Moračke planine oko Kapetanovog jezera se nalaze u geografskom srcu Crne Gore. U pitanju je nestvarno lijep predio – gorski dragulj koji u sebi objedinjuje toliko toga različitog na malom prostoru.
Dolina Lukavica sa mirisnim cvjetnim poljima odakle se uspinju neobični vrhovi, prizmoliki Veliki i troglavi Mali Žurim sa Zaragačkim katunom između, ostavlja bez daha.
Lukavica krije preko 360 potoka, mirisnih livada punih narcisa, maslačaka i bijelih rada. Tu se nalazi i neobična kućica u kamenu.
Foto: Antena M
Kapetanovo jezero se nalazi na samoj granici između opština Kolašin i Nikšić, na nadmorskoj visini od 1678 m.
Kao i mnoga jezera u Crnoj Gori, nastalo je kao rezultat ledničke aktivnosti, mada o njegovom nastanku i imenu postoje i legende koje kruže u narodu Lukavice i okolnih mjesta.
Prema legendi, nikšićki kapetan Mušović, imao je na mjestu današnjeg jezera katun i često je boravio u njemu, uživajući u ljepotama ovoga mjesta. Iznad njegovog katuna, u planinskim stijenama, nalazio se izvor čije su vode koristile (ko bi drugi?) planinske vile.
Vile bi se ovdje skupljale, puštale izvorske vode i kupale skrivene od očiju ljudi. Pred zoru bi zatvarale izvor do sljedeće noći i novog okupljanja.
Jedne noći, vila koja je posljednja odlazila sa izvora, zaboravi da zatvori izvor, čije vode poplaviše katun kapetana Mušovića i okolne dolove. Tada vile pomjeriše izvor niže, ispod površine naplavljene vode, da tako vodom napaja novonastalo jezero.
Tako, nepažnjom vila, ili maštom prirode, nastade Kapetanovo jezero, u čijim 35 metara dubokim vodama danas uživaju brojni turisti koje put nanese na ovo omiljeno svratište izletnika, planinara i ribolovaca.
Pristupna tačka u dolinu Lukavica iz pravca Nikšića je katun Bojovića Bare do koga vodi asfaltni put u odličnom stanju i koji dalje produžava do Zagaračkog katuna ispod samih Žurima. Od Nikšića do Bojovića Bara ima oko sat vremena vožnje.
U Barama se odvaja solidan makadamski put koji vodi do Kapetanovog jezera (5km). Posljednji uspon pred jezerom je nezgodan i tu dionicu je pametnije prehodati, a auto ostaviti na obližnjoj livadi.
Dolina Lukavica je, malo je reći, očaravajuće ljepote. Svaki trenutak proveden ovdje vrijedi stostruko, tako da ima smisla i prepješačiti cijelu dolinu do jezera.
Katuni oko jezera proizvode i vrhunski lisnati sir koji obavezno treba probati. Sa Nikolinog vrha vidjećete Kapetanovo jezero iz ptičje perspektive.
Manito jezero se nalazi u blizini Kapetanovog jezera, na sat vremena hoda. Dočekaće vas sviježi planinski vazduh i ustajala tišina.
Na ovoj visini, izmedju žednih i napuklih stijena, tik pored vrtoglave litice nikada ne biste očekivali ovakav dragulj. Zbog toga čovjek uvijek nosi neki pritajeni strah, i kad god mu se približava onom strmom stazom od Kapetanovog jezera boji se da ga neće zateći u njegovom malom basenu.
Možda su ga u međuvremenu progutali suvi i mračni ponori, možda se niz liticu u vidu vodopada slilo, možda su ga ispili vukovi ili je od onolike mjesečine isparilo… To misliš i pribojavaš se, a kada ga ugledaš, shvatiš da je vječno!
A kako i ne bi bilo kad su njegovi sastojci: mjesečina, zvjezdana prašina, kosmiška tišina, predanja i legende – sve sami eliksiri vječnosti. Oko njega bezbrižno pasu stada ovaca, a na njegovoj površini stada oblaka, od kojih posjetilac plete ogrtace za svoje snove.
Ovdje je sve bezvremeno. Dok sjedite na obali, sa stopalima u njegovoj hladnoj vodi, kao da čujete šum lednika iza svojih leđa. Ako poželite da bacite pogled sa visine na šire područje oko njega, vi se popnite na Stožac. Odozgo će vas podsjećati na ogromnu kamenicu punu bistre kišnice. Manito jezero, smješteno u onoj visokoj stijeni, okruženo golim kamenom, jeste najveća kamenica crnogorskog krša.
Ime jezera najvjerovatnije potiče od njegovog vrletnog položaja koji je ljudima uvijek bio s mukom dostupan. Ima tu udjela i već navedena tišina i samoća, u noćnim satima veoma sablasna.
Legende o nastanku će vam najbolje ispričati mještani koji i danas, baš kao i dok su bili djeca, čvrsto vjeruju u njih. Pitajte ih za legende u nekoj vedroj noći, kada vam dođu ispred šatora u oblaku duvana, željni „čeljadi i razgovora“.
Nemojte ni slučajno da posumnjate u istinitost njihovih priča, to bi ih uvrijedilo. Oni možda rijetko sreću ljude, ali vile i vilenjake gotovo svaki dan.
Ovaj teren igrom prirodnih sila zaista odiše mistikom, pa je razumljivo što ti ljudi, daleko od naučnih dešavanja, sve pripisuju natprirodnim fenomenima.
Share Montenegro, “Nestvarna mesta”, Moj san, PK Unlimited.me
Fotografije: Nestvarna mesta
Nebojša Atanacković, autor bloga “Nestvarna mesta” je zaljubljenik u prirodu, planinu i fotografiju. Bijeg u prirodu za njega je bijeg od “ringišpila gradske svakodnevnice”, ona ljekovita doza prirodnog i neiskvarenog, potrebna svima nama.
Join the discussion