Skupština opština Kolašin proglasila je prostor planine Komovi koji pripada toj opštini za Park prirode.
Budući Park prirode Komovi prostiraće se na šest hektara i obuhvataće katastarske opštine Mateševo, Jabuka, Bare Kraljske i Sunga.
Odbornici su ocijenili da će se na ovaj način obezbijediti zaštita ovog prirodnog rezervata i omogućiti njegova održiva turistička eksploatacija.
Povodom značajne odluke čitaocima portala Share Montenegro donosimo priču sa Komova našeg prijatelja Nebojše Atanackovića sa bloga Nestvarna. On je toliko puta prošao Komove i pravi je zaljubljenik u ovu crnogorsku planinu.
Komovi predstavljaju kompaktan i izdvojen planinski masiv na sjeveroistoku Crne Gore.
Komovi predstavljaju izuzetno atraktivan mikro-prostor koga čini samo jedna lednička dolina Međukomlje, oivičena sa tri moćna planinska vrha: Vasojevićki kom (2460m), Kučki (2487m) i Ljevorečki Kom (2453m). Postoji i „Srednji Kom“ ali ovaj vrh nema tradiciju u narodu, već je, reklo bi se, planinarska tvorevina novijeg datuma.
Međukomlje se spušta na visoke stočarske platoe Štavnu, Rogam, Ljuban i Carine. Prostor oko Komova sa sjeverne strane naseljavaju Vasojevići a sa južne Kuči: tradicionalna crnogorska plemena. Iako locirani na malom prostoru i de facto pripadnici istog naroda, između njih postoji višegeneracijsko rivalstvo.
Baza za obilazak Komova je Eko-katun na Štavni – turističko selo u tradicionalnom stilu, u potpunosti prilagođeno potrebama planinara. Smještaj je u drvenim kućicama (1-6 ležajeva), u ponudi su specijaliti domaće kuhinje (kuvana jagnjetina, kačamak), a cena noćenja po osobi iznosi 15 eur.
Do Štavne, koja se nalazi na impozantnoj nadmorskoj visini od 1700m, vodi asfaltni put – nema silaska na makadam, što predstavlja retkost na balkanskim prostorima i Komove čini pristupačnom planinom. Put od Beograda do Štavne je zato dug dobrih 420km preko Kragujevca, Kraljeva, Novog Pazara i Berana.
Moj prvi susret sa Komovima se desio još na Kopaoniku. Gorostasni Komovi izranjaju na južnom horizontu posmatrano sa Karaman grebena ili Sunčane doline.
Najviši vrh Komova je Kučki kom 2487m. Predstavlja dalji i zahtjevniji uspon od Vasojevičkog Koma i planinari obično prvi dan boravka posvećuju njemu. Bliži, tehnički manje zahtjevan ali kondiciono ništa lakši Vasojevićki Kom se po pravilu ostavlja za sljedeće jutro, prije povratka kući.
Ljevorečki Kom je moguće popeti u jednom danu sa Kučkim Komom u sklopu jedne ambicioznije planinarske akcije.
Komove smo pohodilu u tandemu, Aleksandar Bzdušok i ja, sada već dobro uhodani nakon zajedničke Kornatske avanture.
Prvi dan: Kučki Kom.
Na Štavnu smo stigli u petak kasno veče oko 22 časa, prilično izmoreni radnim danom i dugim putem do Crne Gore.
Planinska svježina nas je brzo oborila u krevet. Sljedećeg jutra smo se podigli u 5:30 i nakon provjere opreme započeli uspon u 6:20. Prethodnih dana je padalo dosta kiše u Crnoj Gori. Prognoza je međutim obećavala stabilno i sunčano vrijeme za vrijeme našeg boravka. Zbog velike vlažnosti, Kom nas tog jutra ipak dočekuje maglom.
Planinarska staza ka Komovima vodi sa platoa Štavne. Na završetku livada, a pod samim Vasojevičkim komom, račvaju se staze ka Vasojevićkom i Kučkom Komu.
Staza ka Kučkom Komu potom sa krupnog sipara skreće dole u šumu. Do ulaska u Međukomlje od tačke račvanja ima oko 50 minuta hoda.
Na Komu nema vode. Ponijeli smo sa sobom oko 2,5 lit po osobi, polovinu tih rezervi ostavljamo u Međukomlju da nas sačeka u povratku. Po pravilu sam dovoljno opterećen sa dva foto-aparata.
