Svaka ljubav je na svoj način posebna i svaka ima svoju štoriju.
Da li znate šta se to tako posebno čuva na ostrvu Gospa od Škrpjela ispred Perasta? Stotine hiljada turista u toku sezone posjeti ostrvo, ostaju očarani bogatom istorijom i ljepotom mjesta, a možda se najviše oduševe jednim starim goblenom i pričom koja je istinita, ali i tužna.
Foto: Visit_Perast
Perast je kroz svoju bogatu istoriju dao veliki broj značajnih ličnosti, među njima puno mornara i kapetana.
Ploveći silnim svjetskim morima, svoj kruh su teško zarađivali, ali ništa od toga im ne bi palo toliko teško jer su znali da ih kod kuće čekaju lijepe i vjerne supruge i djevojke. Svaka od njih je na neki svoj način provodila vrijeme, čekajući dragog da se vrati kući. Neke su odgajale djecu, neke su se molile da se njihovi muževi vrate živi sa vijađa, neke su pravile čuvenu perašku tortu. A neke, kao glavna junakninja ove priče su vezle goblene.
Foto: Visit_Perast
Gobleni u Boki su se nekada jako puno vezli, tkaninama raznih debljina i boja. Unutar starih peraških kuća i palata se i danas na zidovima može vidjeti po koji stari primjerak. Postali su prava rijetkost, jer danas ih više niko ni ne veze.
Tematika goblena je bila razna, najčešće su to bili jedrenjaci, crkve i svetci.
Gospođa Jacinta Kunić iz Perasta je na početku XIX vijeka (1803) uradila jedan od najljepših ručnih radova, vez iglom, na ovim prostorima.
U ovaj rad ona je utkala svoju vjeru, nadu, isčekivanja. Pokazala je veliku strpljivost i sposobnost i ostavila simbol jedne ljubavi.
Kada je 1803, njen muž (mornar) otišao na daleki put, Jacinta je počela da veze ovaj čuveni goblen, ni ne sluteći da će priča o njemu obići cijeli svijet.
Goblen je protkan zlatno srebrnim nitima, sa likom Bogorodice i Isusa Hrista. Za svoje remek djelo, Jacinta je koristila sedam različitih materijala na podlozi od japanske svile. Kao platno, koristila je, tada veoma tražen damast. Na goblenu se, osim Bogorodice i Isusa Hrista, vide sedam malih anđela. Njihovu kosu je Jacinta izvezla od svoje sopstvene kose, kada joj je, pretpostavlja se, ponestalo materijala.
Jacintina kosa je u početku bila smeđe boje, s vremenom koje je prolazilo se boja mijenjala (kafena, žuta, siva), što se i vidi na likovima anđela.
Na 1 cm2 se nalazi čak 650 preciznih uboda iglom, što između ostalog ovaj vez čini pravim remek djelom. Jacinta je vezla goblen punih 25 godina. Vezla i vjerno čekala, a na kraju, kažu, da je i oslijepila.
Daleke 1828. ona odlučuje da svoj rad sa potpisom i godinom završetka, pokloni svetištu Gospa od Škrpjela.
Kažu da se mornar nikada nije vratio kući, mada to nikada nećemo ni saznati. Možda je negdje daleko upoznao novu ljubav i zaboravio Jacintu, a možda je i nastradao u borbama na moru… možemo samo da nagađamo.
S obzirom da je goblen urađen od rijetkih i skupih materijala koje je tada ne samo u Boki, nego u cijeloj Crnoj Gori bilo nemoguće kupiti, pretpostavlja se da ih je Jacinti mornar slao iz bijelog svijeta, bar neko vrijeme.
Po svojoj savršenosti i ljepoti, kao i priči koju nosi sa sobom, ovaj goblen nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U isto vrijeme nam pokazuje koliko su ljubavi u Boki nekada bile iskrene, jake i velike. Ili ipak nisu?
U svakom slučaju, jedan od najljepših ručnih radova u Boki ali i šire, se ponosno čuva na Gospi i zasigurno će zauvijek ostati u srcima svih gostiju koji ovdje dolaze baš iz čitavog svijeta.
Možda nas ova priča malo zamisli i nauči nečemu. Možda iz nje izvučemu neku životnu pouku. Svakako se nakon ove priče zauvijek divimo velikoj odanosti i strpljivosti jedne žene.
„Čekala je jedna žena…“
O autoru kolumne “Iz ugla jedne Peraštanke”
Marijana Niković je Peraštanka koja radi kao turistički vodič. Njene priče su drugačije, neispričane, pune zanimljivih detalja o čuvenim bokeškim porodicama, pomorcima i mještanima, zato je turisti posebno vole. Na Instagram stranici Visit_Perast možete pratiti fotografije, a na #ShareMontenegro portalu priče o najromantičnijem mjestu Crne Gore.
Naslovna fotografija: That one point of you
Join the discussion