Ostrvo na kopnu: Selo Mala Crna Gora

Ako postoji ostrvo na kopnu, onda je to sigurno selo Mala Crna Gora.

Tamo gdje gospodare mrazevi i veliki snijegovi od oktobra do maja, nameti su i do deset metara, a stanovnici čekaju da mašine probiju put i povežu ih sa ostatkom svijeta. Ovo je priča o gorštacima i njihovom životu u ovom prelijepom mjestu na “krovu” Durmitora.

Mala Crna Gora se nalazi na zaravni između kanjona Tare i Sušice, dvadesetak kilometara od Žabljaka, na nadmorskoj visini od 1500 metara.

Foto: Vera Đerković

Zašto Mala Crna Gora? Ko je kum njenom imenu? Ovo mjesto je cijelo bilo pod crnogoričnom šumom, pa otuda i ime, kao i pjesma: “Smrča, jela, bor do bora, divan katun Durmitora”.

“Ovo selo nekad se uopšte nije zvalo Crna Gora. Pivljani, sa ovog platoa Pive kad otud gledaju, oni su uvijek to zvali Zelena zaravan. Pa se nazivalo Ostrvo slobode. Pa onda, dolaskom kralja Nikole 1888. u naše selo kad je darovao crkvu da se sagradi, rekao je – Sve vam mogu dati, ali ne može ovo biti država u državi. Postoji država Crna Gora, pa ne može biti i selo Crna Gora. Tako se naziv mijenjao, neko je i dalje zvao Crna Gora, neko Zelena zaravan, neko Ostrvo slobode. Poslije II Svjetskog rata, selo se zove Mala Crna Gora” – ispričao je mještanin Vladimir Dakić za RIV channel. 

Foto: Dejan Dajković

Smjelost je razboljeti se dok traju sniježne blokade. Niti narod može doktoru, niti doktor narodu, ali je sreća da selo ima svog saniteta koji je ovdje i sanitet i ljekar specijalista 🙂

U Maloj Crnoj Gori nema izvora. Kad presuši bunar, tope snijeg. Teško je živjeti bez vode, naročito ljeti.

Ipak, nikad se nije gladovalo. Stočarstvo, a posebno ovčarstvo je fabrika hrane, izvor opstanka.

“Zimu sam proveo sam ovdje, imam puno stoke, ovce, goveda, konje… Volim poljoprivredu, posebno ovce. Sam čuvam, muzem, planinujem. Pas Šarov mi je vijeran drug, mada je i on ostarao, kud god pođem ja, pođe i on samnom” – pričao je u pomenutoj emisiji Slobodan Dakić.

Foto: jamallicus

U seoskoj školi je 60-tih godina bivalo šest razreda. Vremenom su ostala samo četiri. Sada u selu više nema djece.

Prema podacima Turističke organizacije Žabljak, u selu tokom cijele godine živi svega 14 stanovnika. Pored poljoprivrede i stočarstva, mještani se bave i pčelarstvom. Nema podmlatka, sve su stara domaćinstva.

Zaćutala brda i doline, nema svirki i pjesme čobana “Đe je selo Crna Gora, tu najprije sviće zora”.

Foto: Ivan Dranishnikov

Sada se ponekad ljeti okupe, zaigraju fudbal i prisjete starih vremena.

Gorštake iz Male Crne Gore ne brine toliko što im penzije za oktobar stižu u maju. Imaju čak i opravdanje za takvo dešavanje. Nije, kažu, poštar ptica pa da preleti preko grdila od snijega, ali ih boli što im je put tako dugo u blokadi.

“Duge su zime, po 5, 6, 7 mjeseci smo odsječeni od svijeta. Srećom, sad imamo mobilne telefone pa se možemo čuti svaki dan. Snijeg od dva metra, hladan vjetar, a moraš izaći iz kuće da namiriš stoku. Međusobno se pomažemo” – kažu mještani.

Prodavnicu je vatra davno progutala. Nemaju ni kafanu, a zimi bi im valjala.

Jedinu znamenitost koji gosti rado posjete je spomen dom Radoja Dakića. Srećni su jer je bista donijeta iz Podgorice pred kuću ovog narodnog heroja. Umjesto da propada ili da je “završila neđe đe ne treba”. Ovdje odmara, posmatra svoje selo i gleda put Durmitora.

Nismo primijetili stabla voća, a kako bi opstalo u ledu i snijegu? Jedino dobro uspijevaju snijeg i hrabrost u njemu vjekovati.

Potomci hrabrih i odvažnih gorštaka otišli su u svijet bijeli, a kada ljeti dođu i unučad im dovedu, zaiskri radosnica u oku stamenih Durmitoraca, ožive ognjišta, ali samo za kratko. Ovi stameni ljudi, koji generacijama krote surovu planinu, voljeli bi da im potomci dođu i zimi. Ali onda zagude vjetrovi, krenu jesenje kiše, zagospodare snjegovi i tako počne život u izolaciji, od oktobra pa do maja.

I tako, otkad znaju za sebe.

Priča: Dragan Jocović, Crnom Gorom, RIV channel

Selo Mala Crna Gora nalazi se u sklopu panoramske rute “Durmitorski prsten”, koju vam #ShareMontenegro od srca preporučuje. Krug oko Durmitora možete “obrnuti” sami (postoji audio vodič) ili kontaktirati neku od turističkih agencija na Žabljaku. Mi smo bili zadovoljni sa vodičem iz “Summit Durmitor”  agencije. Takođe možete kontaktirati Turističku organizaciju Žabljak na broj telefona +382 52 361 802.