Iz ugla jedne Peraštanke: Gospa i ljubav, vjera, nada

Osim što je magično lijepo spolja, svetište Gospa od Škrpjela krasi bogata istorija koja se najbolje doživi baš na ostrvu. Tako malo, a u isto vrijeme tako veliko mjesto.

Mjesto na kojem se mnogi mladenci zavjetuju na vječnu ljubav, mjesto molitve u teškim vremenima, mjesto velike snage za Peraštane, ali i za sve koji to nisu, mjesto nade za bokeške mornare, čuvar tajni bokeskih žena…

„Ah tješi nas, moćna
Gospo od Škrpjela,
Sa hridi što si htjela,
Da sveti hram ti sja
Zdravo Kraljice
Bokeškog mora,
Rujna si zora,
Naše vjere štit.“ (iz himne Gospi od Škrpjela)

Foto: Miloš Ivanović

Unutrašnjost crkve Gospa od Škrpjela priča jednu veliku životnu štoriju, sačinjenu od hiljade malih pričica o sudbinama bokeškog naroda.

Od prastarih vremena, majke su se molile Gospi od Škrpjela da im se sinovi živi i zdravi vrate kući iz rata.

Supruge i djevojke su čekale svoje mornare i svu svoju ljubav slale daleko na svjetska mora, slale vjerom koja je potekla sa ovog malog ostrva.

U znak zahvalnosti poklanjale su Gospi ono što im je pomoglo u teškim trenucima. Ono što je obilježilo njihovu ljubav, njihovu molitvu i čekanje.

Mornari i kapetani koji su zaslužni za sjajnu i burnu perašku prošlost su kao znak velike zahvalnosti za svoj život, poklanjali razna „čuda“ svetištu Gospa od Škrpjela. To ljudi rade i dan danas.

Zavjeti iz raznih razloga iz svih krajeva svijeta

Zato je Gospa bogata poklonima iz svih krajeva svijeta, a svaki od njih priča svoju priču. Svaki poklon je na svoj način poseban i vrijedan.

Na Gospi se nalazi dio aviona aviokompanije „JAT“, kao poklon ostrvu od strane stjuardese Vesne Vulović, a u znak zahvalnosti i vjere, koja je 26. januara 1972. jedina preživjela pad „JAT“-ovog aviona u tadašnjoj Čehoslovačkoj.

Okačeni po zidovima na ostrvu se mogu vidjeti djelovi automobila i motora, razni predmeti koje su donijeli zahvalni ljudi koji su preživjeli neku nesreću, a čuli su za vjeru i čuda sa malog ostrva u Boki Kotorskoj.

Na ostrvu se nalazi jedna kaciga donijeta čak iz Italije. Pretpostavlja se da je neko, nakon što je preživio nesreću vozeći motor, čuo za ostrvo Gospa od Škrpjela, bio veoma zahvalan što je preživio i odlučio da čak iz Italije donese kacigu i ostavi.

Ovdje se nalazi i slika Voja Stanića koja je poklon jedne porodice iz Trsta, nakon velikog čuda kada im je teško bolestan sin ozdravio.

Nadbiskup Andrija Zmajević je svoj nadbiskupski prsten zavjetovao na Gospi. Prsten, jedan od brojnog srebrnog i zlatnog nakita, se čuva na ostrvu.

Jacinta Kunić je svoj zavjet vezla 25 godina, a 1828. poklonila Gospi, kao simbol jedne neprolazne ljubavi.

Godine 1918. Austrija je, gubitkom u Prvom svjetskom ratu, ponijela iz Perasta čak 28 crkvenih zvona, koji su skoro svi pretopljeni u đulad.

Jedan oficir je uzeo zvono sa ostrva Gospa od Škrpjela i ponio sa sobom u Grac. Međutim, on odlučuje da ga zadrži kao uspomenu na rat, a ne da ga uništi, kakav je bio slučaj sa ostalih 27 zvona.  Godine 2009. unuk tog oficira je isto to zvono, vratio u Perast, gdje i pripada, nakon više od 100 godina.

Lijep gest koji će Perast pamtiti zauvijek.

Mornani posebno vezani za Gospu

Mornari su svoje zavjete predstavili na srebrnim zavjetnim pločicama, kojih u crkvi ima preko 2000.

Svaka zavjetna pločica priča svoju sudbinu, hiljade zavjeta vjekovima „žive“ na ostrvu.

