Prvi susret Njegoša i Boke Kotorske dogodio se u njegovoj dvanaestoj godini. Savremenici su ga te 1825. opisali kao lijepo dijete ozbiljnog izgleda i pitomog izraza. Mladi đak, sinovac mitropolita Petra I Njegoša došao je u Toplu, u Herceg Novi da bi se školovao i pripremio za naslednika. Petar I je vjerovao da mladi Rade „čovjek od posla i razuma“ i da može da bude dostojanstven naslednik i vladika.
Prije dolaska na Toplu Njegoš je sticao znanje na Cetinjskom manastiru kao đakon. Bio je nadaren i upijao je znanje kroz predavanja, gusle, priče i razne događaje. Petar I je uvidio darovitost svog sinovca i želio je da stekne kvalitetno obrazovanje. Ruski dvoj u Petrovgradu je odbio mogućnost obrazovanja u Rusiji. Postojala je mogućost školovanja u Londonu, međutim Petar I je odbio tu ponudu, a izabrao je Boku Kotorsku.
Zadatak sticanja obrazovanja mladog Njegoša prepušten je jeromonahu Josifu Tropoviću iz manastira Savina.
Josif Tropović je bio čovek na dobrom glasu. Bio je cijenjen među bratijom i popularan u narodu, odgovoran i posvećen svom poslu. Danas je najpoznatiji po tome što je bio prvi značajniji učitelj mladom Njegošu.
Kuća u čijoj prostoriji je Njegoš sticao osnovno obrazovanje
Škola Josifa Tropovića otvorena je godinu i po dana prije rođenja Njegoša, odnosno 1812. Smještena je u kaluđerskoj ćeliji, pored groblja Crkve Svetog Spasa na Toploj. Učionica je bila jednostavna, bez mnogo predmeta u njoj.
Izgled table i računaljke sa početka XIX vijeka
Prema riječima dr Sava Vukmanovića obrazovni predmeti koji su se izučavali u školi Josifa Tropovića su „ bukvar, časlovac, psaltir, crkveno pjevanje, računica pa i italijanski jezik“. Petar Dostinić, savremenik i školski drug Njegošev, koji je kasnije postao i nastavnik u ovoj školi, navodi da bi dijete koje savlada sve ove predmete izučilo sve nauke. Dakle, škola je pružala djeci dovoljno obrazovanja za to doba.
Lokacija Njegoševe škole je poznata, ali postoje nagađanja gdje je mladi Njegoš stanovao u Herceg Novom. Isidora Sekulić smatra da se radi o manastiru Savina, a prema drugim nalazima stanovao je u školi na Toploj, gdje je Njegoš i učio, mada to je manje vjerovatno zbog nedostatka prostora. Treći izvori navode da je spavao u neposrednoj blizini škole na Toploj (u rezidenciji Savatija Ljubibratića).
Zanimljivo je da je ručao zajedno sa učiteljem Tropovićem. Nije bila praksa da učitelj i đak zajedno ručaju. Međutim, hranio se stojeći, a Tropović je to ovako objasnio: “Kao sinovcu mitropolitovu, učinili smo mu počast da objeduje s naše trpeze. Ali kao učenik, on mora stajati pored svog učitelja i manastirskog starješine”(iz knjige: “Savremenici o Njegošu”).
Što se tiče obrazovanja, sticao ga je u školi, ali i van škole. Zajedno sa učiteljem, crkvenjakom i školskim drugom Petrom Dostinićem obavljao je crkvene poslove. Obilazio je sela, prikupljao milostinju, odlazio na svadbe, sahrane, sabore i razne događaje. Uživao je u ovakvim poslovima i to je bila prilika da upozna ljude, proširi vidike i stekne nova znanja. U obilsake je odlazio pješke ili na konju.
Njegoš je upoznao primorski stil i način života, palme i ostalu floru primorja, posmatrao brodove koji ulaze u Boku i plove dalje ka Kotoru, upoznao drugačije ljude u odnosu na Crnogorce sa kontinenta, kao i brojne građevine koje su otkrivale istoriju ovog kraja… Kao dječaku, nov način života bio je primamljiviji od konzervativnih i hladnih Njeguša i Cetinja.
Kada je Josif Tropović uvidio da je Njegoš stekao znanje potrebno za jednog kaluđera i da se nadareni mladić sve više interesuje za svetovni život, pisao je vladici Petru I da bi bilo najbolje da se njegov učenik vrati na Cetinje. Postoji pretpostavka da je Njegoš zamjerio svom učitelju odvajanje od Herceg Novog.
Manastir Savina – najmilija uspomena na Herceg Novi
Nakon odlaska sa školovanja iz Herceg Novog, vratio se posle sedam godina i posjetio je manastir Savinu 8. decembra 1833. godine. Postoji pretpostavka da su baš tada nastali stihovi Gorskog vijenca posvećeni Herceg Novom.
„Novi grade, sjediš nakraj mora,
i valove brojiš niz pučinu
kako starac, na kamen sjedeći,
što nabraje svoje brojanice…“
Njegoš je zavolio Boku već pri prvom susretu. Prilikom odlaska, postojala je u njemu stalna nostalgija i čežnja da se ponovo susretne sa morem. Ostalo je zapisano da ga za Boku vezuju divne uspomene i prijateljstva iz djetinjstva.
O autoru i pričama iz Boke
Autor @staze.boke je istraživač koji dijeli istraživačke priče sa ljubiteljima Boke Kotorske i radoznalim osobama, koje su spremne da razotkriju mnoštvo staza širom zaliva. Kroz kratke tekstove, ima cilj da okupi ljubitelje Boke Kotorske, koji će posjetiti Boku i nastaviti istraživanje mnogih zanimljivih priča koje će biti započete na Share Montenegro portalu, kao i stranicama @staze.boke. Niz tekstova o Boki Kotorskoj, pomoći će nam da zajedno razotkrijemo i upoznamo zaliv koji je prepoznat i u svijetu kao jedan od najljepših. Priče su neiscrpne kao i sama istorija i kultura ovog kraja. Uživajte do naredne priče ?
Join the discussion