Krećem na put željna mora i govorim: preplivaću cijelu Boku (na šta me Sofija ohrabruje riječima: Preplivaćeš samu sebe, kao moja baka. Ona je preplivala cijelu Boku, tamo gdje je najširi zaliv).
Tok mojih misli tih dana: zanatlija hoću da budem, u nekom selu na moru, da pletem ribarske mreže, sušim smokve, lovor pakujem u kesice, pravim napitke od nara, šta god. Ovo je prvi put da idem u zaliv i pribojavam se da me ne razjari skučenost zbog planina sa svih strana. Kakva greška!
Zaliv je majka, barka i bajka. Zamišljam da bi to rekao Davičo, čiji putopis čitam svih dana na plaži. Putopis ne služi da bude preporuka mjestu, ipak, jer kada nekom neznancu pokazujem grad, volim da kažem „Ti vodi“.
Muo
Foto:Gezgin Haritasi
Da li se po padežima Muo mijenja u: Muo, Mua, Muu, ili kako? I sa lokalnih radio stanica ponekad se čuje kako “na Muu ove godine ima više gostiju u odnosu na isti period lani”. Bude godina i kad to nije tako, ipak, Muo je Mulo! Ime je dobilo po zaista mnogim mulima (odmorištima za barke) izgrađenim uz obalni put.
Muljani su svi u prošlosti bili ribari, i izgradili su mula ispred svojih kuća da bi barke-hraniteljice zaštitili od talasa. U doslovno svakom mjestu Boke Kotorske postoje mula, ali ih na Mulu, na svega par kilometara, ima najviše – čak 50-ak. To je svojevrsni mediteranski rekord, nemojmo se zavaravati.
Muljani su zaljubljeni u svoja mula! Svako muljansko mulo je drukčije. Stariji i danas sjede na pižulima duž niza kamenih kuća koje se dodiruju, i koje su sve tik uz obalu. U zemljotresu iz 1979. i mula su stradala, dakako, ali bi sasvim nestala da im nisu iz mora pripomogle kolonije mušalja, i njihovi izuzetno jaki bisusni snopovi.
Bilo kako bilo, Muo je mjestašce sa povlašćenim pogledom na Kotor. I sve se te spratne kamene ribarske kuće nalaze u podnožju slikovitog poluostrvskog brda Vrmac, koje spriječava da dan u Kotoru traje duže za nekoliko sati.
Foto:Gezgin Haritasi
Ovdje nalazi i svojevrsni spomenik ribarstvu – srebrna zahvalnica u obliku ribe palamide, poklonjenja crkvi neposredno nakon što su Muljani (u 19. v) mrežama izvukli do tih vremena nezapamćen ulov palamide, ribe za koju se s pravom drži da je po kvalitetu mesa sasvim nalik tuni.
Kasna noćna šetnja otkriva noćno lice ribarskog mjesta: mnogi postariji Muljani zabacuju s obale mamce na ribe od grote (ribe iz kamenog skrovišta). I čekaju ribari, ionako poslovično mučeni sezonskom bukom i nesanicom. Udice vade jutrom, kad svi turisti spavaju, poslije burne noći provedene u Kotoru. Ulovljeni tada listom budu mrki i ljigavi guljoči. Oni na prvi pogled jesu ružni, ali su obalna riba prve kategorije!
Foto: Slaven Vilus
Te delicije potom svojim very own Muljanima-ribarima spremaju njihove žene. Niti jedan restoran nema frigane guljoče u ponudi, niti brodet od njih, niti bilo kakvo jelo. Do ovog neprikosnovenog zalogaja gost može da dođe samo ako je u naročitoj milosti kod Muljana. Ako s pogledom na Kotor, ljetuje na Mulu. Naravno, i ako se nalazi u naročitoj milosti Muljanki!
Prčanj
U usnulom bokeljskom mjestu cvjetaju ljekovite ruže vjetrova. Na Rtu Svetog Marka okrijepio se i kapetan od snova, naš Ivo Vizin, nakon devet godina dugog puta oko svijeta. Da, prvi pomorac sa južnoslovenskih prostora koji je oplovio svijet bio je iz Prčnja.