U ono vrijeme, odlazeći na dugačke vijađe, koji su uglavnom bili i opasni, mornari su se zavjetovali Gospi od Škrpjela, da će joj se na neki način zahvaliti, ukoliko se živi vrate u domovinu.

Zavjet je u početku bio takav, da su pomorci davali novac, kako bi se ostrvo izgradilo. A tako je i bilo, jer je zavjetna crkva i sagrađena na ostrvu, zahvaljujući doprinosima pomoraca ne samo iz Perasta nego iz cijele Boke.

Nakon što je crkva izgrađena, istim tim zavjetima, isti ti mornari su i značajno obogatili crkvu. Kao znak zahvalnosti, kada bi došli kući živi sa dalekih pustolovina, crkvi Gospa od Škrpjela su donosili veoma skupe poklone, iz cijelog svijeta, kineske vaze, zlato, srebro i porcelan, kao zavjet.

Zavjetne pločice, su sve rađene u srebru, jer je tada, srebro bilo veoma dragocjeno, čak dragocjenije od zlata. Na ovim pločicama, najčešći motivi su brodovi. Brodovi u borbama, u nevremenu, razne nezgode na moru…

U tim teškim trenucima oni su se molili i zavjetovali Gospi od Škrpjela, da će pokloniti nešto vrijedno, samo da prežive. Tako se na zidu u crkvi nalazi hiljade malih srebrnih zavjetnih pločica, među njima 95 pločica sa urezanim natpisom, kao što je, ime broda, ime i prezime kapetana, i godina i mjesto gdje se dogodila nesreća, brodolom ili borba. Na pozadini skoro svake zavjetne pločice je urezan skraćeni natpis na latinskom jeziku- VFGA, koji znači: „Zavjet sam učinio, milost sam dobio.“

Najveća i najstarija zavjetna srebrna ploča je poklon Peraštana ostrvu Gospa od Škrpjela, urađena u znak na sjećanje na 15.maj 1654. kada je samo 80 Peraštana pobijedilo veliku Osmansku vojsku, od oko 5000 vojnika, kada su odbranili svoj grad.

Svoju pobjedu su zahvalili Gospi od Škrpjela. Od tog dana i od te godine, zavjetne pločice nisu prestajale da se donose na ostrvo.

Osim zavjetnih pločica, ovdje se nalaze i zavjetni predmeti, kao što su umjetničke slike, krstovi, njih 220, zlatne i srebrne krune, kao i slike brodova (65 slika) radjene na drvetu, tehnika akvarel na papiru, ulje na platnu… Umjesto zlata, srebra i novca, ljudi su donosili prava umjetnička djela, kako domaćih, tako i stranih slikara umjetnika.

Ovdje se nalaze razni upotrebni predmeti, kao što su stare pegle, kišobani, ključevi, satovi, gramofoni…

Škrinja želja stara 550 godina

Danas, u škrinji staroj 550 godina, koja je i najstariji komad namještaja u Boki, posjetioci ostavljaju novac, svih mogućih valuta.
Osim što je najstariji komad namještaja, ova škrinja je i škrinja želja, pa ubacujući novčiće u nju, posjetioci daju svoj mali zavjet ovom mjestu, sa vjerom i nadom u ostvarenje njihove želje.

Čak su i orgulje na ostrvu, koje su stare 325 godina, i koje su još uvijek u upotrebi u specijalnim prilikama – zavjet.

Vjenčanja i bidermajeri

Na ostrvu se održavaju i vjenčanja, a stari običaj je da mlada na oltaru ostavi svoj bidermajer, vjerujući da će imati srećan i berićetan brak.

Na desetine bidermajera visi na zidu pored oltara. Neki buketi su tu od skoro, a neki godinama unazad, jednako lijepi kao i prvog dana.

„Lutah usamljen sve do juče.
Željan da poletim, ustrašen od leta.
A onda, neko kao što si ti, sretne nekoga kao što sam ja,
I ništa više ne bi isto.“ – Leslie Bricusse

O autoru kolumne “Iz ugla jedne Peraštanke”

Marijana Niković je Peraštanka koja radi kao turistički vodič. Njene priče su drugačije, neispričane, pune zanimljivih detalja o čuvenim bokeškim porodicama, pomorcima i mještanima, zato je turisti posebno vole. Na Instagram stranici Visit_Perast možete pratiti fotografije, a na #ShareMontenegro portalu priče o najromantičnijem mjestu Crne Gore. 

Naslovna fotografija: Miloš Ivanović – My_art_corner