Na startnu liniju petog izdanja NLB Podgorica Millennium Run-a i ove godine staju vatrogasci. Rame uz rame u urednim uniformama, s osmijesima koji kriju rutinu dežurstva i koncentracijom naučenom pod rotacijama, 9. novembra će spremno potrčati ekipe iz različitih krajeva Crne Gore. Na ulicama glavnog grada ponovo će se sresti sportski duh i javna služba, a na stazi će se, makar na tren, vidjeti ono što obično ostaje iza kulisa – spremnost, povjerenje i mirna glava pod pritiskom.
U toj koloni biće Luka Krgović i Boris Katnić, pripadnici Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada. Mladi vatrogasci spremni su da pređu maršrutu u ritmu povjerenja – mirno, pouzdano i timski, te da kroz promociju zdravih stilova života pokažu da grad čuvaju i kada sirene utihnu.
A možda ponajbolje njihovu požrtvovanost i motiv za učešće sublimira rečenica: „Ako svaki dan jurimo kroz dim i vatru, red je da pokažemo da možemo i po asfaltu.“
Vatrogasni poziv kao stil života
Iz te misli prirodno se otvara sljedeće poglavlje priče. Kod Borisa Katnića linija između službe i privatnog života odavno je obrisana jer, kaže, u ovom poslu si do kraja ili nisi uopšte.
“Ima mnogo profesija koje su korisne, ali malo njih u kojima u istoj sekundi osjetiš da si nekome zaista promijenio dan ili život. Nekad me motiviše herojska slika, a nekad sasvim racionalna misao – ako neću ja, ko će? Ta iskrena kombinacija emocije i dužnosti drži me već skoro deceniju”, navodi Katnić.
Na istom fonu je i Luka Krgović, koji je od 2019. godine dio tima hrabrih vatrogasaca. U službu ga dovodi želja da brine o bezbjednosti ljudi i imovine. Stoga, nema ga mnogo u rečenicama, ali ima dovoljno u gestu. U spremnosti da, kad zatreba, svrha njegovog poziva postane prvi korak ka intervenciji i razlog da se iz nje vrati mirne glave.
Startna linija NLB Millennium Runa kao prirodni nastavak profesije
Za naše sagovornike trkačka staza prirodni je nastavak profesije. Često taj start zaliči na početak smjene, u kojoj se ritam samo premjesti sa sirene na otkucaje štoperice.
„Prvu Millennium Run trku trčao sam u punoj uniformi, ali od tada sam većinom u ulozi ‘safety car-a’ ispred/iza kolone. Skoro svake godine sam dio događaja, bilo na nogama ili za volanom, jer smatram da vatrogasac mora biti na čelu kolone – doslovno ili simbolično. Kod nas nema mnogo filozofije: ako neko vikne ‘ko smije, taj neka stane na crtu/start’, tu sam”, navodi Boris Katnić, koji ni ove godine ne mijenja planove.
„Vjerovatno opet neću biti u trkačkoj postavi nego u ulozi ‘safety car-a’, što mi zapravo savršeno leži, jer moj posao i van trke je da otvaram put drugima”, dodaje on.
Na te riječi prirodno se nadovezuje Luka. Na spisak učesnika, priznaje, osim svega navedenog, dovodi ga i odlična energija po kojoj se Podgorica Millennium Run prepoznaje.
„Dodatno želim da provjerim i svoju fizičku spremnost. Do sada sam učestvovao dva puta i oba puta uživao u nadmetanju sa kolegama. Takođe, na ovaj način dokazujemo građanima da imaju dosta spremne momke od kojih mogu očekivati uvijek uspješne realizacije intervencija. Što bi se reklo – u sigurnim su rukama”, jasan je Krgović.
A smisao NLB Podgorica Millennium Run-a naši sagovornici postavljaju široko – preko linije cijele države.
„Ovakvi događaji su mnogo više od rekreacije. To je javna poruka da vatrogasci nijesu samo ljudi koje viđate kad gori, već ljudi koji su tu i kad treba širiti zajedništvo i povjerenje. Trka vatrogasaca je zamišljena kao manifestacija za cijelu Crnu Goru, bez razlike između opština i službi. Kada u istom redu stoje ekipe iz Podgorice i ostalih gradova… u uniformama, ali u sportskoj misiji to pravi sliku koja vrijedi više od hiljadu saopštenja. Nama lično znači jer nas podsjeti da nismo samo kolege iz smjene, nego tim koji je spreman biti zajedno i kad gori i kad se trči. A građanima, vjerujem, znači da vide da smo dio ove zajednice i kad nema sirena”, navodi Boris Katnić.
