Malo ko zna da na rubu Orjena, kraj sela Kruševica, postoje sačuvani ostaci objekta koji predstavlja egzotični primjer drevne indrustrijske špijunaže i (neuspjele) krađe tehnologije.
Neupućenom posjetiocu ruševina valjkastog oblika, zidana u kamenu i smještena na prevoju brda, vjerovatno izgleda kao ostatak kakve fortifikacije, kule ili čak običnog bunkera. Ali, uopšte nije tako. Kruševičani se mogu pohvaliti da imaju, za ove krajeve izuzetno rijetke ostatke vjetrenjače, odnosno, vjetrenog mlina, kako ga i dan danas nazivaju.
Do Vjetrena mlina može se doći relativno lako, udaljen je nepunih 10 minuta od puta za Kruševice. Ipak, pošto lako najčešće ne znači i zanimljivo, uvijek preporučujem dolazak mountainbike-om. Od Herceg Novog do podnožja Dobrogleda, brda na kojemu se Vjetreni mlin nalazi, treba nešto manje od sat vremena vožnje asfaltom.
A otkud vjetrenjača na Orjenu?
Iz Rumunije nam nije došla samo priča o grofu Drakuli, iz ovih udaljenih krajeva na rub Boke Kotorske je negdje u 19-om vijeku stigla ni manje ni više nego vjetrenjača! Priča započinje u tada gusto naseljenom podorjenskom selu Kruševice.
Pravo dinarsko selo, kamene kuće, kameni krovovi, kameni putevi i kamena gumna. Jesu gumna odlična i za okupiti se za posjedati, ali nisu ona za to pravljena. Na njima je valjalo ozbiljniju rabotu činiti – žito sabrano iz plodnog kraškog polja vršiti. Do tog trenuka seljani su uvijek uspijevali sve sami da urade, ali nakon vršidbe nastajali su njihovi problemi. Sad, kada imaju žito, treba ga samljeti, a u ovom kršu vode ni za lijek, kamo li za vodenicu.
Dok je Herceg Novi bio pod Turcima, ni po jada, žito bi se nosilo u poznate mojdeške mlinove. Ali, kad su Mleci oslobodili Herceg Novi stvar se zakomplikovala jer su Kruševice i Sutorina ostale pod turskom upravom (kako bi ova tampon zona razdvojila Ljute trgovačke konkurente: Dubrovnik i Veneciju). Ni to još nije bilo tako loše dok Veneciju ne zamijeni Austrija! Švaba kao Švaba, poštuje zakone, žito ne može tek tako ući u Monarhiju, još manje brašno je napustiti.
Ljuta nevolja mnoge Kruševičane nagnala je da odu u svijet trbuhom za kruhom. Uvijek je bilo lakše otići unutar iste države, pa je tako mještanin, Jefto Radović, otišao u Rumuniju, gdje je radio na imanju nekog grofa (nije Drakula). Tamo je Jefto mao prilike vidjeti kako su Rumuni riješili sličan problem gradnjom vjetrenjača. I tako, vrativši se u rodno selo, nije mu trebalo puno da pronađe mjesto idealno za podići vjetrenjaču po ugledu na one rumunske.
Izgradio ju je na vrhu brda Dobrogled, južno od sela. Mjesto zaista bi odlično. Nema dana da tu, zahvaljujući sudaru primorskog i planinskog zraka, ne puše popriličan vjetar. Vjetrenjača je imala oblik valjka, čvrsto zidana u lokalnom krečnjaku. Krstovi zidovi, koji stoje i dan-danas, očito su bili dorasli zadatku, znaju mještani zidati u kamenu na kome su i ponikli.
Nažalost, rumunsku tehnologiju vjetrenjače bilo je teže primijeniti ovdje, na suprotnom kraju Balkana. Kažu, stvar je funkcionisala samo jedno ljeto, a onda je oluja nepovratno slomila krila nesuđenome vjetrenome mlinu.
Željko Starčević za Bokanews
Za kraj, pročitajte našu preporuku – Četiri sjajne ture na Orjenu koje morate probati ovog ljeta, spakujte ranac i otkrijte neobični planinski masif nadomak Herceg Novog!
Join the discussion