Vozeći se Jadranskom magistralom od Budve prema Petrovcu, sa desne strane će vam se ukazati malo, slikovito poluostrvo, upečatljivog izgleda, kao sa razglednice… Čuveni Sveti Stefan, simbol crnogorskog turizma, ali i Mediterana, svojim izgledom nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Kao turističko mjesto, odavno se profilisao ka bogatim i slavnim. Većina se njegovom bajkovitom izgledu divi izdaleka, jer ovaj hotel srednjovjekovnog izgleda i jedinstvene ponude nema svakidašnje cijene. U pitanju je čist luksuz u kom su uživale (i uživaju) mnoge zvijezde i krunisane glave poput Sofije Loren i engleske princeze Margaret.
Međutim, na vrata ove tvrđave turizam je zakucao tek 1960., a grad postoji već 6 vjekova.
Osnovali su ga Paštrovići od, prema legendi, ratnog plijena sa jednog gusarskog broda (druga verzija se odnosi na turske galije koje su Paštrovići zatekli na Jazu, nakon što su pritekli u pomoć Kotoranima i uspješno se odbranili od napadača). Kako bi bogat plijen bio pravedno raspoređen i kako ne bi bilo svađa, Paštrovići su se dogovorili da na ostrvu sagrade tvrđavu sa 12 kuća – po jednu za svako paštrovsko pleme. Tu je već postojala crkvica Svetog Stefana, posvećena arhiđakonu Stefanu Prvomučeniku, pa je utvrđenje dobilo ime po njoj. Riječ je o 1442.
Poređenja i vremenske orijentacije radi, riječ je o periodu vladavine (Stefanice) Crnojevića Zetom, poklapa se sa padom Bara pod mletačku vlast, nešto više od deceniju prije nego je Nikšić (Onogošt) pao pod osmansku vlast.
Foto: Once in a lifetime journey
Za turizam, naravno, nisu znali te su Paštrovići tvrđavu koristili najprije kao sklonište od učestalih turskih i gusarskih napada, a zatim, u doba Mletačke republike i žive trgovine sa Venecijom, i kao magacin za robu prodavanu venecijanskim trgovcima. Zahvaljujući svom položaju, Sveti Stefan je tada bio važan tržni i pomorski centar Paštrovske regije. Imao je jaku političku i ekonomsku moć.
U starim spisima Sveti Stefan je poznat pod imenom ”mjesto od pravde” gdje je paštrovski sud pod imenom “Bankada” zasijedao 400 godina. Posljednje zasijedanje plemenskog suda održano je 1929.
Foto: Simple Sail
Tvrđava je doživjela veliki razvoj u prvoj polovini XIX vijeka kada je brojala 100 kuća i 400 žitelja koji su se uglavnom bavili ribarstvom i maslinarstvom. Tako ovo ostrvce postaje tipično ribarsko mjesto. Šteta što nemamo više zapisa koji bi nam olakšali da zamislimo svakodnevni život tog perioda na ovom bajkovitom mjestu…
Ipak, ono što znamo je da sam život nije bio toliko bajkovit, posebno tokom I i II Svjetskog rata kada je veliki broj stanovnika napustio svoje domove u potrazi za boljim životom u inostranstvu. Kraj Drugog svjetskog rata ostvrce je dočekalo gotovo pusto. U gradskim zidinama bilo je nastanjeno svega 20 stanovnika.
Tadašnje komunističke vlasti dolaze na ideju da od ribarskog ostrva naprave jedinstven hotel-grad, mondensko ljetovalište po uzoru na Sen-Trope. Ideja je vrlo pažljivo sprovođena u djelo 50-tih godina, nakon što je preostalih 20 žitelja iseljeno na kopnenom dijelu naselja. Njihove trošne ribarske kuće, kao i uske uličice, adaptirane su brižljivo i pedantno kako bi spolja zadržale autentičnost, dok su unutrašnjosti odisale čistim luksuzom.
Foto: Wildluxe
Ideja o unikatnom gradu-hotelu namijenjenom visokom turizmu pokazaće se veoma naprednom i isplativom.
Ponos jugoslovenskog i crnogorskog turizma otvara svoja vrata za svjetski džet set na simboličan datum, 13.jula 1960.
Nastaviće se …
Naslovna fotografija: Daria Baz
Join the discussion