Herceg Novi – grad koji vam, ako ga jednom doživite, uvijek nedostaje. Grad na ulazu u Boku kojem se uvijek vraćate. Njegova istorija je toliko bogata, da vas pri svakom novom susretu iznenadi još jednom pričom, još jednom ulicom, još jednom anegdotom…
O Novom najbolje znaju mještani, ali i lokalni vodiči. Zato vas predlažemo da se prvom prilikom pridružite organizovanoj šetačkoj turi kroz istoriju zaleđa ovog grada i da doživite Hercegnovski vremeplov uz Agenciju za razvoj i zaštitu Orjena.
Danas idemo dalje “Hercegnovskim vremeplovom”. A evo šta vas čeka u drugom dijelu ove predivne pješačke ture.
Modra ploča
Pričom smo stigli do gornjeg dijela grada, do Španjole. U njenoj neposrednoj blizini nalazi se Modra ploča.
Stara škola na putu ka Modroj ploči, Zaduzbina Djurovic-Boskovic-Laketic
Budući da je pješački put bio od velikog i civilnog i vojnog značaja sve do probijanja prvog kolskog puta pred Prvi svjetski rat, ne treba se čuditi ovom reljefu sa prikazom austrougarskog grba. Vrijeme, odnosno, velike oborine u hladnom periodu godine, polako nagrizaju prikaz, ali je još uvijek vidljiv.
Za razliku od izblijedilog grba, sami austrougarski pješački put je i danas u solidnom stanju, više od 130 godina od njegove gradnje, odnosno, temeljne rekonstrukcije onog ranijeg, jer ovuda je prolazio put već vjekovima.
Stari pješački put
Naići ćete na pješački put koji je rađen u tehnici na suvo, bez vezivnog materijala, ali veoma kvalitetno, sa masivnim tesanim rubnim kamenom.
Već duže od pola vijeka ne postoji služba koja bi ga održavala, što dokazuje poslovičnu trajnost austrougarskih infrastrukturnih objekata.
Matkovića most i Avramovića krčma
Matkovića most odličan je primjer starog načina gradnje „pod volat“ i jedan od rijetkih do dan-danas sačuvanih objekata ovog tipa. Most ima ovakav izgled od vremena temeljne rekonstrukcije ovog pješačkog puta, a na obližnoj spomen ploči je i zabilježena 1884.
Naime, nakon dva Krivošijska ustanka, Carstvo je uvidjelo neophodnost dobrih komunikacija ka i kroz zaleđe, kako bi adekvatno osigurali Boku Kotorsku sa strane kopna, drugu po značaju vojnu luku na austrougarskom dijelu Jadrana.
Iz tog razloga pristupilo se čitavoj planskoj kampanji koja je u zaleđe dovela prvo pješačke, zatim i kolske puteve od kojih se dio i dan danas koristi. Mostovi su bili neizostavni dio novoizgrađene putne infrastrukture.
Na ovom, nekada veoma prometnom mjestu, postojala je krčma Avramovića.
Kafana je bila, kao što je to i danas slučaj, mjesto ne samo za kratkotrajni odmor i okrjepu, već i lokalni centar društvenog života.
Ostale su zabilježene brojne anegdote, ali i ozbiljni događaji koji su se u Avramovića krčmi odigrali.
Pominju se turniri u kartanju, ljutnje gubitnika, bjeg kroz prozor pravo u bure sa krečom, prosipanje bureta vina u potok, posjete prestolonasljednika, princa Aleksandra Karađorđevića, redovno gostovanje orkestra iz sela Sasovići.
Čak je zabilježen i napad bandita na objekat dok je na iznajmljenom spratu živio oficir sa suprugom.
Bila je noć, oficir se pripremio za odbranu sa svog prozora, a brižna supruga mu je iza leđa donijela fenjer „da bolje vidi“. Naravno, banditi su ga uočili i zapucali.
Kruži i novija priča da se lično Emir Kusturica raspitivao za kupovinu ovog objekta, ne pitajući za cijenu, ali domaćin nije htio ni da čuje.
Tako ova lijepa zgrada i dalje čeka neki novi početak.