Maglovito je i hladno jutro dok prvi put prolazimo kroz Međukomlje. Grabimo bez mnogo zadržavanja i fotografisanja. Nakon pola sata stižemo na Prevoj Carine, odakle počinje jak uspon do Kučkog Koma.
Na naše zadovoljstvo oblaci počinju da se razilaze.
Kondenzacija kreira vlažne oblake, ali ih hladna vazdušna struja od gore kovitla na prevoju Carine – impresivan skoro pa vulkanski prizor tog jutra na prevoju dva Koma.
Uskoro prestaje zeleni pojas, ulazimo u sivi mjesečev pejzaž sitno izdrobljenog sipara. Ispred nas se ukazuje kontura Kučkog koma.
Staza do vrha je perfektno markirana. Posljednji dio predstavlja prelazak preko stijena, djelimično eksponiran ali zaista ništa strašno. Markacije su ovde još gušće i jasno ukazuju na pravac kretanja. Uz određene mjere opreza ova sekcija je savladana za desetak minuta.
Za nepuna 4 sata sa pauzama za doručak i fotografisanje izbijamo na vrh.
S lijeva na desno ukazuju se Ljevorečki, Srednji i Vasojevićki Kom. U pozadini je planina Bjelasica. Na drugu stranu Sinjajevina i Kučke planine. Niski oblaci ograničavaju vidljivost ali dramatizuju prizore oko nas. Sjutradan sa Vasojevičkog koma, sve će se vidjeti mnogo jasnije.
Silazak po strmom terenu je po pravilu teži od uspona. Na vrhu smo napravili pauzu, kako bi svježi i odmorni koncentrisano krenuli dole. Ispod Kučkog Koma se nalazi interesantno planinsko sedlo čiji bliži kraj je Rogamski vrh 2303m a dalji Suvovrh 2211m.
Sa prevoja između Kučkog i Rogamskog vrha je moguće spustiti se siparom na sjevernu stranu, i prići Ljevorečkom vrhu sa sjeverne strane. Mi odlučujemo da pratimo svjetlo i krenemo u smjeru odakle smo došli ka prevoju Carine.
Po dolasku na Carine, odlučujemo da spontano krenemo prevojem i na drugu stranu.
Otvaraju se lijepi pogledi ka Kučkom Komu koga smo upravo ispeli.
Međukomlje ostavlja jak utisak u povratku obasjano svjetlom ispod gigantskog zida od sipara.
Oko 17 časova smo stigli nazad na Štavnu.
Drugi dan: Vasojevićki Kom.
Kako bi uštedjeli vrijeme u povratku, odlučujemo da automobilom priđemo do same planine. Sa prevoja Trešnjevik vodi makadamski put cijelom dužinom Štavne (trek na dnu teksta).
Uspon na Vasojevički Kom je jednostavniji u tehničkom smislu ali u kondicionom možda još i teži – u nepuna 3 kilometra potrebno je ispenjati 700m visinske razlike. Skoro pa vertikalni kilometar (1000m na 5km). Staza je nešto slabije markirana ali dobro utabana. U samom podnožju treba biti oprezan jer postoji i nekoliko stočarskih staza koje mogu da zavedu na pogrešnu stranu, što se i nama desilo, jer smo se zapričali.
Do vrha penjemo bez pauze, prolazimo preko prevoja Vere Vincek i izbijamo gore za 90 minuta. Južna strana Vasojevićkog koma je travnati greben za razliku od krušljive sjeverne stijene koja dominira nad Međukomljem.
Komovi su ostavili snažan utisak moćne planine, sa veoma raznolikim atraktivnim pejzažima na malom prostoru. Pristup asfaltnim putem do Štavne otvara mogućnosti i za zimski uspon.
Trekovi:
Pronalaženje makadamskog puta Trešnjevik – Štavna.
Priča i fotografije: Nestvarna mesta
Nebojša Atanacković, autor bloga “Nestvarna mesta” je zaljubljenik u prirodu, planinu i fotografiju. Bijeg u prirodu za njega je bijeg od “ringišpila gradske svakodnevnice”, ona ljekovita doza prirodnog i neiskvarenog, potrebna svima nama.
Join the discussion