Planinarenje je uvijek izazov, a posebno kad se odlučite na osvajanje visina sa klincima.
Ali, sve je više primjera da to i ne mora da bude baš tako komplikovano i zahtjevno. Naravno, ovi mali porodični podvizi uvijek stignu i do portala Share Montenegro.
Vladimir i Valentina Komnenić sve svoje slobodno vrijeme provode na otvorenom i, kad god je to moguće, odlaze u prirodu.
Sa sobom vode i svoju djecu – Đorđa i Vuka koji, iako mali, već polako grade odnos sa prirodom i uživaju u svakom pikniku, odlasku u planinu ili do mora.
Posljednji mali, ali veliki podvig napravili su protekle sedmice odlaskom do Kotora.
Očarani ljepotom ovog grada sa obale, odlučili su da se ispenju i malo više. Da prošire vidike i uživaju u, mnogi kažu, najljepšem pogledu na Boku Kotorsku sa kotorskih bedema, odnosno tvrđave San Giovanni.
Najbolje od svega je što su ih u svemu pratili i klinci – Đorđe gotovo sam, a Vuk uz malu pomoć tatinih ramena 🙂
Pitali smo ih kako su se odlučili da krenu kotorskim bedemima, koji su izazov i za starije, a kamoli za djecu.
“Djeca su neodvojivi dio naših dana, smatramo da ih treba uključiti u stil života koji inače praktikujemo. Tako se trudimo da im prenesemo zdrave navike, ali i izgradimo radoznali duh, postavimo izazove pred njima. Oni, srećom, to veoma dobro prihvataju, imamo sreću da su energični i živahni, tako da nismo pretjerano dugo razmišljali da li da ih povedemo ili ne. A, da budemo iskreni, prihvatili smo i da ćemo ponegdje morati da ih ponesemo”, kažu nam ovi avanturisti.
Kako navode, i sami su bili prijatno iznenađeni kako su sve sa lakoćom prihvatili i uživali.
“Stariji sin (4 godine) potpuno se samostalno ispeo i spustio, dok je mlađi (2 godine) prešao dobar dio uspona sam, ili ponegdje držeći nas za ruku, a jedan dio i na tatinim ramenima. Usput smo razgovarali o tome šta je to tvrđava i ko je boravio u njoj nekada davno, brali smo visibabe, a mačke su nezaobilazna atrakcija kad god smo u Kotoru. Čak mislimo da su nam malo i pomogle, jer su često htjeli da jure za njima 🙂 U svakom slučaju, ohrabrujemo roditelje od akcije da ne odustanu od ovog mini – planinarenja”, poručuju oni.
Oni vode djecu gdje god mogu, pa su išli i na male, ali za njih velike planinarske pohode i na Durmitoru.
“Nadamo se da im tako dajemo najbolje od nas samih. Boravak u prirodi blagotvoran je za sve članove porodice. Mi veliki nađemo neki mir, a oni manji tako upoznaju onaj bolji dio svijeta i razvijaju čula. A, i bolje spavaju poslije toga”, iskreno pričaju Valentina i Vladimir.
Pored odlaska u prirodu, ova porodica gdje god može odlazi biciklom.
“Na biciklu je sve brže, zdravije i jednostavnije. Po gradu svuda stižete za čas posla, ne nervirate se oko parkinga, a kad smo van grada, bicikla su na krovu od automobila, stalno sa nama, mogu nam zatrebati 🙂 Stariji sin je sad već potpuno samostalan u vožnji, dok mlađi još uvijek uživa u sjedištu na tatinom ili maminom biciklu”, navode oni.
Pitali smo ih gdje vode djecu naredni put.
“Sad su aktuelni zimski sportovi, pa ako dozvoli vrijeme i epidemiološka situacija, nadamo se nekom provodu na snijegu. Sigurno će i Share Montenegro imati dobrih predloga za nas. Javićemo vam 🙂 “.
Join the discussion