Tri su glavna sastojka za uspješno novembarsko planinarenje sa djecom u crnogorskim planinama.
1. Što više sunca i toplote: kretanje otvorenim prostranstvima, grebenarenje ili u ovom konkretnom slučaju još preciznije „gredenarenje“.
2. Dostupni i ne previše ambiciozni ciljevi, odmaranje i uživanje umjesto dugog marširanja. 500 metara visinske po danu – prava mjera sa djecom za kratki zimski dan!
3. Domaće priganice sa sirom i medom u ručnom prtljagu.
Dobrodošli u našu durmitorsku avanturu!
Zašto Durmitor?
Logistika za planinarenje na Durmitoru ne može biti bolja. Početna tačka za uspon na Sedlu je čak 1908 m. Od smještaja do uspona nema više od 20-tak minuta opuštene vožnje asfaltnim putem kroz predio nestvarne ljepote.
Veliki broj atrakcija se nalazi na veoma malom i dostupnom prostoru. Poslije planinarenja ostaje još koji sat za obilazak nekog od brojnih jezera.
Žabljak je vladar ljetnjeg planinarskog turizma južno od Triglava. To je jedino mjesto u Dinarskom području gdje ćete tokom ljetnjih mjeseci češće čuti neki strani jezik od domaćeg. Ponuda kategorisanog smeštaja je tako ovdje daleko veća nego na drugim mjestima. Odmor i druženje pored toplog kamina u udobnoj brvnari podjednako su važan dio priče!
Prvog dana po dolasku ćemo posjetiti Jablan jezero i popeti se na Crvenu gredu. Drugog dana na atraktivnu Sedlenu gredu, a zatim popodne obići Vražje i Riblje jezero sa nekropolom stećaka.
Planinski masiv Durmitora se nalazi na sjeverozapadu Crne Gore. Oivičen je sa tri moćna planinska kanjona (Tara, Piva i Komarnica), a na istoku se preko prostranog žabljačkog platoa Durmitor nastavlja na Sinjajevinu.
Ono što Durmitor čini posebnim i izdvaja od drugih planina jeste nevjerovatan kontrast pejzaža na relativno malom prostoru. Južni djelovi Nacionalnog parka nalikuju na mjesečev predio.
Središnji dio masiva sa najvišim vrhom Bobotov Kuk, krase izrazito alpske facete – kombinacija krečnjačkih vrhova i travnatih cirkova („nebeska Soa“, Zupci, Zeleni vir, Sušica, Škrčka jezera…). Crno, Jablan i Zminje jezero su okruženi gustim četinarskim šumama.
Travnata visoravan istočno od masiva je nalik na preriju i takođe u sebi krije prirodne lepote (Vražje i Riblje jezero, stećci). Na kanjone Tare i Sušice ne treba trošiti riječi.
Potrebne su godine da se ovaj prostor u potpunosti osjeti. Ovo je moja treća posjeta Durmitoru i daleko sam od toga da mogu da kažem da sam obišao sve.
Crvena greda je markantan visoki plato iznad Crnog jezera, lociran u sjevernom dijelu Nacionalnog parka. Do samog platoa vodi uređena planinarska staza na koju je najlakše „zakačiti se“ na proplanku pred Jablan jezerom, prateći kolski put od Momčilovog grada u dijelu Žabljaka koji se zove Bosača.
Pogled na Jablan jezero sa krivudavih serpentina uz grede je možda i najupečatljiviji dio ovog uspona. Staza kasnije prati i samu ivicu platoa, odakle se otvaraju pogledi na Crno jezero, ali i ogoljene sjeverne strane svih durmitorskih gorostasa na potezu od Savinog do Bobotovog Kuka.
Dužina staze iznosi 4km (2,5h hoda sa 400m visinske razlike) i kao takva je idealna za poludnevnu akciju ili kratki zimski dan. U prvom dijelu staza je šumska i utabana, a u drugom dijelu uz grede je kamenita.
Sedlena Greda (ili samo “Sedlo” na starijim kartama) je planinski vrh u obliku sedla, a koji dominira nad pašnjacima Dobrog dola. Iako lako dostupan, nije pretjerano posjećen i rekao bih da je neopravdano zapostavljen iako nudi možda i najbolju perspektivu na cjelokupan masiv sa južne strane.
Vrh čine dva vrha blizanca, od kojih je viši onaj južniji. Sa istog se pružaju vanserijski pogledi ka Dobrom Dolu, Pešćanskoj dolini, Stožini, Ranisavi, ka Prutašu, Štitu, Šljemenu i samom Bobotovom Kuku. Odavde se i planinski masiv Bioča preko kanjona Pive vrlo jasno vidi.
Južni greben Sedlene grede je nazupčen sa eksponiranim liticama na obe strane. Pri kretanju po istom zahtijeva se oprez i koncentracija, pogotovo pri prolasku južnom stranom grebena ispod samih stijena pri vrhu. Ponosan sam na dječake da su ovu kritičnu dionicu popeli bez straha i poteškoća!
Predio istočno od samog Durmitora je blago zatalasana visoravan i kao takva pogodna za stočarstvo. Na prvi pogled se čini da u ovoj neobičnoj preriji prožetom katunima i raštrkanim naseljima i nema posebnih atrakcija…
Nije međutim tako. Čak i ova „ravnica“ u sebi krije neobičnu ljepotu, kao potpuni kontrast program strogo planinskim prizorima iz prvog dijela dana.
Ovdje se nalazi nekoliko jezera od kojih se po neobičnoj boji izdvaja Vražje jezero, dok susjedno Riblje krije nekropolu stećaka u svojoj neposrednoj blizini. Kao i uvijek, mjesta na kojima se nalaze stećci su posebno birana i odišu energijom.
Trećeg dana našeg boravka uputili smo se ponovo ka Sedlu, ali bez jasnog plana. Klinci su spontano odlučili da ispenjemo i Stožinu – „landmark“ durmitorskog pejzaža, koji zbog svog neobičnog oblika nalik na stog sijena stražari nad Pošćenskom dolinom.
Od asfaltnog puta pa do vrha Stožine njenom, jedino pristupačnom, istočnom stranom ima manje od kilometar, ali sa 270 m uspona. Sa Stožine smo se sjurili na Valovito jezero, jedno od tri koja krase ovu dolinu (uz Modro i Srabje jezero).
Valovito jezero izbliza deluje još nestvarnije, u tonovima jeseni, uramljeno tepihom požutjele trave i kamenjarom.
Boravak na Durmitoru smo zaokružili vožnjom panoramskim putem I kategorije Žabljak – Trsa dalje ka Todorovom dolu, sa pogledima na Sedlenu gredu i Prutaš iz drugačije perspektive. Sama vožnja kroz ove predjele je poslastica za sebe, odavno prepoznata u biciklističkim i bajkerskim komunama.
Durmitor je ostavio snažan utisak u spektakularnom svjetlu i zlatnim tonovima jeseni. Crno jezero namjerno nismo posjetili (ni) ovaj put, ostavljajući prostora za zimsku bajku na planini: do sljedećeg povratka na Žabljak sigurno neće proći nove četiri godine!
Priča i fotografije: Blog “Nestvarna mesta”
Nebojša Atanacković, autor bloga “Nestvarna mesta” je zaljubljenik u prirodu, planinu i fotografiju. Bijeg u prirodu za njega je bijeg od “ringišpila gradske svakodnevnice”, ona ljekovita doza prirodnog i neiskvarenog, potrebna svima nama. Hvala mu što svoje priče rado dijeli sa čitaocima portala #ShareMontenegro.
Join the discussion