Kotor je mali grad, ali u kojem možete lako da se izgubite u lavirintu njegovih ulica. To je skup pjaca, kala, kaleta, kontrada i kanižela u kojoj turisti često zalutaju tragajući za novim vidicima u starom gradu.
Kada smo već kod starih bokeljskih riječi, da pomenemo osnovne izraze koje su vezane za ulicu i gradski prostor.
KALA – ulica, put;
KALETA – mala ulica, uličica;
KONTRADA – kratka ulica;
KANIŽELA – uski prolaz;
PJACA – trg.
Današnje popločane ulice su tekovine francuskog i austrougraskog perioda. U knjizi Nika Lukovića „Boka Kotorska“ pronalazimo podatak da su „prvo popločavanje kotorskih trgova i ulica naredili Francuzi početkom XIX vijeka, kao što su oni uveli i prvo osvjetljenje grada na ulje 1807.“
Dubravka Preradović je u svom tekstu „Kroz vizantijski Kotor“ u „Knjizi o Kotoru“ dala zaista lijep opis kotorskih ulica s akcentom na drevnost grada i iznenađenje koje grad Kotor donosi.
„Za razliku od drugih dalmatinskih gradova poput Zadra, na primer, koji je sačuvao svoju rimsku urbanu matricu s paralelnim i naspramnim ulicama koje se seku pod pravim uglom, ili Dubrovnika, gde je žila kucavica grada široki Stradun, Kotor je pun iznenađenja. Njegove se ulice nejednake širine, ne seku pod pravim uglom i njegovi trgovi nemaju pravilan oblik. Upravo je stoga Kotor živopisniji od drugih gradova. To je grad koji vas, koliko god mislili da ga poznajete, uspe iznenaditi. Svedoči taj kotorski urbanizam i o neplanskom nastajanju grada, o jednom dugom procesu u kojem su njegovi stanovnici prilagođavali prostor svojim potrebama, ispisujući kamenim strukturama istoriju koja čeka da bude pročitana“.
Kotor je već u XIV vijeku vijeku imao gradski Statut u kojem su se nalazile odredbe o načinu građenja unutar gradskog jezgra. Međutim, ipak je bila zastupljena neplanska gradnja koja je uticala na to da danas imamo zanimljiv i jedinstven grad na jadranskoj obali. Baš ta nepravilnost ga čini posebnim i različitim u odnosu na druge gradove.
U srednjem vijeku, Kotor je imao glavnu ulicu, koja se prostirala od Južnih do Sjevernih gradskih vrata. Ta ulica je presjecala grad po širini. Valentina Živković je u svojoj ilustrovanoj knjižici „Srednjovekovni Kotor“ opisala glavnu ulicu i način orijentacije stanovnika Kotora sledećim riječima:
„Glavna ulica je na svom putu od ulaza do izlaza iz grada povezivala dve najveće gradske crkve – katedralu Svetog Tripuna i Svetu Mariju Kalođetu – i njihove trgove. Stambene četvrti nosile su nazive prema crkvama: četvrt Svete Marije, Svetog Luke, Svete Marije Magdalene, Svetog Mihaila, Svetog Martina, Svete Katarine… Kada je stanovnik srednjovekovnog Kotora hteo da objasni gde stanuje, određivao je mesto na kojem živi prema nekoj od većih crkava ili prema pojedinim pekarama i bunarima. Radi preciznosti, bilo je poželjno pomenuti i komšiluk“.
Zanimljivo je i to da je do XV vijeka bilo dozvoljeno da se po ulicama susreću svinje, magarci, konji, ovce i kokoške. Međutim, to se promjenilo od trenutka kada je uvedena zabrana držanja životinja unutar gradskog jezgra. Danas, po ulicama Kotora možemo da sretnemo samo umiljate mačke, koje su dobile posebni status, koje čak imaju i muzej posvećen samo njima, jedinstven u Evropi, koji se pored Kotora nalazi još u Amsterdamu.
Tipičnim mediteranskim gradom Kotor čine i bogate građevine iz raznih epoha u kojima se prepoznaju romanski, gotski, renesansni i barkoni stilovi.
Zanimljiv je i raspored tih građevina. Prostor starog gradskog jezgra je bio nedovoljan za sve potrebne i željene građevine, pa su privatne kuće, crkve, krčme, zanatkse radionice, palate, trgovačke radnje itd. građene stiješnjenje jedna uz drugu.
Gradski lavirint postaje još zanimljiviji kada se uzme u obzir da su kotorske ulice i pjace zaštićene kotorskim bedemima koji ih okružuju u dužini od 4,2 km. Kotorske bedeme su gradili Vizantijci, Nemanjići i Mlečani i kroz njih se može ući u gradsko jezgro kroz tri vrata – Zapadna (Morska ili Glavna), Sjeverna i Južna.
Bedemi i vrata, kao i sama unutrašnjost grada donose osjećaj kao da je vrijeme stalo. A moglo je čak i da bude i bolje. Cijenjeni Bokelj Niko Luković je rekao „da nije stradao od požara i zemljotresa, bio bio to rijedak primjer srednjovjekovnog grada“.
Grad omeđen snažnim bedemima u kojima se krije sistem uskih i krivudavih ulica je interesan ljubiteljima putovanja, influenserima koji svojim slikama iz svijeta pokazuju interesantne lokacije, ali i radoznalim Bokeljima, koji se vraćaju iznova da istraže i saznaju nove priče iz kotorskog jezgra. Ono je toliko zanimljivo, da pričama nikada nema kraja.
O autoru i pričama iz Boke
Autor @staze.boke je istraživač koji dijeli istraživačke priče sa ljubiteljima Boke Kotorske i radoznalim osobama, koje su spremne da razotkriju mnoštvo staza širom zaliva. Kroz kratke tekstove, ima cilj da okupi ljubitelje Boke Kotorske, koji će posjetiti Boku i nastaviti istraživanje mnogih zanimljivih priča koje će biti započete na Share Montenegro portalu, kao i stranicama @staze.boke. Niz tekstova o Boki Kotorskoj, pomoći će nam da zajedno razotkrijemo i upoznamo zaliv koji je prepoznat i u svijetu kao jedan od najljepših. Priče su neiscrpne kao i sama istorija i kultura ovog kraja. Uživajte do naredne priče ?
Join the discussion