Njeno ime je Mikki i ima 26 godina.
Živjela je sa porodicom u blizini doline Yarra u blizini Melburna-u jednom od najstarijih australijskih vinogradarskih okruga, gdje postoje brojna prirodna čuda poput vodopada i prašume.
Mikki ima diplomu psiholoških nauka, ali nikada nije bila zainteresovana da karijeru gradi u toj oblasti. Radila je u jednoj bolnici, ali njena interesovanja su ipak bila putovanja, fotografija, pisanje i hrana.
Napustila posao da bi putovala
Za Share Montenegro priča kako je odlučila da ispuni svoje želje.
“Kako sam se osjećala kada sam napustila siguran posao? Euforično. Brinula me je reakcija šefa, ali me je podržao, kao i sve moje kolege. Saradnike sam iznenadila, jer sam im tog dana rekla-“hej, ovo je moj posljednji dan ovdje!”. Većina mojih prijatelja i najuže porodice bila je srećna zbog mene, znali su da jedva čekam opet da otputujem. Jedino je moja mama bila izuzetak, još uvijek me pita skoro svaki dan kada se vraćam”, priča nam Mikki.
Kaže da joj stari posao ne fali, jedino što ponekad nedostaje je izvjesnost koja se podrazumijeva kada imate “normalan posao” odnosno kada znate da ćete biti plaćeni svake druge sedmice.
“Ne fali mi život u Australiji. Mnogo mi nedostaje moja porodica i naši psi. Nedostaje mi luksuz da mogu da jedem zaista dobru egzotičnu hranu (Australija je multikulturalno društvo tako da je kuhinja dostupna iz cijelog svijeta, uključujući i Balkan) i lakoća pronalaženja nekih proizvoda zdrave hrane koji se ne prodaju ovdje. Nekada sam nostalgična za nekim običnim stvarima, ali u Crnoj Gori sam našla mnogo sličnosti i zbog toga se ovdje sve više osjećam kao kod kuće. Na primjer, cvjetovi mimoze potiču iz Australije, tako da me ona i njen miris podsjećaju na kuću. Neke namirnice su slične, kao što je kolač Čupavci-isti je kao australijski Lamington, a Krempita je kao Vanilla Slice. Lijepo me je prihvatila porodica mog dečka Marka, tako da sam zaista zahvalna na tome”, kaže naša zanimljiva sagovornica.
Putovanja vratila vjeru u ljude
Prije nego nam je objasnila otkud ona u Crnoj Gori, Mikki nam je ispričala odakle su krenula njena vrlo korisna i zanimljiva putovanja.
“Na putovanjima sam doživjela razna iskustva, a naveći utisak na mene ostave trenutci kada mi ljudi pomognu jer ipak putujem sama. To je na neki način vratilo moju vjeru u čovječanstvo. Jedna žena u Parizu me je uzela za ruku i odvela na željezničku stanicu kad sam se izgubila, američki iseljenik u Parizu me naučio kako da kupim vozne karte i vozim podzemnom željeznicom, a u Beogradu me totalni stranac odveo u ambulantu kada sam bila bolesna. Shvatila sam da su ljudi dobri. Naučila sam da možeš biti srećan bilo gdje na svijetu. Osjetila sam da se Evropa može istražiti lutanjem. Naišla sam na mnoga iznenađenja. Sada imam toliko uspomena kroz neke jednostavne, obične momente”-priča nam Mikki.
Sa ljudima iz Crne Gore i Srbije osjeća posebnu vezu
“Kada su ljudi opušteni, lako ih je upoznati. Ljudi odavde imaju običaj da sve okrenu na šalu, kao i u Australiji. Nema žurbe. Otvoreni su za nova iskustva, znatiželjni, puni pitanja. Lakše je povezati se sa takvim ljudima. Na nekim mjestima u Evropi, kao na primjer u Njemačkoj, ljudi obično imaju iste prijatelje od vrtića pa sve dok odrastu, nisu zainteresovani za upoznavanje novih prijatelja (osim ljudi koji vole putovanja ili su studirali u drugim krajevima svijeta). Bila je velika promjena za mene doći npr. iz malog sela u Zapadnoj Njemačkoj, gdje su ljudi bili jako hladni (uopšte se ne smiju) u Beograd gdje su svi bili tako živahni, srećni i dobrodošli”- iskrena je naša sagovornica.
