Jeste li čuli da u podgoričkom naselju Tološi postoji pećina Magara? Pričom Ivane i Milije Čabarkape, pasioniranih ljubitelja prirode, vodimo vas baš tamo i otkrivamo nevjerovatne detalje o ovom nepoznatom lokalitetu.
Kako doći do pećine?
Pećina Magara nalazi se u podnožju brda Crvena stijena u naselju Tološi u Podgorici. Skretanje je na glavnom putu ka Marezi, preko puta velike trafostanice, prati se glavni dalekovod koji ide put brda. Nakon pedesetak metara preko jedne livade dolazi se do uske staze, jedva primjetne u podnožju brda i ima nekih tridesetak metara blagog uspona do samog ulaza u pećinu.
Kako kažu sagovornici portala Share Montenegro koji dobro poznaju ovaj teren, nekada je ta staza održavana i bila popločana, a prilaz pećini i betoniran kao terasa.
Pećina puna tajni
Sam ulaz u pećinu je pregrađen i ostavljena su bila metalna vrata koja su sada potpuno oštećena, a sama kamena konstrukcija vrata je zanimljiva, sa nekom mističnom kamenom lobanjom na vrhu.
“Za pećinu smo saznali prije par godina, tragajući po internetu o obližnjim pećinama i naišli smo na neki članak o alternativnoj medicini u kom se pominje liječenje u baš ovoj pećini. Lokalci navode da su se ljudi u njoj krili od davnina, ali da nisu išli previse duboko, jer je bila dosta nepristupačna i puna gline. Tek 1965. su započeta ozbiljna speleološka istraživanja i pećina je dosta isčišćena i prohodna kako bi se osposobila za turiste, a i uvrštena je u park prirode”, navode Ivana i Milija.
Kada su ušli u pećini zatekli su jedan neobičan prizor o kojem su takođe čitali.
“Prva dvorana na ulazu je bila vandalski uništena, a zapravo to je prostorija u kojoj je neki Vidak Jukić, još 1989. dobio dozvolu da napravi prirodno liječilište, jer je vlažnost i temperatura u pećini prilicno visoka i spada među najtoplije pećine u regionu. U projektu je takođe osim tog liječilišta planirao da gradi i nekakav duhovni centar, kao malu kapelicu, pregradivši pećinske zidove blokovima. Pod pećine je izbetoniran i lako prohodan u dubini nekih pedesetak metara, a dalje se ide po stijenama ili glini. U drugoj dvorani se nalaze betonske klupe i galerije, a kažu da je nekada bila razvedena i rasvjeta. Projekat nikad nije zavšen jer je navodno neko obio vrata na ulazu u pećinu i sve raznio dinamitom”, navode naši sagovornici.
Nažalost, sadašnji prizor je očajan, pećina je u potpunosti zapuštena, ima smeća, a i pećinski ukrasi su dosta polomljeni.
“Došli smo do zaključka da je najviše pećinskih ukrasa polomljeno u dubini i to najviše u toku gradnje tog unutrašnjeg objekta, jer taj koji je zidao ove blokove počeo ih je oblagati razdrobljenim stalagmitima kako bi zadovoljio neku estetiku. Sada sve to izgleda dosta loše. Dalje u dubini se nalaze uski prolazi i još dvije dvorane, a u ovom dijelu je pećina prelijepa i dosta dobro očuvana sa svim vrstama ukrasa, stalagmita i stalaktita. Na jednom dijelu se nalazi jedno malo jezerce koje se stvara nakon obilnih padavina, jer su stijene krečnjačke pa lako propuštaju vodu. Ukupna dužina pećine je nekih 200 metara i najveća je posljednja prostorija koja je visoka sedam do osam metara, a dužine nekih četrdesetak metara. Prizor je zaista prelijep i očaravajući, a u jednom dijelu čak postoji i jedan prolaz u plafonu gdje se krije još jedan krak pećine do kog nije lako doći bez opreme i kanapa, te se ne zna kolika je tu dubina”, opisuju nam Čabarkape.
Pećinu potrebno valorizovati
Ova pećina je nekolika puta ulazila u projekte valorizovanja kao turistička destinacija, ali nikada nije realizovana.
S obzirom da s radi o zaista maloj pećini, na lako dostupnoj lokaciji u glavnom gradu ona je zaista nešto u šta vrijedi uložiti.
