10 zanimljivosti koje (možda) niste znali o Baru

Koliko znate o Baru i šta vam je prva asocijacija?

Lijep lučki grad, širokih ulica, skladan i uredan, najljepši zalasci sunca, prostrano šetalište, šume maslina, skrivene plaže, …

Krajičina plaža, foto: Balkan Media tim

Sve je to tačno. Ali, Bar je mnogo više od toga. Osim nesporne ljepote, ovaj grad čuva istinite priče koje zvuče kao legende, zanimljivosti koje ga čine jedinstvenim na Jadranu, kao i tajnu skladnog suživota sve tri vjere.

Hajde da malo prošetamo najvećim primorskim gradom Crne Gore i otkrijemo djelić zanimljivosti koje ga krase.

1. Zašto Stari grad nije na obali mora?

Ovo se vjerovatno zapitaju svi koji ga prvi put posjete. Zašto Bar nema Stari grad na obali, poput ostalih primorskih gradova?

Teorija je mnogo, a najpribližnija istini je ona koja govori o idealnoj strateškoj poziciji grada upravo tamo gdje je i sazidan – u podnožju planine Rumije, zaštićen strmim liticama, u blizini izvora pitke vode. Zvao se Antibareos (grčki), Antibarum (rimski), Antivari (italijanski) i Bar (slovenski), a u njemu se život odvijao tokom 2.500 godina.

Foto: uznay_balkany

Bogata istorija koja seže do u daleku prošlost pobija teoriju o ulcinjskim gusarima kao razlogu zašto je grad nastao dalje od obale. S druge strane, mnogi vjeruju da je more dopiralo do uzvišenja kojim se danas ide do Starog grada, što potkrepljuju činjenicom o Baru kao veoma močvarnom području.

Tako da, Stari grad nije na obali mora danas, ali je nekada možda bio?

2. Misterija ponti pod Rumijom

U prilog tome govori i urbana legenda o postojanju ponti podno zidina Starog grada. Navodno su nađene gvozdene alke, bitve i gatovi u dvorištima kuća barskih naselja. Međutim, ova teorija nema utemeljenje, smatraju stručnjaci koji, ipak, ne isključuju mogućnost da je močvarno područje Bara zaista plavilo more i rijeka Rikavac.

Da li znate nešto više o tome?

3. Smatra se najvećim arheološkim nalazištem na Balkanu

Većina nas danas nije svjesna značaja Starog Bara. Imao je sve što se cijenilo: povezanost sa obližnjim i prekomorskim lukama, ali i unutrašnjim Balkanom, plodnu ravnicu i zaštićenost od napada s mora. Zbog toga su se o njega otimali mnogi vladari.

Bio je u sastavu Zete, Vizantije, Duklje, njime su vladali Nemanjići, Balšići, Mlečani, a u sastavu Otomanske imperije bio je 307 godina. Prilikom oslobađanja 1878, Crnogorci su ga teško oštetili. Dodatno ga je razrušio zemljotres 1979. i nikada nije u potpunosti restauriran.

Foto: uznay_balkany

Danas je to muzej na otvorenom, a oni koji su svjesni njegovog značaja istražuju ga sa puno ljubavi i opreza. Mnogi objekti su restaurirani, poput Palate, Carinarnice, Barutane, Citadele, Akvadukta, crkvi svetog Jovana i svete Venerande, Sat kule, Episkopske palate… ali ima još dosta posla.

Posjetioce prijatno iznenadi svojom ljepotom i veličinom. Zaslužuje mnogo veću pažnju svih nas.

4. “Nema Bara do cara”

Izreka koju ste sigurno nekad čuli od Barana zapravo potiče od Selim-bega Mustafagića, posljednjeg osmanskog upravitelja ovog grada. Ovim je htio reći da mu je rodni Bar bio miliji od samog Carigrada. Knjazu Nikoli je osvajanje Bara čestitao riječima: “Sretan ti grad, gospodaru!” i ostao da živi u njemu i nakon toga. Sahranjen je na Krfu.

Foto: Юлия Ашкинази

5. Grad se nekoliko puta selio

A šta je bilo sa stanovništvom nakon što je crnogorska vojska oštetila (Stari) Bar?

Ispod brda Volujica, tamo gdje se danas nalazi luka, na mjestu nekadašnjeg pristaništa, formiralo se naselje “Pristan”. Čak i kada je dobilo naziv “Novi Bar” 1908, njegovi stanovnici su ga i dalje zvali nekadašnjim imenom, a sebe Pristanjanima. Smatran je drugom prijestonicom Crne Gore i bio voljen na neki poseban način.

Foto: Jedro.bar

Pristanjani nikada nisu preboljeli 1976, kada je ovaj grad srušen i iseljen zbog potrebe širenja “Luke Bar”. Naš Bar se, nakon toga, seli na Topolicu, gdje se i danas nalazi.

6. Dvorac kralja Nikole je pripadao Karađorđevićima

Hm, a otkud naziv Topolica? Ako ste pomislili da to ima veze sa Topolom, rodnim mjestom Karađorđevića, u pravu ste.