Ipak, Crna Gora je najposebnija
Toplina kojom ju je Beograd osvojio navela je da posjeti i Crnu Goru.
“Upoznala sam nekoliko Crnogoraca u Beogradu i oni su bili potpuno drugačiji od svih ljudi koje sam srela ranije. Momci sa kojima sam se sprijateljila su me poštovali i štitili. Prijatelj Predrag, kojeg sam upoznala u jednom noćnom klubu napravio je listu mjesta koje bi trebalo da obiđem u Crnoj Gori i rekao je da moram doći i u njegov rodni Herceg Novi. Iako sam tada bila neraspoložena i umorna, Herceg Novi me oduševio. Tada sam upoznala i momka Marka. Kratko smo bili skupa, ali dovoljno da se zaljubimo. Vratila sam se u Australiju. Tri dana nakon dolaska rezervisala sam let da se vratim u Crnu Goru”, priča naša sagovornica.
I kreće pravo zaljubljivanje u Crnu Goru.
“Bila sam zapanjena predivnim planinskim predjelima, Lovćen je ubrzo postalo moje omiljeno mjesto. Imala sam utisak da su ljudi bili vrlo opušteni, te da im je porodica i prijatelji prioritet, a to me impresioniralo. Svi su bili vrlo srdačni prema meni. I danas, sa ove distance, prvi utisak me nije zavarao. Herceg Novi je prelijep grad”, kaže Mikki.
Fotografiše, snima, piše o ljepotama i specifičnostima Crne Gore
Mikki stalno putuje kroz Crnu Goru, a preko svog bloga upoznaje ljude o ljepotama i karakteristikama naše zemlje.
“Kada nisam talac tehnologije, volim da idem na šetalište i popijem sok ili Do-Do sladoled. Takođe volim da hvatam zalazak sunca. Ljeti volim da plivam. Marko i ja pokušavamo da zajedno obiđemo cijelu Crnu Goru, fotografišemo i snimamo ljepote”, navodi Mikki.
Gdje griješimo?
Ipak, Mikki je uočila i gdje griješimo kada je posrijedi turizam.
“Što više upoznajem turizam ove zemlje, to me više neke stvari frustriraju. Mogla bih vrlo lako napisati esej o tome. Mislim da Crna Gora ima ogroman potencijal da bude jedna od top destinacija u Evropi. Vi imate prirodna čuda (poput Bokokotorskog zaliva i planina) mnogo slikovitih starih gradova i kulturu hrane, događaja i običaja. Na primjer, bila sam razočarana kada sam prošle godine prvi put posjetila Stari grad Kotor. Sve je bilo usmjereno ka turistima, zaradi, skupim restoranima koji prodaju zapadnu hranu. Konobari su pokušavali da me navedu da dođem u restorane (što mrzim – nikada ne bih ušla u neko mjesto ako me tjerate da uđem). Putnici sa kruzera, gužva. Nigdje crnogorske hrane sa razumnim cijenama, nigdje stvarnog Kotora. Ne sviđa mi se kako masovni turizam mijenja ovaj grad”, iskrena je Mikki.
Ona smatra da moramo pružiti ono naše-poput crnogorske hrane, pića jer je čar u autentičnosti.
“U Australiji na primjer promovišu regionalnu hranu, u restoranima i kafićima, na jelovnicima čak označavaju i posebne sastojke iz regiona Viktorije, kao npr ‘Feta iz doline Yarra’. Crnoj Gori je potrebno više suvenira koji nisu magneti za frižidere iz Kine. Nažalost, i u Australiji imamo isti problem”, savjetuje Mikki.
Mikki smatra da Crna Gora nije samo Kotor ili samo Žabljak.
“Nadam se da će se Vlada potruditi da donese odluke koje štite identitet mjesta koja u ovom momentu nisu turistički popularna, ali jesu jedinstvena i vrijedna posjete. Brine me i veliki broj brodova koji prolaze kroz zaliv, ali i traganje za naftom. Sve su to prijetenje turizmu i malo me plaši budućnost zemlje koja je postala moj drugi dom”, priča Mikki.
Mikki i Marko će i dalje nastaviti da kroz blog i zanimljive video sadržaje promovišu Crnu Goru, ali i region.
Planiramo da odemo u Australiju da vidimo moju porodicu, a onda da idemo u Aziju”, zaključuje naša sagovornica.
Mi im želimo srećan put…do neke nove priče 🙂
Join the discussion