“Najbitniji poslovi su odrađeni prije trideset godina i sada su potrebna vrlo mala ulaganja da se pećina dovede u stanje potpuno dostupno svima. Iskoristiti dan kada je napolju kiša, jak vjetar ili jako sunce i natjerati sebe malo u prirodu gdje je sve potpuno izolovano može pružiti samo speleologija. Podgorica svakako sve više postaje turistička destinacija, a u nedostatku veilikih turističkih atrakcija samog grada, veoma je važno svaki mali lokalitet bude valorizovan, kako bi stranci duže ostali i imali šta da obiđu. Takođe se veoma dobra priča može napraviti i za škole, gdje bi djeci ovo bili prvi dodiri sa speleologijom, odnosno sticanjem sveukupnog povezivanja sa prirodom i shvtanja značenja koliko nam je priroda i njeno očuvanje bitno”, smatraju naši sagovornici.
Upravo su Ivana i Ilija primjer kako se slobodno vrijeme u našoj zemlji punoj nevjerovatnih lokaliteta na kvalitetan način može iskoristi. Kako su nam rekli, do ove pećine, ali i brojnih drugih lokaliteta doveo ih je istraživački duh.
“Koliko god nekome djelovalo da u Podgorici nema šta posebno da se vidi, mi tvrdimo da ako se malo bolje zagledate, Podgorica je u biti izuzetno zanimljiva. Svaki slobodan trenutak planiramo da provedemo na nekoj drugoj lokaciji u prirodi, mada uglavnom vikendom, zbog obaveza radnim danima. Sve zavisno od vremenskih uslova, organizacije i obaveza, avanture uglavnom planiramo van Podgorice jer tu živimo, a ako se one odlože, uvijek u zamjenu je neki drugi lokalitet u blizini, bilo da je neka tvrđava, arheološki lokalitet, obližnji planinski vrh ili jednostavno vožnja biciklom”, kažu ovi ljubitelji prirode.
Avantura u prirodi kao porodični stil života
Milija kaže da se avanturistički sportom, odnosno takvim načinom života, bave posljednjih desetak godina.
“Ivana i ja smo se upoznali prije pet godina, baš u prirodi, vezani ljubavlju prema planini. Prve dvije godine naše veze su protekle u potpunoj avanturi. Svaki mogući slobodni dan smo koristili da budemo negdje napolju, najviše osvajajući prelijepe vrhove crnogorskih planina. Kako na vremenske prilike i godišnja doba ne možemo da utičemo, uvijek smo tragali za nekim vidom sporta ili avanture koji se može sprovesti u djelo. Tako da se tu vremenom skupilo mnogo zanimacija kao planinarenje, biciklizam, kajakaštvo, skijanje, kanjoning, trčanje planinskih maratona, paraglajding, ronjenje, kupanje u zaledjenim jezerima i slično. Danas je situacija malko složenija, imamo kćerku koja će uskoro napuniti tri godine, a kako nismo željeli da se odreknemo prirode i uklopimo u standardizovani stil života današnjeg društva, riješili smo da je vodimo sa nama. Naravno da ne možemo nju voditi na neke ekstremne lokacije, ali uvijek planiramo da više vremena provedemo na aktivnosti u kojima će i ona uživati. Do sada se ona može pohvaliti sa osvojenih šest planinskih vrhova (Rumija, Savin kuk, Mali Žurim, Pestingrad Stirovnik i Garač) i ona zaista uživa”, ponosni su ovi roditelji.
Prijatelji ih često pitaju kako postižu to.
“Organizacija je malo komplikovanija, oprema teža, ali nagrada je veća. Mi smo se skoro potpuno udaljili od standardnih gradskih lokacija gdje se provodi klasično vrijeme i prioritet smo dali prirodi. Trudimo se da predstavimo ljepote naše zemlje i promovišemo zdrave stilove života. Bezmalo puta nas ljudi pitaju da li je moguće da u Crnoj Gori postoji toliko vrhunskih i prelijepih lokacija za sve te avanture. Priroda ima jako puno pozitivnih stvari na fizičko i mentalno zdravlje, a mi smo sebi dovoljni primjer, znajući koliko nam je ojačao imunitet. Svako bi trebalo barem jedom sedmično da isplanira neko druženje u prirodi, da uradi nešto drugačije što nije dosad probao i da osjeti adrenalin. U životu radimo sve ono čemu smo dali prioritet, a mi smo naš posvetili prirodi, sportu i očuvanju naših prelijepih lokacija”, zaključuju Čabarkape.
Slijedite njihov primjer 🙂
Više o avanturama pronađite i na njihovoj Instagram stranici.
Join the discussion