Neko je napisao, a mi se slažemo, da je Most na Đurđevića Tari turistička i arhitektonska atrakcija. Kada je završen, 1940. godine, važio je za najveći drumski most od armiranog betona u Evropi.
I danas se piše i priča o njemu. Britanski “Times” ga je uvrstio u 10 atrakcija koje obavezno treba posjetiti.
Fascinira svojim elegantim lukovima koji se uzdižu nad kanjonom Tare – najdubljim kanjonom Evrope. Sve je ovdje tako impresivno i veličanstveno. Most djeluje kao da je oduvijek bio dio pejzaža – rijeke, kanjona, planine, šume…
Sve je (remek) djelo inženjera Mijata Trojanovića, ali i drugih hrabrih i učenih ljudi tog vremena, od izvođača radova do tesara. Radili su sa ciljem da se premosti duboki kanjon i ovaj dio zemlje učini lakše dostupnim.
Tako je nastao most dugačak 365 metara, na raskrsnici između Mojkovca, Žabljaka i Pljevalja.
Niko nije ni sanjao da će njime među prvima proći okupatorska vojska. Ali, upravo to se desilo.
Most je završen pred sam početak Drugog Svjetskog rata, pa je Vrhovna komanda morala donijeti odluku da minira most, kako bi onemogućila dalje napredovanje neprijateljske vojske. Jedan od inženjera koji je učestvovao u izgradnji mosta – Lazar Jauković, dobija zadatak da ga sruši. On ga je minirao pažljivo, na određenim mjestima, oštetivši ga za upotrebu u tom trenutku, i sačuvavši ga za obnovu. Strijeljan je na mostu. Nevjerovatna sudbina mosta i ljudi koji su radili na njemu.
Most na Đurđevića Tari se zato može smatrati i simbolom borbe protiv fašizma.
U maju 2025. počinje dugo očekivana rekonstrukcija ove impozantne građevine. Uz strpljenje zbog mogućih saobraćajnih zastoja, naša preporuka je da ga posjetite i uvjerite se zašto je most na Đurđevića Tari – vječita inspiracija.
Predah vas čeka u Pljevljima, u hladovini Milet-bašte. 🙂
Vidimo se tamo!
Join the discussion