Kolašin je na jugu. Vrlo je neobično kada stavite skije na automobil i krenete autoputom put juga, dođete do kraja i nastavljate južnije, Dubrovnik i još južnije. Zapravo za ulazak u mitsku državu Crnu Goru biram put preko Bosne i Bileće na Nikšić, dok se u povratku spuštam preko Podgorice i Skadarskog jezera na more, pa preko Sv. Stefana, Budve, Kotora i Boke, nazad put Dalmacije.
Tu se ima štošta za vidjeti, stvarno panoramska cesta, teško usporediva. Ulazak preko Drine na Ščepan polje, te kasnije uz Pivsko jezero preko Plužina. Nije za svakoga. Jedna je od najljepših i najopasnijih cesta koje sam vidio. Obavezno je prođem jednom godišnje. Još kada se ljeti s Pivskog jezera može preko Prijevoja od 1.900 m/nm na Durmitoru doći na Žabljak, što je neizrecivo lijepo.
Kada nekom kažete da ste skijali u Crnoj Gori, obično to kod slušaoca izazove samo zbrku, a kada još dodate da ste bili u Kolašinu, to mu tek ništa ne znači.
Potpuno je pogrešna percepcija jer Kolašin i Crna Gora te skijanje su ozbiljne stvari, s tendencijom da u bliskoj budućnosti postanu još i ozbiljnije.
Moje zanimanje za Crnu Goru datira odavno, još iz davne mladosti, no prvi put sam skijao na Kolašinu 2014. godine, te sam od tada bio više puta. Bez obzira na odlaske u Alpe, rado mu se vračam.
Volim Kolašin, kako zimi tako i ljeti, ili kako kaže Vjeverica, Crna Gora je za nju mala Švicarska. Kolašin i planinski centar, kao Andermatt u nekom prenesenom smislu. Naravno, uz prekrasan Žabljak i Durmitor na zapadu koji treba ulaganja.
Put do Kolašina jest avantura, ima tu svega, planina, vidikovaca i provalija, dubokih kanjona i serpentina te nije za svakoga. Pogled je uvijek impresivan, uvijek put nagradi putnika. Osim kada se sleti u kanjone Morače ili Tare, što se ponekad dogodi. Kanjoni Crne Gore su posebna priča, to je svjetska priča koja ovdje ne stane, te je neću započinjati.
Gdje je Kolašin?
Smještaj Kolašina je na samoj rijeci Tari, na cca 1.000 m/nm, kao stjecište puteva i pruga, centralan položaj između planina Bjelasice, Kape Moračke, Sinjajevine i Komova na jugu. Lokacija je savršena, sve je tako blizu na dohvat ruke, a svaka planina je svoja priča i ne znaš koja je ljepša. Tu su odmah i Prokletije.
Pored lokacije, Kolašinu su me privukli i njegovi stanovnici. To su čestiti i jako ponosni ljudi na svoj Kolašin. Uvijek sam dočekan izrazito srdačno, gostoljubivo i iskreno, te se rado vračam. Ove zime sam bio dva puta.
Volim Hotel Biancu u Kolašinu, njezinu arhitekturu, unutarnji volumen, galeriju i uređenje. Meni je jedan od dražih hotela, kao velika šiška. Zaposlenici hotela su profesionalni, imaju najveći unutarnji bazen koji sam vidio, dobru masažu, šankove i kuhinju, te naravno ljude. Postoji odlična trgovina sa skijaškom, sportskom i planinarskom opremom u Hotelu. Žena koja je vlasnica izvrsno je upućena u sve aktivnosti za koje prodaje artikle.
Ugodan i upućen sugovornik. Arhitektura zgrade Općine, urbanističko rješenje glavnog trga i glavne gradske šetnice, njegova simetrija i ljepota, za ono i ovo vrijeme ostaje avangarda, težnja. Rado bih imao nekretninu u Kolašinu. Mogu se zamisliti u centru gradića, kao i na rubovima u planini, to je super baza i centralno mjesto za skijanje, hiking, planinarenje i biciklizam, cijele godine se ima u čemu uživati. Sada je za to vrijeme.
Blizu i daleko
Za sada bez obzira na njegovu relativnu blizinu, ne vjerujem u masovnije otkrivanje Crne Gore i Kolašina od strane Dalmatinaca, pogotovo iz Splita kao najvećeg bazena. Posebni mentaliteti su u Dalmaciji. S njima treba raditi na dulje staze, vučem analogiju s otkrivanjem Bosne od strane Dalmatinaca. To je za njih, nas, sve egzotično, teška ekspedicija i putešestvija, put u nepoznato. U nekom smislu to i jest avantura ali sve je tu, samo treba voljeti i željeti. Dobro i ovako. Iako su meni osobno Crnogorci najbliže nekim našim postavkama, te u šali uvijek kažem da su oni sve ono što bi mi dalmatinci htjeli biti. Neka “raw” izvorna inačica. Toliko i Kolašinu i ljudima, idemo malo o skijanju.