Knjaz Nikola je, po oslobađanju grada, poželio da ima dvorac na mjestu gdje se nalazila palata poslednjeg turskog vladara Bara. Rečeno-učinjeno, u najljepšem dijelu grada je 1885. nikao dvorac koji i danas krasi šetalište. Knjaz ga je kasnije poklonio svojoj ćerki Zorki i zetu Petru Karađorđeviću. Nazvana je vila Topolica, po rodnom mjestu Karađorđevića koji su tada, zbog sukoba sa dinastijom Obrenovića, bili udaljeni od zavičaja.

Foto: Sergej Zabijako

Međutim, bračni par Karađorđević nije dugo boravio ovdje i, nakon niza sukoba, Petar je dvorac prodao tastu za 100.000 franaka.

7. Park dvorca je prava mala botanička bašta 

Dvorcu, koji nalikuje onim iz bajke, u potpunosti parira park koji ga okružuje.

Velelepni park krasi mediteransko rastinje, kao što je judino i plutino drvo, divlje mandarine ali i neke egzotične vrste kikirikija. Tu je i poklon italijanskog kralja Emanuela – veliki cvjećarnik, predivne konstrukcije koji je već decenijama pretvoren u restoran “Knjaževa bašta”.

8. U Baru je postojao koncentracioni logor

Mračna prošlost Bara vezuje se za 1942. i konclogor “Campo do concentramento internato, posta millitare 137 – Antivari” kog su osnovali Italijani na području užeg centra grada, na livadi u blizini današnje luke. Kroz njega je prošlo preko 10.000 ljudi, jugoslovenskih rodoljuba.

Stanovnici Pristana i Bara krišom su doturali hranu, odjeću i obuću logorašima, a bili su i prenosioci vijesti i raznih obavještenja. Logor je rasformiran oktobra 1943, dolaskom Njemaca, a nekoliko stotina zarobljenika internirano je u logore u Njemačkoj.

Danas na logor sjeća samo kameno korito u Pionirskom parku, kako je ovo mjesto nazvano nakon pošumljavanja.

9. Jedini je crnogorski grad koji ima dvije obale – morsku i jezersku

Osim sa 46 km morske, Bar se može pohvaliti i sa 65 km jezerske obale. Za plaže poput Sutomorske, Velikog pijeska, Utjehe ili Čanja svi znate, ali Barani vole male, skrivene plaže poput Hladne uvale, Kadica, Crvene ili Kraljičine plaže. A kada im slana voda dosadi, tu je najveće jezero Balkana – Skadarsko.

Plaža Murići, foto: Discover Montenegro

Baru pripada najveća i najljepša pješčana plaža jezerske obale, o kojoj je pisao i Lonely Planet – Murići. Okružena je predivnom prirodom, uz nju se nalazi restoran, nekoliko bungalova od drveta, kao i uređen prostor pogodan za kampovanje. Ukoliko niste, posjetite je već ovog ljeta!

10. Krst Svetog Jovana Vladimira već devet vjekova čuva jedna porodica iz Bara

Ovo je samo jedna od zanimljivih priča iz Bara. Iako zvuči nevjerovatno, priča je potpuno istinita. Relikviju neprocjenjive vrijednosti, krst Svetog Jovana Vladimira, više od devet vjekova čuva porodica Andrović iz barskog sela Mikulići. Najmanje 19 pokoljenja ove porodice čuva krst odkad je došao u njihove ruke, nedugo posle tragične smrti kneza Vladimira.

Mnogi su pokušavali da ga prisvoje, ali im nije uspjelo (čak ni kralju Nikoli). Krst je za Androviće bio i ostao iznad svega, branili su ga i životom.

Jednom godišnje, na Trojičindan, krst ugleda svjetlost dana, kada ga pripadnici sve tri vjere iznose na Rumiju. Postao je simbol vjere, ljubavi i nade, a registrovan je i kao namaterijalno kulturno dobro opštine Bar.

11. Čudotvorna “Trava od Rumije”

Nemoguće je nabrojati samo 10 zanimljivosti kada je riječ o Baru 🙂 Naročito ako se zagledate u vijenac Rumije: Lisinj, Sutorman i Vrsutu. Na samo nekoliko kilometara od morske obale, čeka vas šetnja na planinskom vazduhu koji miriše na ljekovito bilje.

Sutorman, foto: Dinarsko gorje

Tu ćete naći endem Onosma visianii Clem ili, jednostavno Trava sa Rumije čiji je korijen izrazito ljekovit. Ljudi su ga koristili za liječenje i zarašćivanje rana, žutice, ali i liječenje domaćih životinja. U korijenu je nađeno oko 20-ak alkaloida, koji se rastvaraju u maslinovom ulju, bojeći ga u tamno-crvenu boju.

Zanimljiv je i cvijet-feniks koji, uslijed suše, potpuno uvene, da bi već sa prvom kišom oživio i rascvjetao se. Zbog ove rijetke sposobnosti, Ramonda natalija, kako se još zove, je zakonom zaštićena cvjetnica.

Ovdje upadamo u zamku da vam ispričamo i priču o vilama koje su živjele na Sutormanu, planini koju Barani posebno vole. Ali, to ćemo ostaviti za drugi put. Kao i priču o Staroj maslini, najstarijem drvetu Evrope. Nema Bara do cara! 🙂

Naslovna fotografija: Balkan Media tim