Stanislav Zogović je momak iz Podgorice, koji ima 27 godina i za Share Montenegro priča svoju priču sa prekookeanskog kruzera gdje radi kao pizza majstor.
Pitate se što smo ga odabrali za našu priču? Upravo njegove fotografije, koje je napravio sa svojom ekipom sjajnih prijatelja, i nezamjenljivim psom Aronom (kojeg od milošte zovu Vučko) autori su predivnih fotografija iz Crne Gore, ali i ostatka svijeta.
Dok nam piše svoju priču, krstari kroz živopisne Norveške fjordove koji ga, kako nam je rekao, neodoljivo podsjećaju na našu milu Boku i čine nostalgičnim.
“Ali ne zadugo! Već krajem jula po završetku ugovora kreće se u osvajanje novih vrhova najljepše i u srcu jedine Crne Gore. Jezera i kanjoni kao suza čistih rijeka kao i skrovite malo poznate plaže neće biti izostavljene, a sve u društvu mog najvjernijeg pratioca Vučka, sibirskog haskija koji je prije par dana proslavio svoj 3. rođendan. Ljubi ga tata!”, poručuje Stanislav.
Sve to ne bi bilo moguće i toliko uzbudljvo bez Crvenog Moćnog Rendžera – 31 godinu starog ili bolje reći MLADOG Renoa 4 GTL, “mladog” jer se, kaže Stanislav, drži kao momak. I čini svaki put i svaku fotografiju još boljima.
“Nikad me nije ostavio na putu i sve je prepreke i postavljene zadatke savladavao muški. Upravo zahvaljujući njemu upoznao sam prijatelje za čitav zivot iz raznih krajeva zemlje, ali i bivše Jugoslavije”, priča Stanislav.
Njegova najveća strast, koja ga prati u svakoj avanturi, je fotografija.
“Pod njena krila smješteno je sve što volim, kao sto su automobili, putovanja, kuvarstvo…Radim i u isto vrijeme putujem svijetom, svakog se dana budim u drugom gradu, zemlji, kontinentu…Od fotoaparata se ne odvajam, i to u posljednjih godinu dana aparata na film, što smatram najvećim začinom u mojoj priči i budućim planovima kad su avanture u Crnoj Gori, ali i po svijetu u pitanju”, priča naš sagovornik.
Analogna fotografija ga je, kao što je slučaj i sa autom, privukla zbog duše koju u sebi ima.
“Za razliku od digitalnih, potrebno je izvjesno znanje kako bi se baratalo tim inženjerskim remek djelima starim i po pola vijeka kakve upravo i sam posjedujem. Nijedan digitalni fotoaparat ne može da zamijeni osjećaj stavljanja rolne filma, premotavanje i mehanički zvuk okidača. O potrebnoj koncentraciji da i ne govorim. Kao krajnji rezultat razvijen film mi podari čarobne fotografije sa posebnim notama”, kaže Stanislav.
Dodaje da je u planu i izložba ali – o tom potom. Motivi će ostati tajna, a do tada možemo samo sa nestrpljenjem da nagađamo.
Stanislav je posjetio preko 50 zemalja svijeta, ali na jedno putovanje je kaže – najposnosniji.
“To je putovanje u svojoj režiji i na točkovima Renoa sa drugom Milošem kao suvozačem. Desilo se krajem prošle godine u decembru. Za 11 dana smo napravili 5 hiljada kilometara i obišli 8 zemalja (Bosna, Hrvatska, Slovenija, Austrija, Njemačka, Francuska, Švajcarska i Italija). Društvo koje smo imali u Njemačkoj i Italiji praćeno posjetama Božićnim vašarima kao i najpoznatijoj trkačkoj stazi (automobilskom hramu) na svijetu Nirburgringu učinili su ovo putovanje za pamćenje do kraja života”, priča naš svjetski putnik.
Svjetskog putnika Renoa takođe su svi zapazili.
“Pažnja nije izostala pogotovo zbog rijetko viđenih PG tablica, još na Renou 4 koji kao po oblacima gazi kaldrme Hamburga, Strazbura, Berna i Torina, ali i ponosno “juri” 130 na sat autoputem. Sada nam je cilj osvajanje i drugih kontinenata jer je test izdržljivosti i pouzdanosti definitivno prošao”, najavljuje Stanislav.
Ali nije samo Reno imao pažnju prolaznika.
“Kad je pažnja u pitanju ipak je omiljena ona izazvana mojim najboljim suvozačem Vučkom. Obožavao je svoju najdužu voznju do sada, bila je do Beograda povodom skupa Renoa 4. Da je avanturustičkog duha i najbolji saputnik pokazao se još kao jako mala beba, naime, sa samo 2 i po mjeseca osvojili smo jedan od vrhova Kučkih planina, Pasjak sa 2020 mnm. Nošen u rancu na pojedinim opasnim dionicama stigao je do vrha i ostavio otiske šapa kao jedini i najmlađi pas osvajač. Mada ne voli da pliva ipak je svoje šape i noge do koljena skvasio u moru i mnogim jezerima i rijekama. Snijeg mu je očekivano omiljena pojava tako da je u do sada najekstremnijoj avanturi on taj koji je najviše uživao. Naime, ove zime Vučko, Stevan, Paka i ja odučili smo da Novu godinu dočekamo u kolibi na Bukumirskom jezeru. Ta ideja zvuči bajkovito da ne podrazumijeva spavanje na temperaturi koji stepen ispod nule jer šporet na drva ne radi kako treba dok snijeg provijava unutra zbog lošeg stanja krova”, prisjeća se naš sagovornik.
On obožava način života koji vodi.
“Zbog prirode posla, ali i avanturističkog duha osjećam se poput nomada, stalno u pokretu i teško mi je zamisliti da život provodim u jednom mjestu. Upravo zahvaljujući poslu imam priliku da ljudima iz svih krajeva svijeta preporučim Crnu Goru kao najljepše mjesto na svijetu za sljedeću destinaciju kad je odmor ili avantura u pitanju jer nijedna država ne posjeduje geografiju na tako maloj teritoriji i ljepote kako prirode tako i kulturno istorijske kao Crna Gora”, smatra Stanislav.
Na kraju svake avanture, i svakog budućeg putešestvija o svemu će, kaže, najbolje svjedočiti fotografija.
“Lako je pretpostaviti da sam zagovornik izreke “jedna slika govori hiljadu riječi” a ja ih zahvaljujući najboljem drugu Stevanu Žugiću – profesionalnom landscape fotografu imam na stotine. Odvojite par minuta i dozvolite da fotografije ispričaju neispričano jer nekad riječi nisu dovoljne da dočaraju najljepše momente”, zaključuje Stanislav.
Mi smo u potpunosti saglasni jer upravo su nas fotografije dovele do ove fenomenalne ekipe.
Napomena: Sadržaj ovog teksta može se prenositi jedino uz linkovanje portala Share Montenegro
Join the discussion