Zvonici su kao ruke, kako kažu stihovi pjesme, i zovu na vjenčanja i putovanja.
Uistinu, kao rijetko koji drugi spomenici ljudskih ruku, zvonici spajaju muziku zvona i težnju k nebu, označavajući nastojanja malih primorskih sredina da iskažu svoju vjeru i čežnju k savršenstvu duha.
Bokeški kampanjeli ostali su svjedoci težnje bokeljskih pomoraca da oblikuju i oplemene stiješnjeni krajobraz Boke vertikalama svojih silueta.
Kada su se Peraštani vraćali svon domu kroz tjesnac Verige, prvi bi im pogled pao na zvonik župne crkve sv. Nikole, usađen podno surovih brda u grozd peraških palaceta i čardaka.
Zvonik, po bokeški kampanjio, bilo je mjesto koje je obilježavalo život Perasta, od slavljenja do smrti. Povod njegove izgradnje bila je pobjeda u Lepantskom boju, 7. oktobra 1571. U toj presudnoj bitki za opstanak, učestvovalo je 15 Peraštana, od kojih su sedmorica poginula. Peraštani su u toj prigodi za nagradu od saveznika (Svete lige) tražili da se oslobodi Herceg Novi. U njegovom konačnom oslobađanju (1687.) učestvovalo je 360 peraških boraca i 16 njihovih brodova.
Nakon tog događaja Peraštani su odlučili da podignu novi zvonik uz župnu crkvu sv. Nikole. Nacrt za zvonik izradio je mletački arhitekt Giuseppe Beati, a radove je izvodio graditelj Ivan Krstitelj Škarpa iz Staroga Grada, koji je sa svojim sinovima gradio i župnu crkvu u svom rodnom mjestu, a radio je i na ostrvu Vis. Peraštanski zvonik izrađen je od korčulanskog kamena koji su peraštanski pomorci dovozili na svojim brodovima.
Svojom neobičnom visinom te svojim položajem u odnosu na grad Perast i okolni krajolik, taj zvonik zauzima jedinstveno mjesto među dalmatinskim baroknim zvonicima. Uz njega se počela graditi i nova barokna crkva, od koje je podignuta samo velika apsida, a od te neizgrađene crkve i danas je sačuvan drveni model mletačkog arhitekta Giuseppea Beatija.
Za gradnju zvonika potrošeno je 50.000 dukata. Potpomagali su je crkovinarstvo sv. Nikole, pomorci i Plemenita opština peraška (stoga se na zvoniku nalazi opštinski grb isklesan u korčulanskim radionicama).
Kako stoji na natpisu, Peraštani su 1691. podigli zvonik na slavu Bogu, ukras crkve sv. Nikole te kao “vječni trofej trijumfirajućoj kršćanskoj Republici”.
S visokom piramidom kupole zvonik je visok 55 metara. Na njemu su više puta izvođene popravke (1837. 1842. 1912. i 1988.). U zvoniku su tri zvona, nabavljena u italijanskim radionicama. Veliko zvono dar je nadbiskupa Andrije Zmajevića iz 1713. , srednje zvono je iz 1797., a malo zvono iz 1797. oduzele su austro-ugarske vlasti pri kraju Prvog svjetskog rata. Sadašnje malo zvono potiče iz livaonice Jakova Cukrova u Splitu i nabavljeno je 1926.
U zalivu Boke nalaze se brojni drugi zvonici.
Tako se u susjednom mjestu Ljutoj diže zdepasti zvonik sv. Petra, ali se zato uz župnu crkvu sv. Eustahija u Dobroti, djelu mletačkog vojnog inženjera Bartola Riviere, koji je prethodno radio na katedrali sv. Marka u Makarskoj, diže vitak zvonik. Staru crkvu sv. Eustahija gradio je domaći graditelj Petar Skoko, a gradnju nove vodio je korčulanski graditelj Marko Jeričević Labud.
Zvonik uz crkvu sv. Eustahija počeo se graditi kada je kapetan Petar Tripov Ivanović 1795. testamentom ostavio novac za njegovu gradnju.
On se poslije dugih priprema počeo graditi 1824., kako stoji na natpisu: “Bogu dobrom i velikom ovaj zvonik je dobronaklonošću dobročinitelja započet dana 17. septembra godine Gospodnje 1824.” No ni tada zvonik nije bio gotov zbog ekonomske krize, pa je tek po drugom testamentu od 15.000 fiorina Petra Lukova Tripkovića 1886. gradnja nastavljena prema nacrtu inženjera Milana Karlovca. Zvonik je konačno dovršen 1903., na visini od 35,5 metara, i od tada svojom elegantnom siluetom dominira bokeljskim krajobrazom. Nažalost, bio je oštećen u zemljotresu 1979.
Foto: Bokanews, Z.N
Treći zvonik koji se poput niza diže na obali Boke je onaj uz župnu crkvu sv. Matije u Dobroti, koja je završena početkom XVIII vijeka.
Novac za njegovu gradnju dao je kapetan Pavao Kamenarović, a to potvrđuje natpis iz 1784. godine iznad ulaznih vrata zvonika. Zvonik je četvrtaste osnove, a rastvara se ložom ispod piramidalne kupole s koje puca pogled sve do Veriga. U njemu se nalaze dva zvona koja je 1831. izlio poznati ljevač zvona iz Basana Giovanni Colbachini, a treće je zvono 1925. nabavio kapetan Bogdan Tripković.
Izvor teksta – portal Boka News
Join the discussion