Da su primorske planine jednako atraktivne za planinarenje kao one na sjeveru zemlje, shvatili smo na Orjenu, Rumiji, ali i brdima poput Vrmca. Uređene staze, kamen koji miriše na more, pogled na pučinu… ljubiteljima prirode više nego dovoljno.
Zato vas danas, sa posebnom emocijom, vodimo do brda kojim morate prošetati kada budete u Baru. Nije vam potreban vodič, posebna oprema, pa čak ni auto, ali zato obavezno dopunite bateriju na telefonu ili ponesite fotoaparat. Jer, kuda god pogledate, vidite panoramu grada ili more.
Foto: Enjoy in Montenegro
Volujica – brdo koje grli Bar!
Volujica se nalazi između mora i barskog polja, tačnije tamo gdje je luka. Zapravo, luke ne bi bilo da nije Volujice koja je štiti od vjetra i otvorenog mora. Možemo reći da je ovo brdo zaslužno, ne samo za izgradnju luke, već i za razvoj Bara.
Dugačka je 8 km – od rta Volujica i malenog poluostrva koji zatvara barski zaliv do naselja Dobra Voda, a široka u prosjeku 1 km. Najviši vrh se zove Filin Tuz i nalazi se na 256 m.n.v.
O porijeklu imena postoje dvije teorije. Njeni oštri rtovi i grebeni bili su pogubni za mnoge brodove, te se pretpostavlja da naziv Volujica potiče od riječi val, odnosno talas. Druga teorija, koju Barani češće pominju, se odnosi na stari naziv Volovica, po ispaši goveda na njenim padinama.
Karta preuzeta sa: Dinarsko gorje
Šta vidjeti na Volujici?
Volujica nije naseljena, ali krije interesantne i još uvijek neistražene tragove istorije. Kada se uređenom stazom budete peli ka vrhu, primijetićete lijepu crkvu Svetog Ilije. Sagradila ju je davne 1537. Jelena Anžujska. Vremenom je propadala, što od zemljotresa, što od miniranja dok se gradila Luka Bar. Obnovljena je 2014, a u tome su učestvovali građani svih vjera, kako to obično i biva u Baru. Danas je ova pravoslavna crkva “u koju su svi dobro došli” poseban ukras Volujice.
Osim nje, na brdu postoje i ostaci stare katoličke crkve o kojoj, nažalost, ne znamo ništa. Naši preci su svetilišta gradili na posebnim mjestima, a takvo je i ovo, gdje se danas nalazi samo gomila kamenja koja svjedoče o postojanju crkve. Na gravuri iz 1550. stoji natpis “San Pelegrino”.
Crkva Sv. Ilije na Volujici, foto: Bar na dlanu
U blizini je i čuveni, stari repetitor. Možda ne bi bio zanimljiv, a ni čuven, da nije upravo ovdje otvorena prva radio-telegrafska stanica na Balkanu. Za to je zaslužan Guglielmo Marconi, italijanski inženjer i fizičar, jedan od osnivača bežične telegrafije, lično. Dočekan je na Pristanu, podno Volujice, avgusta 1904. kada je stanica puštena u rad, a kralj Nikola ga je i odlikovao.
Nije mala stvar imati međunarodnu razmjenu telegrafskih poruka u to vrijeme. Stanica je radila deset godina, uspješno razmjenjujući poruke sa Barijem, a uništena je u Prvom svjetskom ratu, kada su je austrougarske krstarice i razarači bombardovali i srušili.
Foto: Bar na dlanu
Na Volujici je postojalo i utvrđenje iz ilirskog doba, tzk gradina. One su, kao što znamo, građene na uzvišenjima, a funkcija im je bila odbrambena. To govori o značaju Volujice kroz daleku istoriju. Tome u prilog ide i osam mogila u kojima su sahranjivane značajne ličnosti. Nažalost, pljačkaši grobnica stigli su i do Volujice…
Najljepše plaže i prvi svetionik
Kad smo kod toga, ne možemo da ne pomenemo uvalu Bigovica, tajanstvenu plažu i poznato amforište. Nalazi se sa druge strane brda Volujica, a u antičko vrijeme je korištena kao luka i pristanište. O tome svjedoče brojne amfore, rampa za pretovar tereta, ostaci brodoloma…
Iako zakonom zaštićena kao spomenik kulture, uvala Bigovica je najdevastiranije arheološko nalazište u ovom dijelu Jadrana.
U blizini uvale se nalazi i Mikovićeva pećina, po mišljenju mnogih najljepša za ronjenje u Crnoj Gori. Tu je i plaža Crvena stijena, duga 50 m, koju možda nismo smjeli da vam otkrijemo jer je Barani ljubomorno čuvaju 🙂
Foto: Евгений Цапенко
Na Volujici je 1879. postavljen i prvi svetionik, pa je tako prvi crnogorski svjetioničar postao Šušanjanin, Petar Stiepov Kalica.
Vidikovci
Suvišno je pisati o tome kakvi su vidikovci sa brda koje uranja u more. Osim predivnog pogleda na beskrajno plavetnilo, sa Volujice možete uživati i u panorami najvećeg primorskog grada. Vidjećete sklad pravolinijskih ulica i bulevara, a posebno će vas iznenaditi činjenica da je samo mali dio Bara izgrađen.
Kako doći?
Početak staze je u blizini grada, a ako idete autom u pravcu autobuske i željezničke stanice, nakon velikog marketa, treba da skrenete desno. Taj dio grada Barani zovu “Stara ambulanta” ili, jednostavno Pristan. Ukoliko niste u formi, staza je dovoljno široka da i do crkve Sv. Ilija možete otići autom. Za one željne avanture, tu je markirana planinarska staza koja završava kod rijeke Rikavac.
Šetnja Volujicom ne bi bila tako prijatna da staze nisu prilagođene posjetiocima. Uređene su, a nedavno je markirana i nova. Naime, u saradnji sa PK Rumija, Izviđački odred “24 novembar” iz Bara, markirao je stazu koja vodi pored pomenutih ostataka crkve, mogila, starog i novog repetitora. Promovisali su je uoči Dana opštine, po kom odred nosi naziv. Šetnji je prisustvovao i gradonačelnik, Dušan Raičević. Ovim je, uz poštovanje epidemioloških mjera, na simboličan način proslavljen Dan opštine i jubilej Izviđačkog odreda.
Foto: Bar na dlanu
Mi se slavlju pridružujemo na svoj način – pričom koja će vas, nadamo se, podstaći da prošetate brdom koje grli Bar.
Naslovna fotografija: Bar na dlanu
Join the discussion