Svaki kraj Crne Gore čuva neku ljubavnu priču čiju vjerodostojnost rijetko ko može sa sigurnošću da potvrdi, ali nam je svima nekako bliže da u njih jednostavno vjerujemo.
Ispričali smo vam brojne priče o vrhovima planina koje čuvaju tragične ljubavne storije…
Ova nosi naziv Skočiđevojka. Baš kao i malo mjesto u Reževićima, nadomak Budve. Upravo je Skočiđevojka glavna junakinja ove ljubavi.
Predanje kaže da je jedna Ruža, odnosno Skočiđevojka, od otmičara pobjegla pravo u smrt.
Foto: Nekretnine.me
I naravno, postoji više verzija priče o ovoj ljubavi.
Jedna kaže da je junakinja Ruža čekala svog dragog koji je bio daleko od nje prvo u ratu, potom na galiji kod Mletaka. Njena maćeha je obećala drugome ali ona je htjela da ostane vjerna svojoj ljubavi. Zbog toga odlazi od kuće i godinama se krije po manastirima.
Jednog dana, na jednoj stijeni kraj mora, u blizini Budve srela se sa svojim nesuđenim mužem. Htjeli su da je odvedu, ali u njenom srcu postojao je samo jedan, koji je bio daleko od nje. Nemajući kud, skočila je sa stijene u more jer ako ne može biti sa onim kojega voli, neće ni sa kim drugim.
O ovoj ljubavi pisao je i naš Stefan Mitrov Ljubiša, ali malo drugačije.
“Ruža stade da bježi k moru hitro kao divokoza. Ona dvojica koja su izostala ne htjedu za njom u sustopice, jer su se stidjeli da ih ko vidi gdje trče za ženskom glavom no potknu sa strane da je izdaleka opkole. Kad Ruža na vrh rta, kad li tamo puta nema, već prostrano more nisko, plavo nebo visoko, a hajduci za plećima. Stan` djevojko nijesi pobjegla – vikne rado. Ruža se prekrsti i klikne: ’O duši ti bilo!’ pa strmoglavi niz onu visoku lit.
Foto: Catmonah
Njen vjerenik Stevan, koji je u međuvremenu postao paša, kada je doznao za smrt svoje vjerenice, bolno je uzviknuo: ’Sad roditelja nije, ujaka nije, žene nije, porodice nije, nije duše, nije obraza, sve mi je propalo, sve sam na svijetu izgubio osim svjesti zločina, koja me mori danonoćno’ i pokuša da izvrši samoubistvo ali ga je u tome spriječio iguman i poveo ga u manastir Hilandar da tamo okaje svoje grijehe i da se Bogu moli za plemenitu Ružinu dušu”.
Na vama da je vjerujete u verziju koja vam je barem u mašti realnija. Da bolje doživite ove redove, kad vas put navede, svratite do petrovačkog rta – Skočiđevojka.
Danas nas, pored rta, ovo mjesto najviše asocira na tablu pored koje gotovo svi turisti stanu da naprave fotografiju za pamćenje.
ShareMontenegro/RTV Budva
Join the discussion