“Spremnost je naša obaveza, a ne hobi”
Upitani da li su spremni za predstojeći sportski izazov, odovaraju nam bez zadrške. Prvi povlači crtu Luka, spuštajući priču na praksu: „Naši treninzi u službi su fokusirani na što brže rješavanje problematike uz razne tehnike i opremu. Imamo i fizičke pripreme, ali u ovom poslu ništa se ne radi ‘na trku’, jer s brzanjem dolaze greške koje mogu biti kobne – i po tuđi, i po sopstveni život.“
Njegovu misao dopunjava Boris, poručujući da vatrogasac ne može da čeka intervenciju pa da se tek tada pita da li je spreman.
„Spremnost je naša obaveza, ne hobi. Fizička forma i zdrav način života kod nas nisu trend već profesionalna odgovornost. Ako pritom neko od građana vidi taj primjer i pomisli ‘ako može on pod opremom, mogu i ja bar malo’, onda je vrijedjelo. Naravno, ima i dana kad bih radije ležao nego trčao, ali u ovom poslu disciplina mora biti jača od trenutne volje“, iskren je Katnić.
Trka je sprint pod reflektorima, a intervencija maraton u tišini
No, kada se isprepleta ritam povjerenja sa startne linije i svakodnevna služba, priča dobije drugačiji tempo. I baš zato, kažu vatrogasci, spremnost na trci i na intervenciji znaju da zaliče po tome što se u oba slučaja vrijednost mjeri onim što ostaje van reflektora.
„Na stazi svi vide samo posljednjih nekoliko metara kad prolaziš kroz cilj, ali niko ne zna kakav je bio put. Umor, disciplina, trenuci kad ti organizam kaže ‘stani’, a ti nastaviš.
Isto je i na požaru. Ljudi vide kad se vatra ugasi i kad se zahvale vatrogascima, ali rijetko ko vidi sate provedene na terenu, dehidrataciju, iscrpljenost, zadimljena pluća, borbu sa terenom i vremenskim (ne)prilikama”, navodi Katnić.
Stoga je, poručuje, trka sprint pod reflektorima, a intervencija maraton u tišini.
“U trci znaš gdje je cilj. U intervenciji ga nekad ne vidiš, ali nemaš pravo da staneš.
Kad ti usred intervencije tijelo zatraži pauzu, a znaš da iza tebe stoji nečija kuća ili porodica, tada shvatiš da je prava izdržljivost mentalna, ne fizička. Poštovanje je lijepo kad dođe na kraju, ali se zapravo zaslužuje u trenucima koje niko ne vidi i niko ne snima”, navodi on.
“Mi da reagujemo, vi da podržite…”
Za kraj razgovora naši sagovornici ne propuštaju priliku da, u duhu sporta i solidarnosti, pošalju poruke kolegama, ali svim građanima.
“Kolegama bih poručio da se pripreme a zajednici da dođe i učestvuje u što većem broju. Da pokažemo svima da je Podgorica grad sporta”, navodi Krgović.
Sa njim je saglasan i Katnić.
”Ko može, neka bude tamo. Ne mora svako da trči, ali važno je da se pojavimo kao ekipa. Uniforma nije ukras nego obaveza, i ljudi treba da vide da smo dio njih i kad nije vanredno stanje. Građanima poručujem – ako nas vidite na stazi, ne gledajte nas kao službu nego kao komšije koje su tu da vas čuvaju. Dođite, bodrite, povedite djecu – jer nekad jedan aplauz više vrijedi nego hiljadu riječi. Mi ćemo uvijek biti prvi kad treba da se reaguje. Ovog puta, budite vi prvi koji će nas podržati”, zaključuje Katnić za kraj razgovora.
Podsjećamo, registracije za NLB Podgorica Millennium Run su otvorene do 1. novembra na zvaničnoj stranici www.podgorica.run/registracija. Svi detalji o pravilima učešća, kotizacijama, rasporedu i nagradnom fondu dostupni su na SAJTU.
Join the discussion