Ono “nešto” u toj jeseni na Komovima…

Žuto – crvena – zlatno – zelena. Magija Komova u ranu jesen.

Kao dokaz da se na ovoj planini “svakoga dana vidi i doživi nešto novo, ljepše, nemoguće, čudno i čudnije”.

Kao dokaz da za savršen dan u prirodi nije uvijek potrebno plavo nebo i Sunce koje grije. Ima nešto i u toj kiši i sivim oblacima.

Mi ćemo vas u narednim redovima ubijediti da je zaista tako.

Ovog vikenda krenuli smo po još jednu priču sa Komova. Jer znamo da ovu čarobnu planinu čitaoci portala #ShareMontenegro posebno vole. A i uvijek ima ponešto što je ostalo neispričano…

Prošli smo zaboravljenim katunima, u kojima, u ovo doba, nema nikoga. A opet nas je dočekao neki poseban spokoj.

Krenuvši iz sela Opasanica cilj nam je bio da prođemo kroz nekoliko katuna – Preslo, Katunište, Velja i Slana rupa, čuvena Margarita.

Jedan za drugim nižu se i čuvaju od zaborava onu autentičnu, skromnu dušu Crne Gore.

Katun Preslo (64)

Uskim šumskim putem, za koji vam je potrebno dobro terensko vozilo, do našeg prvog odredišta – katuna Preslo stigli smo za nešto manje od 45 minuta vožnje.

I već smo tu vidjeli da ova avantura, i kad vrijeme ne ide na ruku, ima smisla.

Jednostavno, sve ima više smisla kad na nešto više od 1700mnv shvatite da iskonsko, nenametljivo crnogorsko gostoprimstvo baš ovdje stanuje.

Na adresi Preslo 64 sačekaće vas ušuškana drvena kućica i ključ za sve dobronamjernike.

Unutra su domaćini Vešovići spremili sve za kratki počinak – ogrijev, sto i stolice i, naravno, crnogorsku rakiju.

Nismo ih sreli, ali im veliko hvala. Hvala im i što kroz detalje poput goblena, sedla i trošne karte Crne Gore iz davne 1969. čuvaju vrijednosti koje zaista moramo više da cijenimo.

I, iako se kućica za čas ugrijala, a u njoj potegle sjajne priče, vrijeme je bilo da se krene dalje i za kratko vrijeme vidi što više.

Katunište

Šumskim putem dalje stigli smo do Katuništa. Baš kako mu i ime sugeriše – manji katun, ali posebnog pejzaža. Ona žuto – crvena – zlatno- zelena kombinacija ovdje se savršeno uklopila.

U daljini vide se katuni Margarita i Turjak i sveukupni utisak bio je kao da je sve neko temperom naslikao.

Svatovsko groblje

Put dalje poveo nas je do vrha Strmenica i priče o “svatovskom groblju”. Pisali smo o ovoj legendi, ali kad dođete baš ovdje, shvatite zašto se generacijama prepričava i odolijeva vremenu.

A legenda kaže da su se, nekada davno, na izvoru rijeke Margarite srele dvije grupe svatova koje, iz njima znanog inata, nisu htjele jedni drugima da propuste put. Tu je došlo do obračuna i svi su svatovi izginuli, a dvije mlade – Mara i Todorica bacile su se niz vrleti. Danas tu postoje Marina i Todorina stijena, kao podsjećanje da je inat uvijek loša rabota.

Velja rupa

I dok smo mislima bili u priči o nesrećnoj sudbini Mare i Todorice, stigli smo do katuna Velja rupa.

Nažalost, i ovo mjesto dijeli sudbinu svih crnogorskih katuna, pa se sve manje dolazi do njega radi izdizanje stoke. Ipak, mnogi su obnovili kolibe kako bi boravili ovdje ljeti i sačuvali sjećanja na djetinjstvo.

Očekivano, u ranu jesen kada sve počinje da miriše na snijeg i zimu ovdje se može sresti tek poneki stanovnik.

Kiša je pojačala, pa se nismo spuštali u podnožje. A slika neka bolje od riječi opiše koliko je katun lijep slikan odozgo.

Slana rupa

Put dalje vodi do Slane rupe. Ušuškani katun koji je posebno pogodan za stoku i ispašu, smjestio se uz bogatu šumu i savršeno uklopio u jesenje boje i sive oblake.

Pred ovakvom ljepotom nemate izbora nego da zavolite kišu.

Margarita

A za kraj našeg puta – bogati katun Margarita odakle izvire Margaritska rijeka, a dalje se uliva u Opasanicu i svojim bogatim vodama stiže do “suze Evrope” – Tare.

Obožavamo legende i zato smo se baš ovdje podsjetili na onu, možda i najupečatljiviju sa Komova.

Naime, postoji vjerovanje da u ovim šumama žive vile. I to ne bilo kakve, već vile sa posebnim “ljudskim” moćima.

Vjeruje se da su baš margaritske vode poznate po vilama, a omiljeno mjesto okupljanja im je na Ljubanu.

A one su, zapravo, svuda. U zemlji, u vodi, u vazduhu, u vrhovima i u oblacima…

I kad god se rastajemo sa Komovima, koje izgleda baš kao da su ga vile stvarale u svojoj beskrajnoj igri, neki dio nas pomalo i povjeruje u sve te legende s ove planine.

Zato, neka vas njihova energija pokrene, okupite ekipu, spremite sva čula i upijte sva čudesa nestvarnih Komova.