Izvor Zelenac
Izvori na pješačkim putevima imali su značaj današnjih benzinskih pumpi, te je brižno planiran razmak između izvora vode. Izvor Zelenac je prilikom austrougarske obnove puta dobio današnji izgled sa točkom i dva kamena korita. Mještani doduše ne cijene ovaj izvor, govoreći da kad stoka pije – naduva se i umre. Mislilo se da je to samo priča sve do nedavne izuzetno sušne jeseni kada se u koritu dugo zadržala ista voda, obogaćena upalim žirevima.
Procesom truljenja žireva u vodi ova je zaista u tom razdoblju postala neupotrebljiva i opasna čak i za stoku. Smješten duboko u miru i tišini šume, Zelenac potpuno odgovara onoj mitskoj atmosferi gdje se na šumskim izvorima okupljaju vile i druga fantastična bića narodnih priča.
Kotobiljska bitka
U širem okruženju mjesta do kojeg vas vode vodiči Hercegnovskog vremeplova, desio se događaj koji je promijenio istoriju ovog dijela Boke Kotorske.
Naime, u okviru Morejskog rata (1684 – 1699), velikog mletačko – turskog sukoba, vodile su se ratne operacije i duž istočno-jadranske obale, odakle je Republika Sv. Marka težila da u potpunosti istjera Otomansko carstvo.
Jedan od gradova u kojem se još uvijek održavala turska vlasti, bio je Herceg Novi. Preokret je uslijedio tokom septembra 1687. kada se pod zidinama grada, pod vođstvom odličnog mletačkog vojskovođe Đirolama Kornera okupila šarolika hrišćanska vojska, sastavljena od mletačkih plaćenika iz tvrđava širom Dalmacije, Firentinaca, papskih plaćenika, malteških vitezova, uskoka, Crnogoraca, Hercegovaca i lokalnih ustanika.
Sa druge strane, branioci su pružali žilav otpor uzdajući se u skori dolazak turskog pojačanja, kojeg je pripremao Husein Topal paša. Njegova vojska, sa 4 do 5 hiljada ljudi, zaista se pojavila 15. septembra iznad opsjednutog grada, ali je u široj zoni ovog mjesta uletjela u zasjedu mletačkih vojnika, Crnogoraca, Hercegovaca, milicije iz Kotora i domaćih ustanika, koji su ih teško porazili, čime je otvoren put za oslobođenje Herceg Novog, koje je uslijedilo 30. septembra. Mletačko preuzimanje grada predstavljao je veliki vojni i politički uspjeh i tek od tog trenutka počinje jedinstvena istorija Boke Kotorske.
Bitku opjevao i Njegoš
Petar II Petrović Njegoš, crnogorski vladika i pjesnik, obišavši Kotobilj, posvetio je ovom događaju stihove u svom najznačajnijem djelu “Gorskom vijencu”.
“Topal – paša su dvadest hiljadah
da pomože Novome hitaše;
sretoše ga mladi Crnogorci
na Kameno, polje pouzano.
Turskoj kapi tu ime poginu,
sva utonu u jednu grobnicu;
mož i danas viđet kosturnicu.”
Sasvim dovoljno motiva da prođirate hercegnovskim zaleđem i upoznate grad od stepenicama iz novog ugla.
Šta treba imati sa sobom i koja je cijena ture?
Adekvatnu obuću (ne sandale i japanke!), mali ruksak sa vodom i hranom, rezervnom robom, zaštitnim kremama (sunce i komarci), zaštitom za slučaj kiše, mobilnim telefonom i po mogućnosti-ličnim priborom za prvu pomoć.
Pješačka tura je prilagođena prosječnom posjetiocu i zahtijeva minimalnu fizičku kondiciju (budući da se savladava oko 350 m visinske razlike u penjanju). Potrebno je najaviti se minimum 48h ranije. Sa razledanjem i odmorima tura traje 4 do 5 sati, od čega na sami hod otpada oko 3h.
Cijena po osobi je 20 eura. U cijenu je uključeno vođenje i ulaznica za obilazak tvrđave Kanli kula. Prijavite se na broj 067 933 993.
Naslovna fotografija: Алина Цурикова
Pridružite se diskusiji