I jesen može biti zanimljiva za posmatranje ptica u Crnoj Gori. Ukoliko želite da vidite kukumavku ili na primjer čaplju – poznate stanarice naše zemlje, svoje slobodno vrijeme možete posvetiti upravo ovoj zanimljivoj aktivnosti na otvorenom.
Najbolje je da krenete od upoznavanja čestih i običnih vrsta našeg kraja. Što ih bolje poznajete, lakše ćete uočavati/identifikovati druge.
Birajte Skadarsko jezero, Tivatska solila, Buljaricu, Ulcinjsku Solanu, Veliku plažu, Adu Bojanu…
Vikendom izdvojite nekoliko sati i izađite rano ujutru na teren koji znate, a preporuka Centra za zaštitu ptica je da obuhvatite staništa koja se prepliću, npr: šuma, livada i rijeka. Močvarna staništa su takođe dobra prilika za vježbu, jer nude veći broj krupnih i uočljivih vrsta. Ptice je najlakše posmatrati onda kada su najbrojnije. U toku godine je to period seobe (kraj februara, april i avgust – novembar) i kada su najaktivnije, a to je period gniježđenja: uglavnom mart, jun ili jul.
U toku posmatranja hodajte tiho i polako, gledajući na sve strane i osluškujući sve vrijeme. Ako se budete saživjeli sa prirodom možete vidjeti sivu, malu i bijelu čaplju, kormorane, fendake, patke, baljoške, riječnog ili sinjeg galeba…Ili fantastične flamingose!
Važno je znati da oči imaju znatno šire vidno polje od dvogleda, zato pažljivo posmatrajte. U početku obratite pažnju na zvuk ptice, odnosno iz kojeg pravca on dolazi, i uz veliko strpljenje možda ćete biti u situaciji da vidite pticu koja ga proizvodi.
Na obraslim terenima se zaustavite s vremena na vrijeme, stojeći ili sjedeći mirno, tako da vas granje donekle skriva ali da ne sputava pogled, puštajući ptice da se opuste i zaborave na vas. Suština posmatranja ptica je u identifikaciji na terenu, tj. sposobnosti da tačno odredite vrstu posmatrajući/osluškujući u prirodi. Vrsta se određuje na osnovu izgleda ptice, pjesme/glasanja, ponašanja, te staništa u kome je vidite (ipak, ne zaboravite da ptice imaju krila i znaju da osvanu gdje im se niko ne bi nadao).
Obratite pažnju na IPAS – izgled, pjesmu, aktivnost i stanište.
Pored dvogleda i priručnika za određivanje vrsta, terenska bilježnica je obavezan rekvizit. U početku će vam najviše služiti da skicirate opažene ptice koje ne uspijete odmah da pronađete u priručniku.
Ukoliko je ptica koju opazite, ali je ne poznajete, nervozna, bolje je da je što duže posmatrate, a potom smjesta skiricate, nego da se latite priručnika rizikujući da vam ptica nestane s vidika.
Vrijeme koje potrošite na listanje stranica će biti protraćeno vrijeme za posmatranje, zbog čega možete propustiti da zapazite presudne detalje. Nije važno što ne umijete da crtate, počnite od većeg i manjeg kruga pa ih spojte vratom, na manjem docrtajte kljun a na većem rep i noge, pa dodajte opažene šare na približno tačno mjesto.
Pokraj crteža zapišite boju perja svakog dijela tijela. Ne zaboravite da opišete boju kljuna i nogu, kao i ma koje karakteristično ponašanje poput uzdizanja repa ili trzanja krila. Kada bilježite zapaženo, držite se onoga što ptica ima, a proces eliminacije (nema žute noge – znači nije ova, nema crn kljun – nije ni ova) ostavite za kasnije.
Foto: Robert Janković
Pošto ste zapisali sve što ste vidjeli, uzmite priručnik i pokušajte da pronađete vašu pticu. Sada je vrijeme za proces eliminacije. Priručnik može da pominje neki karakter koji vi niste opazili, a ptica je već odletjela. Nemojte ga dopisivati, držite se prvobitnih bilješki. Tako učite da raspoznajete i pamtite češće vrste vašeg kraja što vam izoštrava oko za one rijeđe.
Redovno hvatanje bilješki vas priprema za ozbiljno posmatranje ptica pri kom ćete bilježiti sve što bilježe i profesionalni ornitolozi 🙂
Izvor: CZIP i Share Montenegro
Naslovna fotografija: Robert Janković
Pridružite se diskusiji