Ovdje se liječio i Petar Petrović Njegoš, ali i iscrpljena djeca propale carske ruske vojske koja su u Prčnju našla utočište nakon pada carstva 1918. Ljekovita klima i dobri ljudi, kažu.
Foto: Ristićeva
Karakteristika Prčnja su i renesansni balkoni na lijepim, kamenim kućama, a hram posvećen Bogorodici je najveći u ovom dijelu Jadrana. Nijedno maleno mesto nema ovako grandioznu crkvu, napisao je don Branko Sbutega. Izgradnja je počela 1789, a završen je 1909.
Boka je muzej na otvorenom pa se šetajući pločnicima često zamislimo kako je nekada izgledao život u ovim malim ribarskim mjestima. Nije teško zamisliti tri sestre koje su zaljubljene u istog mladića. Tužnu ljubavnu priču krije prčanjska palata Tre Sorelle koja je najvjerovatnije pripadala čuvenoj porodici Buća.
Foto: Milena Rondo
Baš u toj kući, Fiomena, Gracijana i Rina su sa prozora gledale brodove očekujući samo jednog mladića – Jerka Novanjanina. Lijepi kapetan nije mogao da se odluči za jednu od tri sestre, pa je otišao na dugu plovidbu obećavši da će jednu od njih oženiti kada se bude vratio u rodni Prčanj. Iako se nije vraćao, one su se nadale i čekale, a kako bi jedna sestra umrla, druga bi zazidala prozor njene sobe. Da Jerko zna, kada se bude vratio sa mora da ga ona više ne čeka. Tako su Fiomenin i Gracijanin prozor postali zazidani. Kada je Rina umrla, njen prozor nije imao niko da zazida i on kao da i dalje čeka kapetana Jerka.
Stoliv
Selo udaljeno osam kilometara od Kotora naziv je dobilo po starom običaju da svaki momak zasadi sto stabala maslina prije nego što nevjestu odvede do oltara (ili ljepše – u postelju). To je već priča o Gornjem Stolivu, gdje se nalazi Crkva Svetog Ilije sa zvonikom.
Foto: Master shoot
Kažu da je u vrijeme vladavine Venecije selo brojalo oko 1.200 stanovnika, a imalo je četiri prodavnice, dva mlina za ulje i četiri pekare za kruh. Danas na ovom brdu, gdje se nalazi i drevna kestenova šuma, živi jedna porodica.
Do zvonika planiraju da izgrade žičaru, priča mi mještanka Ljubica. Stanovništvo je mahom katoličko. Stoliv vrvi od stotina biljaka: med koji sam kušala napravljen je od polena 260 vrsta! Sa terase, nadohvat ruke: nar moj nasušni, smokve, masline, mandarine i mnogo lovora. Eden. Desno je brdo Vrmac, te Prčanj. Od jedne starice kupujem bočicu maslinovog i orahovog ulja. Jednom ću valjda i ja naučiti taj zanat.
Gornji Stoliv, foto: Caroline Lywood
U moru, plivajući, pogled na Perast, do kog smo išli čamcem, Gospu od Škrpjela i gorde čemprese na ostrvu Sv. Đorđe, koje me je svakodnevno vuklo da do njega doplivam. Nisam. Sljedeće godine hoću, sigurno. Uvijek treba ostaviti bar jednu želju neispunjenu u mjestu za koje kažu: ko jednom dođe, uvijek se vraća.
Znam da ću mu se vratiti jer je Boka majka koja strpljivo čeka.
Share Montenegro, Montenegro.com, Ivana Maksić
Naslovna fotografija: Muo, Stacja Balkany
Join the discussion
Zao mi je sto ovo nisam ja napisala. 🙂
Zao mi je sto ne probah te prigane guljoce , kako spisateljica zbori ” obalnu riba prve kategorije ” ;P
Bila sam sa porodicom u Muu u julu. Jako lijepo mjesto, bajkovito. Divno je bilo setati, kucice od kamena su predivne, jos sa lijepo obojenim prozorima. Grad Kotor je posebna prica. Lijepo je bilo procitati vase crtice o ovim lijepim malim mjestima.