Kada dođete u Herceg Novi svaki lokalac sigurno će vas prvo odvesti do Škvera – gradske luke, tvrđava Forte Mare, Kanli Kule, Španjole, te kroz prelijepi, autentični i dobro očuvani stari grad.
Ako ipak ostanete malo duže u Novom, ovaj grad nudi bezbroj skrivenih stepenika koji vode do manje poznatih, a zanimljivih lokacija i vidikovaca.
Za jedno takvo mjesto ne znaju ni svi Novljani. Nalazi se u okviru gradske šume Savina, iznad istoimenog naselja.
Kada prođete spomenik palim borcima Bezmetković u spomen kompleksu u Savinskoj dubravi vidjećete crkvu Sv. Ane.
Ona je, kako u svom blogu piše Valerija Vlaović, zbog svoje ambijentalne spomeničke vrijednosti, poslije kompleksa manastira Savina, bila jedna od najposjećenijih u Herceg Novom, posebno zbog jedne porodične grobnice iz 16. vijeka – porodice don Ferantea Gonzage, koji je sa španskom flotom 1538. za kratko vrijeme oslobodio Herceg Novi od Turaka.
Poslije ponovnog turskog osvajanja grada 1539. don Ferante Gonzaga sa svojom porodicom i porodicama bliskih prijatelja ostaje u Herceg Novom, uz garancije i saglasnost Turaka.
Dalje, kako navodi u svojoj monografiji o Herceg Novom hercegnovski profesor Tomo K. Popović, bilo im je dozvoljeno da na brežuljku, sa istočne strane grada, sagrade crkvu na istom mjestu gdje se prije dolaska Turaka nalazila pravoslavna crkva Sv. Petke, koju su Turci kod osvajanja 1481. porušili,kako bi na tom istaknuto mjesto postavili topove.
Crkva Sv. Ane tako je postala porodična kapela don Ferantea Gonzage, a originalna grobna mramorna ploča, sa isklesanim grbom njegove porodice u vrijeme Drugog svjetskog rata je, nažalost, otuđena (danas pouzdano znamo da se nalazi u Padovi).
Sačuvana je kopija natpisa i grba. S obzirom da je crkva bila nagrižena zubom vremena, don Feranteov unuk se obratio Turcima s molbom da je obnovi.
Ova prelijepa crkva je četiri puta bila rušena – dva puta od Turaka 1481. i 1687. i u zemljotresima 1667. i posljednjem 1979. koji je razorio.
Potomci ove čuvene španske porodice vremenom su se toliko asimilirali, da su se prozvali najprije Nikelovići, a potom Nikičevići, i oni su sve do 1914. obnavljali ovu crkvu.
Poslije potresa 1979. crkva je na istom mjestu, uz brižno poštovanje vertikalnih i horizontalnih gavarita, korišćenjem sačuvanih arhitektonskih elemenata sa stare crkve, obnovljena u cjelosti, dok je zvonik rekonstruisao arhitekta Boris Dabović iz Herceg-Novog, na osnovu starih fotografija iz bogate kolekcije Steva Lepetića).
Danas se ovdje nalazi katoličko groblje i jedan od naljepših pogleda na Boku Kotorsku i veličanstvenost zaliva.
Mjesto vrijedno malog predaha.
Join the discussion