Prolazeći kroz predjele centralne Crne Gore, jedan vrh zaokuplja posebnu pažnju. To se mistikom obojene Tali. Dok se veći dio vijenca uz Moraču prostire pravolinijski, u smjeru od zapada ka istoku, nabusite Tali- ispriječene u smjeru sjever jug, kvare tu harmoniju.
Gdje se nalaze Tali?
Kad se od Kolašina magistralom produži dalje na jug i prođe preko prevoja Crkvine, po desnoj strani kanjona Morače će se ukazati markantna planina prošarana stjenovitim naborima – to su Tali.
Istočna strana ovog vrha je posebno zanimljiva, izdiže se okomito sa proplanaka Ropušnice, ispresjecana neobičnim terasama – naizmjeničnim slojevima stijene i trave.
Kakvi su dramatačni geološki procesi doprinjeli ovakvom spektakularnom nabiranju tla? Ako ih posmatrate odozdo, djeluju neosvojivo.
Najbolji pogled na Tali se pruža sa susjednog planinskog sedla Prelijes: Tali odavde podsjećaju na džinovskog konja.
Sa druge strane se uzdižu Lukanje Čelo (2049m) i u produžetku istog grebena Lubanja glava. Ispod grebena je udolina Subotišta. Dalje je moguće produžiti ka planini Stožac iznad Kapetanovog jezera. Iako su savremenim putevima komunikacije ove lokacije na prvi pogled veoma udaljene (preko Podgorice i Nikšića), starim pješačkim vezama zapravo su u susjedstvu jedna drugoj.
Greben Tali ima tri markantne kreste. To su najviši vrh Kule 2063m, zatim Kokošija glava 2060m u sredini, i Ruda glava 2020m na suprotnom kraju. Samo do Rude glave postoji markirana staza (i to zahvaljujući Kolašincu Darku Kujeviću).
Popeti se na vrh Kule i potom proći cijeli greben Tali do Rude glave, prava je planinarska poslastica – ali zahtijevna i opasna.
Izazovi su brojni. Gotovo cijela ova trasa, izuzev najniže kaskade i pristupa kroz rijetku šumu, nema metra utabane staze. Uspon ka najvišem vrhu Kule je cijelom dužinom strm, gotovo direkt kroz stjenovite terase. Markacije ka vrhu ne postoje, GPS uređaj će dati samo grubi smjer kretanja, sve ostalo je stvar direktne procjene na licu mjesta: svako bira svoju stazu i put do gore.
Podloga na Talima je takođe veoma nezahvalna: mješavina trave i krušljive stijene na strmoj podlozi. Uspon se zato preporučuje samo kada je izrazito suvo vrijeme. Ne treba raniti gore, bolje je pričekati da sunce prosuši travu nakon jutarnje rose. Orijentacija planine je srećom takva da je strana odakle se penje okrenuta ka istoku, i prvi zraci sunca padaju na nju.
Na Tali je zbog svega nabrojanog najbolje ići sa nekim ko je tamo već bio, i dobro poznaje teren. Grebenski prelaz u suprotnom smjeru od Rude glave ka Kulama ne bih preporučio.
Kada se posle dva časa fokusiranog cik-cak penjanja konačno izbije na Kule, slijedi nagrada u vidu sjajnog pogleda. Tali se nalaze u geografskom centru Crne Gore. Moračke planine i Sinjajevina se posebno lijepo vide izbliza, ali pogled dopire do Prokletija, Komova, Durmitora…
Na vrhu se ne treba „previše ohladiti“, jer tek predstoji savladavanje grebena. Prostora je ovde jako malo, obe strane planine su izrazito eksponirane, i do Kokošije glave se penje doslovno po „ivici noža“.
Eksponiran teren je najmanji problem na Talima. Veću nepoznanicu predstavlja sama terenska podloga, pogotovo njeni pretežno travnati djelovi. Upravo takav je detalj silaska sa srednjeg vrha – Kokošije glave dalje ka Rudoj glavi. Sam vrh je travnat, ali je 350 stepeni okružen stjenovitim odsjecima, koji su potpuno nevidljivi sa samog vrha. Krenuti dolje u pogrešnom smjeru, može da bude fatalno.
Postoji samo jedan travnati kuloar po istočnoj strani Kokošije glave (ona strana koja gleda ka pristupnoj dolini – katunu Ropušnica), koji pruža mogućnost silaska i produžetka dalje grebenom ka poslednjem vrhu.
Kuloar smo potrefili „preklapajući u glavi“ gpx trek sa fizičkim opisima i fotografijama koje je uoči uspona sa mnom podijelio planinar Dragan Glišić, a koji je mjesec dana ranije prošao cijeli greben. Bez slikovito ucrtane trase, nabadanje putanje bi i dalje bilo rizično, jer gps nema potrebnu preciznost u ovakvom okruženju. Tolerancija gps uređaja od nekoliko metara lijevo-desno na malom prostoru grebena Tali prosto je suviše velika.
Kada se pažljivo, korak po korak, siđe kroz travnati kuloar sa Kokošije glave, može malo da se odahne. Teren polako popušta na eksponiranosti, dok na samom grebenu sada preovlađuju krupni komadi stijena, pouzdaniji za oslonac i prelazak.
Preostali uspon na Rudu glavu poslije je prava pjesma. Tek na tom posljednjem vrhu pravimo dužu pauzu, jer su svi glavni izazovi sada iza nas.
Do podnožja vodi markirana, ali u gornjem dijelu slabo uočljiva staza.
Za uspon na sva tri vrha Tali sa grebenskim prelazom potrebno je odvojiti 6-7 sati fokusiranog planinarenja. Uspon smo započeli u 8 časova ujutru, da bismo se na početnoj tački uspona, na livadi Kotla (1450m) ponovo zatekli u 15:30.
Planinarski ostvareni, poželjeli smo da preostala tri sata iskoristimo za dodatni uspon na susjedno Lukanje čelo i uživamo u najljepšem pogledu na Tali, koje smo upravo ispeli.
Lukanje čelo osim vanserijskog pogleda na Tali i udolinu Subotišta ima još jedan skriveni adut: izvanredan pogled na kanjon Mrtvice sa suprotne strane planine.
Prilaz Talima vodi preko katuna Ropušnica, to jest njegove poslednje livade koja nosi naziv Kotla. Od magistrale do Ropušnice ima 13km pri čemu se savlađuje preko 1000m visinske razlike iz kanjona. Samo prva tri kilometra su asfalt, u srednjem dijelu put je solidan zemljani, dok u višim djelovima prelazi u lošiji tucanik. Preko sat vremena pažljive vožnje je potrebno od magistrale do poslednje livade.
Uspon na Tali i Lukanje čelo smo izveli 21.9.2019. u slovenačko-srpskom tandemu (Marjan Trampus i Nebojša Atanacković). Za Marjana je to bio prvi, ali zasigurno ne i poslednji susret sa crnogorskim planinama uopšte.
Priča i fotografije: Nestvarna mesta
Nebojša Atanacković, autor bloga “Nestvarna mesta” je zaljubljenik u prirodu, planinu i fotografiju. Bijeg u prirodu za njega je bijeg od “ringišpila gradske svakodnevnice”, ona ljekovita doza prirodnog i neiskvarenog, potrebna svima nama.
Join the discussion