Miloš Radonjić je mašinovođa iz Podgorice koji od 2010. radi u AD Montecargo firmi.
Odlučio se za taj poziv jer mu je to u porodičnoj tradiciji. Njegov đed je bio pružni radnik, otac mašinovođa. Miloš i njegov brat krenuli su istim stopama.
Miloš nas je oduševio što, dok je u vozu, uvijek nađe trenutak da uslika Crnu Goru iz svoje kabine.
I to mu sjajno ide, pa na njegovom Instagram profilu gledamo prelijepe krajeve naše zemlje, i to sve sa pruge.
Miloš za Share Montenegro kaže da u svom poslu uživa jer, da je drugačije, ne bi mogao da ga radi.
“Volim ga jer je lijep i zanimljiv, svaka smjena i svaki voz sa sobom nosi nešto novo. Naravno da postoji i rizik u ovom poslu što zbog odgovornosti što zbog težine pruge i konfiguracije terena na kom se ona nalazi i čini je jednom od najtežih pruga u svijetu”, priča Miloš.
Njegov radni dan počinje odlaskom kod unutrašnjeg nadzornika osoblja i lokomotiva koji mu daje putni nalog i obavještava šta će raditi taj dan.
“Zatim slijedi odlazak kod spoljnjeg nadzornika lokomotiva koji mi daje lokomotivu koju ću voziti i kjučeve. Zatim slijedi pregled i priprema lokomotive za vožnju poslije koje idem sa lokomotivom na voz gdje dalje radimo probu kočnica i po završetku ako je sve u redu dobijamo putni list i papire od voza i voz vozimo ka određenoj destinaciji. Po dovlačenju voza u krajnju stanicu, evo na primjer Nikšić, ukoliko ima neki voz spreman za Podgoricu ili će da bude u toku smjene koja nam traje 12 sati uzimamo voz i idemo nazad za glavni grad, a ukoliko se desi da nema voza idemo nazad samo sa lokomotivom koju ostavljamo na kraju smjene u depou ili je predajemo nekom od kolega koji nastavljaju dalju vožnju”, objašnjava nam Miloš.
Kako dodaje, svaka smjena na poslu je većinom zanimljiva i lijepa na svoj način i nosi neko novo iskustvo.
“Najviše se pamti druženje i šale sa kolegama kada čekamo vozove pa nas se skupi više kolega u odmaralištu u Bijelom Polju. Lošeg iskustva za sada nisam imao i nadam se da će tako i ostati. Bilo je samo teških smjena kada se usljed kvarova ili vremenskih nepogoda ostane dugo na poslu, ali i u tome ima nešto lijepo i stiče se iskustvo koje će biti od koristi sljedećeg puta”, kaže naš sagovornik.
Otkrio nam je zašto voli vozove, ali i da fotografiše.
“Fotografiju sam zavolio kao mali, imam tetku u Zagrebu koja je kamerman na njihovoj televiziji i bavi se fotografijom. Dok smo bili djeca svaki odmor kad bi došla slikala je mnogo slika koje su danas uspomene na lijepo djetinjstvo. Otud i preko nje ljubav prema fotografiji”, priča Miloš.
Najveća inspiracija mu je ljubav prema Crnoj Gori spojena sa poslom kojim se bavi.
“Pruga Beograd – Bar je jedna od najljepših u Evropi, a mogu reći i u svijetu mada ni dionica pruge od Danilovgrada do Nikšića ne zaostaje ništa manje. Želim pokazati ljudima prirodne ljepote Crne Gore i predjele kojima pruga prolazi. Fotografija je jedan od najboljih i najlakših načina da ljudima širom svijeta pokažemo ljepotu naše države počeviši od mora preko rijeka i jezera pa sve do planina”, smatra Miloš.
Za sada nema planova da napravi izložbu svojih fotografija.
“Ali ste mi dali ideju jer ima još kolega i nekih zaljubljenika u željeznicu koju slikaju fotografije sa crnogorske pruge pa u budućnosti možda objedinimo sve u neku zajedničku izložbu”, zaključuje Miloš.
Join the discussion