Zadržat ćemo se na Bjelasici jer je ona danas centar zimskog turizma Crne Gore, za sada kilometrima ispred Žabljaka. Dakle, Vlada CG je odlučila formirati JP i uložiti kapital u razvoj zimskih sportova, prvenstveno skijanja, a time uložiti i u razvoj sjevera CG, što je odlična odluka. To je svakako doprinijelo i privatnim investicijama koje takve infrastrukturne projekte prate.
U Kolašinu se grade četiri, pet hotelskih objekata najviše kategorizacije. Govorimo o pet zvjezdica hotelima tipa Westina ili Mariotta.
Planina Bjelasica je dio Nacionalnog parka Biogradsko jezero, te se veći dio skijališta nalazi unutar NP.
Sama planina je prekrasna, vulkanskog porijekla što znači zelena, pitoma, puna vode, relativno blaga, travnata i bez izrazitog krškog reljefa. Proteže su na tri planinska grebena, svaki s vrhovima na nadmorskoj visini od cca 2.100 m/nm. Sve je premreženo putevima, katunskim naseljima, te je predivno istu obići ljeti i zimi. Kada pogledate s vršnog grebena, koji je ujedno i izlaz žičare na cca. 2.050 m/nm, vidite cijeli svijet. Predivna perspektiva, pogled od milijun dolara. Vidite Žabljak na zapadu, Moračke planine i Sinjajevinu, a istok s Komovima, Prokletijama, Visitorom, te planinama i vrhovima preko 2.500 m/nm prema Albaniji, vjerujem sve do Makedonije i Srbije u nekom segmentu.
Obilne oborine zimi
Ujedno se to sjecište klima, toplog i vlažnog zraka sa Sredozemlja i hladnog s istoka, što uz povoljan položaj ciklona, donese vrlo obilne snježne oborine zimi. Nekada po samome jugu jer je velika nadmorska visina, nekada po jakoj buri kada se centrom smjesti u Tirensko
more, kada oborine preskoče Hrvatsku i dio Bosne, a zahvate istočni dio Bosne, posebno Crnu Goru i Albaniju, koja je blizu niti 30 km zračne linije.
Prvo je postojalo skijalište Kolašin 1.450, privatno skijalište, s dva glavna lifta, dobrim šesterosjedom koji ide na vrh Viline Vode na 1840 m/nm, te dvosjedom koji vodi na Ćupove na 1.880 m/nm. Dalje ide vučnica podiže na Ključ, visok cca 1.900 m/nm, gdje je raj za freeride. Taj dvosjed vrlo rijetko radi, a kada vozi do vrha mu treba 20 min, tako da je de facto pola skijališta zadnje godine nedostupno. Zamjena lifta je nužna odmah. Skijalište je sjeverne orijentacije, te je povoljnije za jakih bura i snjegova nego gornje skijalište. Nisam nikada bio kada je radio Ključ, samo jednom i dvosjed Ćupovi, ali je pogled s vrha i staza odličan i jako zanimljiv.
Vjerujem i to je nužno, promjena dvosjeda za brzi četvero ili šesterosjed treba uslijediti već u 2021. godini. Do iduće zime se mora taj dio planine otvoriti iz više razloga. Dio razloga otpada na to da se radi o ekstra dobrim stazama i vidikovcima, a novi i povećani hotelski smještaj visoke kategorije to zahtjeva.
Sve ovo pogotovo zato što je do iduće sezone predviđena gradnja K-7 novog četverosjeda, koji će spajati Kolašin 1.450 i Kolašin 1.600, oboje nazvani prema visini njihovih baznih stanica. Sada prema mojoj procjeni, kada bi sve staze bile u funkciji, radilo bi se o 20-25 km staza. Povezanost je nužna i dobrodošla za oba skijališta, karta mora biti jedna, skuplja nego danas, a iskustva drugih zajedničkih skijališta lako odrede ključ raspodjele novca prema prometu. Postoji još nekoliko vučnica i široka zajednička staza. Staze su uglavnom crvene markacije i težine, pogotovo sa Vilinih voda, sa širokom plavom stazom idealnom za prve korake. Kada se gleda s gornjeg skijališta, prosječena šuma me podsjeća na američka skijališta, svaka perspektiva i pogled su impresivni.
Kolašin 1.600
A sada o Kolašinu 1.600, cestom 2-3 km udaljenom od 1.450, novom skijalištu u vlasništvu Skijališta CG. Pratio sam najave izgradnje tog skijališta, gledao sam master planove istoga i prvi put lani skijao na njemu. Mislim da je tada i otvoreno, no prošla sezona je bila s malo snijega, sušta suprotnost ove sezone. Od 25-28. ožujka, u Kolašinu je bilo možda i najviše snijega od svih skijališta u Europi, nekih 220 cm, a powdera je novoga bilo preko 120 cm, rajski. Vrh, ne može bolje.
