U zalivu je sve tiho, osim istorije… ona je uvijek glasna. Pogotovo burna i slavna, kakva je istorija Perasta.
U “gradu zatvorenih škura”, vrijeme kao da je stalo. Zaglavilo se u baroknim palatama, kamenim kućama, u bedemima koji okružuju dvorišta i cvijetnim đardinima ili u starim uskim ulicama.
Foto: Miloš Samardžić
Perast je grad koji se možda posjeti samo jednom u životu, ali zauvijek ostaje urezan u srcu. Neko malo više srećniji se u Perast često i rado vraća i svaki povratak posveti otkrivanju nečeg novog, drugačijeg, što mu je “prošli put” promaklo. A neko najsrećniji u Perastu živi. Zove ovaj grad svojim domom, svojom sigurnom lukom.
Od davnina su slučajni putnici dolazili u ove krajeve, zaljubljivali su se ili u lijepe Bokeljke ili u Boku. I nikada nisu uspjeli objasniti šta ih je to toliko jako vezalo za zaliv.
Možda su to ljudi, možda ljepota koja se teško da opisati, možda istorija, možda pjesma…neki mali, a dovoljno veliki razlog, zbog kojeg se jedan mali grad na obali zavoli kao rodno mjesto.
Stare peraške ulice, u kojima je istorija duboko utisnuta u bijeli kamen, žive i danas kao i prije 300 godina.
Svaka ulica u Perastu ima svoju priču, svaka ulica ima nekog znamenitog Peraštanina koji je tu živio. Ili slikara koji je stvarao sjedeći na kamenim stepenicama ili u dvorištu svoje kuće. Svaka ulica ima nekog zaljubljenog pjesnika, čije stihove danas rado citiramo, uvijek misleći na Perast ili djevojku koja je čekala svog mornara. Pa sa vrha ulice čežnjivo gledala ka moru, ne bi li ugledala brod svog dragog.
Za otkrivanje Perasta je nekada potrebno “baciti” znatiželjni pogled u peraške cvjetne đardine i sakrivena dvorišta, koja nisu na samoj pjeni od mora, koji nisu vidljivi svakome i koja predstavljaju zaista onaj pravi Perast, grad sa dušom.
Foto: Miloš Samardžić
Vrata peraških dvorišta su često zatvorena, kao i škura na starim kućama. Ali to ne znači da se život tu ne odvija, jer su peraške kuće i dvorišta puni bogate istorije i relikvija i priča, koje tu još uvijek žive zajedno sa mještanima, koji slavnu istoriju svog mjesta nekada i škrto čuvaju.
Znameniti kapetani, njihove supruge, slikari, pjesnici… su prije 300 godina prolazili ulicama koje se ništa nisu promijenile do dana današnjeg.
Kao i tada, tako i danas se posteljina suši u dvorištu ili u ulici kroz koju uvijek pirka lagani maestral sa mora. U dvorištima se uzgajaju mandarine i narandže, rastu palme i masline. A niz ulicu se osjeća miris ukusnog bokeškog ručka, tačno u podne. Još uvijek po koja domaćica rado pravi staru perašku tortu i to po istom receptu kao “onda” kada je ovu kraljicu torti slala na brod dragom suprugu ili sinu, kako bi mu vijađ lakše prošao i kako bi mu se rodni grad činio bližim.
Foto: Miloš Samardžić
Djeca na stepeništima igraju briškule, pjevaju, trkaju se, u večernjim satima igraju žmurke starim ulicama, kao što se to radilo nekad.
A komšinice, jutarnju ili popodnevnu kafu piju na pragu od kuće, ili iznesu stari škanj baš na ulicu, i upijaju zrake Sunca i ćakulaju. Šta se dešava dolje pored mora, baš i nije njihova stvar, ali je bitno znati ko kroz njihovu ulicu prođe.
Nekada to bude turista koji vuče preteške kofere do nekog malog apartamana sa lijepim pogledom, a nekada komšija koji je došao iz inostranstva kući, u svoj voljeni Perast.
Zato, treba otići u Perast i posmatrati kako se u gradu sa jedva 200 stanovnika, život odvija laganim primorskim tempom.
O autoru kolumne “Iz ugla jedne Peraštanke”
Marijana Niković je Peraštanka koja radi kao turistički vodič. Njene priče su drugačije, neispričane, pune zanimljivih detalja o čuvenim bokeškim porodicama, pomorcima i mještanima, zato je turisti posebno vole. Na Instagram stranici Visit_Perast možete pratiti fotografije, a na #ShareMontenegro portalu priče o najromantičnijem mjestu Crne Gore.
Naslovna fotografija: Ranko Maraš
Join the discussion