan od najboljih kosaca na Žabljaku. Vođa tima Miloš Vujanović kaže da je ovo bila izuzetno zahtjevna umjetnička intervencija, prije svega zbog dimenzija rada, terena i ćudljivih prirodnih uslova.
Za razliku od klasičnih crop circle piktograma koji se izrađuju u ravnim žitnim poljima valjanjem usijeva pomoću daske, rad u planinskim uslovima Žabljaka zahtijevao je drugačiji pristup. Tvrda, otporna planinska trava pokazala se neadekvatnom za valjanje, te smo umjesto toga u saradnji sa lokalnim koscem formu piktograma postigli košenjem – preciznim, ritmičnim sječenjem trave prema unaprijed zacrtanom planu. Ova metoda dala je specifičan vizuelni efekat: pokošene površine su pod dejstvom sunca postajale znatno svijetlije, a time i vidljivije izdaleka.
Radovi u žitu zahtevaju vazdušnu perspektivu, prednost planinskog pejzaža je u tome što su piktogrami čitljivi i iz ljudske visine, pa čak i iz automobila u pokretu. Međutim, izazovi nisu zanemarljivi – teren je često neravan, strm i neujednačen, što otežava precizno pozicioniranje i proporciju forme. Pronalaženje idealne lokacije za određeni piktogram zahtijeva kombinaciju pažljivog planiranja, fizičkog napora i lokalnog znanja. Piktogram je izrađen ručno, pomoću klasične kose, u saradnji sa lokalnim koscem. Priprema je podrazumevala crtanje nacrta na papiru, određivanje orijentacije na terenu pomoću štapova i kanapa i višednevni fizički rad. Proces je bio nepredvidiv koliko i uzbudljiv i u toj borbi sa elementima otkriva se prava vrijednost land arta – umetnost se ne pravi protiv prirode, već u saradnji sa njom-navodi Vujanović.
Osim piktograma sa motivom lovca, uradili smo i lavirint kao oblik univerzalnog puta. Od stijena Val Camonice (oko 2000. p.n.e.), preko mitološkog Knososa (1600–1400. p.n.e), do podnog lavirinta katedrale u Šartru (1200. n.e.), motiv lavirinta traje milenijumima kao univerzalni simbol puta, potrage i duhovnog centra, on je mapa unutrašnje spoznaje, kretanja kroz slojeve vremena i prostor za meditaciju. Ovaj savremeni durmitorski lavirint nije replika, već živi dijalog sa tradicijom-smatra Miloš Vujanović.
Novi segment projekta koji je započet ove godine je posvećen predstavljanju kulturne baštine i prirodnih ljepota putem crteža na stijenama i na velikom kamenju. Ideja je da se oni nalaze na mjestima koja će posjetioci na Žabljaku moći da vide tokom obilaska prirode, ali da jedan dio bude poluskriven što će kod njihovog otkrivanja ljudima davati osjećaj avanturizma i istraživanja. Na stijeni na putu do vidikovca Momčilov grad urađen je crtež crnog daždevnjaka. To predivno biće je u prirodi veliko 15 centimetara, a na stijeni je veličine četiri metra. Nacrtan je posebnim ekološkim bojama. Umjetnički tim je u saradnji sa stručnjacima sa Departmana za hemiju PMF-a iz Novog Sada napravio paletu boja koje su po sastavu slične onima koje su se koristile u Altamiri i drugim pećinama neolitske umjetnosti. Neki od sastojaka ovih prirodnih boja su koštana srž i mineralni pigmenti.
Durmitor je izvor nadahnuća ljepotom, dobrotom i rijetko mjesto skrovitoga pamćenja uklesano rukama davno zaboravljenih ljudi. Pod sijenkama brzih oblaka, otkidajući komade sadašnjice, oblikovali smo crteže u travi, osluškujući drevnost i razumijevajući je. Pripremali smo boje, one iste, kojima su stvaraoci iz neolita ispisivali lice misaonoj uzvišenosti, dotičući istim rukama vječnost. Čin stvaranja u predjelima u kojima je čovjek premalen da sagleda beskrajno prostranstvo, prikiva za sebe i odgovornost o vrijednosti i djelovanju vizuelno označenog za poglede drugih ljudi. Ovo nisu djela sa tendencijom eternizacije, ona su odsev oživljenog sjećanja o uvijek-istome, viđenom iz ciklusa, viđenom iz ljepote-smatra Milena Cvetković.
Urednik Landart programa ovog festivala, Vuko Martinović vjeruje da je durmitorski kraj poseban ne samo zbog ljepote krajolika, već i zbog razdaljina.
Ovdje su udaljenosti između vrhova i brda takve da predjeli liče na zemlju po kojoj su nekada hodili divovi. Tokom šetnje panoramskim putevima padine su me podsjetile na džinovska prirodna platna. Tako smo došli do ideje da kulturnu baštinu i prirodne ljepote približimo posjetiocima uz pomoć ove neobične tehnike-kazao je Martinović.
Sedmi festival Wild Beauty Art održava se od 5. jula do 11. avgusta, uz pokroviteljstvo Ministarstva turizma, uz generalno sponzorstvo kompanije ONE, zlatno sponzorstvo Coca-Cole HBC i podršku Opštine Žabljak, Ministarstva kulture, Ambasade Austrije, i drugih važnih sponzora i partnera.
Pridružite se diskusiji