Za sada je skijalište deklarirano na 11 km, što je vrlo realno Opslužuje ga samo jedan lift, novi K-8 šesterosjed.
Brz je i dovoljan za sadašnje potrebe da opsluži sve staze. Južne je orijentacije što može biti problem radi sunca ili radi bure da nosi snijeg, ali je i divota skijati na suncu.
Vrlo je raznolika klasifikacija staza, tako da od vrha Troglave na 2.050 n/nm, vode u biti 4 glavna pravca i staze. Ima nešto alpski u njegovom izgledu, gornji dio je iznad razine drveća. Staze su široke.
Staza br. 1. koja je plave oznake, duljine preko 3 km, te ide samim grebenom planine, a zatim se zapadnom stranom spušta do dna na 1.550 m/nm. Plava staza je jako zanimljiva i dobre konfiguracije, kako za početnike, tako i za naprednije skijaše jer je izazovna i raznolika. Ima i potrebne širine, ima i pada, nešto ravnijeg dijela, te opet vrlo zanimljiv drugi dio staze, odlična staza. Kada se prolazi pored Katuna koji je ovoga puta zatrpan da se niti krovovi kuća ne vide iz snijega, bajkovito.
Druga bi bila Staza br. 2, prava crvena staza koja ide prvo ravno i široko glavnom padinom planine, stalno ubrzava, vrlo široka, sužena tek u strmijem dijelu iza glavne padine, tzv. lijevku, kasnije opet raznolika. Odlična staza, može je se ponoviti 10 tak puta bez da dosadi, duljine 2.3-km.
Između njih se nalazi kombinacija koja kreće preko crne Staze br. 4, koja ima jedan ozbiljan balkon – strminu, nakon čega se s 80-90 km ulazi u jedan ravni i jako široki dio prema dnu. Nastavlja kao Staza br. 5, crvene oznake. Predivna staza s par malih prelomnica, široka, ispeglana, stvorena za carving i uživanje.
Staza br. 7 koja je označena kao crna staza, što i jest u prvoj polovici staze, kasnije postaje jako ravna, čak i previše da je potrebno guranje. Njezina će uloga biti vidljiva tek dogodine kada će preko nje biti priključak s već novo probijenim stazama. Od Kolašina 1.600 će voditi prema spojnici sa Kolašinom 1.450 i Liftom K-7.
Ostaju još Staza br. 3 koja je samo kratica staze br. 1 s jednom ozbiljnijom nizbrdicom, te Staza br. 6 koja predstavlja zanimljivu kraću plavu stazu koje spaja Staze 5 i 2.
U podnožju je i dječja mala vučnica za početnike. Cijena dnevne karte iznosi 15 eura, malo.
Skijalište ima za sada dva potpuno nova ratraka Pisten Bully 400 i 450, sa sajlama i vinčevima. Za sada su dostatni za uređenju staza i svakako je za pohvaliti rad radnika ratraka jer ujutro staze budu tako dobro ispeglane, da se jasno vidi rukopis i trud onih koji to rade. Staze budu savršene. Ne zaboravimo da se radi samo o prirodnom snijegu.
Odličan je restoran Troglava, vrlo dragi i uslužni ljudi na parkingu, skijašnici i restoranu, vrhunski.
Da sumiram, Kolašin 1.600 ima sada spremnih 11 km staza, te prokrčenih i gotovo spremnih još barem toliko, nekih 12-15 km staza, dogodine ukupno 24. S izgradnjom K-7 lifta, koji je kupljen i koji bi bio postavljen da nije Covid situacije već ove godine, biti spojeno s donjim skijalištem i njegovih 25 km staza. Od iduće sezone, objedinjeno skijalište će imati cca 50 km staza, što je respektabilno, s tendencijom širenja i sa Moljkovačke strane i sa strane istoka, Andrijevice.
Sve je relativno i podložno ukusima, no već danas, u izboru dana skijanja na Jahorini, s deklariranih 45 km i ogromnim pomakom nabolje, u svakom pogledu, te dana skijanja na Kolašinu 1.600, ja bih izabrao ovo drugo jer jednostavno ima onaj wow efekt te raznolikiju konfiguraciju. Ima izgled prave planine okružene još većim planinama, veću nadmorsku visinu i visinsku razliku, te impresivan pogled sa vrha, kao u Alpama.
Kada sam pred par godina čitao o 100 ili više kilometara staza, na Bjelasici, to mi je izgledalo kao neka znanstvena fantastika, kao neki politički spin, no to je sve vrlo izvjesno i realno, što više očekivano.
Još sam pod dojmom brda powdera, prvo vjetra i snijega, a zatim plavog neba i rajskog doživljaja skijanja po savršeno odrađenom powderu. Bilo je za 10. Prije puta je bila dilema Švicarska ili Crna Gora. Izabrali smo pravu opciju. Pozdrav Kolašinu i Kolašincima.
Autor teksta: Zoran Vuletin – Travel Advisor
Join the discussion